Prikaz monografije “Životni slalom jednog profesora“ autora Mate Bartolucija
Izdavač: Veleučilište ASPIRA SPLIT, 2026.
Piše: Prof. dr. sc. Vanja Krajinović, Ekonomski fakultet Zagreb
Povodom sedamdesetpete godišnjice rođenja i pedeset godišnjice rada autor Mato Bartoluci napisao je monografiju „Životni slalom jednog profesora“. Ovo djelo napisano je kao esejistički zapis autora o njegovom životnom putu, profesionalnom radu i društvenom angažmanu. Naslov Životni slalom jednog profesora metaforički upućuje na njegovo kretanje kroz različite životne i profesionalne etape, često ispunjene izazovima i nepredvidivim okolnostima.
Autor je tijekom života uvijek pažnju i važnost davao stalnom učenju i komunikaciji s brojnim ljudima koji su ga okruživali, bilo da je riječ o članovima obitelji, prijateljima, kolegama, suradnicima ili studentima. Upravo su ti odnosi predstavljali temelj njegovog profesionalnog i osobnog razvoja tijekom kojeg je oblikovao vlastiti način komunikacije, izbjegavajući sukobe i nesporazume te njegujući dijalog utemeljen na poštovanju, razumijevanju i postizanju zajedničkog cilja.
Koliko je u tome bio uspješan, pokazat će situacije i iskustva opisana u ovoj knjizi, kao svjedočanstva jednog vremena, ali i osobni pokušaji razumijevanja vlastitog puta.
Upravo su refleksije na te odnose najveća vrijednost ovog djela. Oni koji su imali priliku upoznati Matu Bartolucija znaju koliko voli ljude i koliko je važnosti uvijek pridavao međuljudskim odnosima. Autor bi želio da se ta iskustva sačuvaju od zaborava, ali i da se promisle, kao tragovi vremena i osobni pokušaj razumijevanja vlastitog puta kroz sve njegove „zavoje“, susrete i izazove. Tako u svom djelu navodi da je još kao dječak shvatio da je obrazovanje njegov jedini stvarni oslonac i prilika za bolju budućnost. Sve razrede osnovne škole završio je s odličnim uspjehom, a svaki uspjeh dodatno je učvršćivao njegovo samopouzdanje i vjeru da se radom i upornošću može uspjeti.
Godine 1997. godine objavio je svoj prvi samostalni sveučilišni udžbenik Ekonomika i menedžment sporta. Bio je to ujedno prvi udžbenik Kineziološkog fakulteta objavljen u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, što mu je dalo dodatnu stručnu i simboličku težinu. Knjiga je postala temelj za oblikovanje novih nastavnih programa i kolegija u području ekonomike i menadžmenta sporta te je označila važan iskorak u razvoju toga studijskog usmjerenja na Fakultetu. U profesionalnom smislu, autor navodi da je ponosan što je imao priliku sudjelovati u razvoju novih znanstvenih disciplina, ekonomike i menadžmenta sporta, turizma i poduzetništva u turizmu, u vrijeme kada ta područja u Hrvatskoj gotovo da nisu postojala kao zasebne znanstvene discipline.
U komunikaciji s ljudima, bilo u akademskom okruženju ili izvan njega, često je primjenjivao tzv. „slalomski način“: „Kao u skijanju, nije uvijek najmudrije ići ravno kroz prepreke. Ponekad je potrebno zaobići, prilagoditi se, pronaći pravi trenutak i pravi put. Taj način komunikacije nije značio izbjegavanje istine, nego traženje načina da se ona izrekne bez nepotrebnih sukoba, uz očuvanje dostojanstva i odnosa. U životu je naučio da mostove treba graditi, a ne rušiti, jer nikada ne znamo kada ćemo ih ponovno trebati prijeći“ (str. 170).
Mato Bartoluci diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1974.godine, a magistrirao 1980. na znanstvenom poslijediplomskom studiju, studijski smjer Poslovne financije na istom fakultetu.
Doktorsku disertaciju obranio je 1986. godine na Ekonomskom fakultetu pod mentorstvom prof. dr. se. Dragutina Alfiera iz područja turizma. Tijekom rada na disertaciji boravio je na Institutu za turizam u Provansi na Azurnoj obali kod profesora Renea Baretjea gdje je proučavao najnovije spoznaje u turizmu. Taj mu je boravak omogućio ne samo provođenje istraživanja nego i sudjelovanje na domaćim i na međunarodnim skupovima o turizmu. Tada je izabran za docenta iz Ekonomike sporta na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu.
Uz nastavnu djelatnost sudjelovao je u brojnim istraživačkim projektima u turizmu i sportu. Sa suradnicima iz turizma i iz drugih područja bavio se planiranjem razvoja i investicija u turizmu u destinacijama od Umaga do Dubrovnika, kao i drugim područjima Hrvatske.
Kao redoviti profesor obnašao je funkciju dekana Kineziološkog fakulteta dva mandata od 2001. do 2005. godine. Istovremeno je bio suradnik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, Fakulteta za sport u Ljubljani i drugdje.
Po isteku drugog dekanskog mandata 2005. godine prelazi na Ekonomski fakultet u Zagrebu na Katedru za turizam gdje je naslijedio prof. dr. sc. Borisa Vukonića na predmetu Turizam i razvoj. Istovremeno je kreirao novi predmet Poduzetništvo u turizmu čiji je postao nositelj.
Pored više sveučilišnih udžbenika i knjiga sa suradnicima s Katedre za turizam objavio je samostalni sveučilišni udžbenik „Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva“ u izdanju „Školske knjige“ 2013. godine koji je i danas obvezna ispitna literatura na Ekonomskom fakultetu Zagreb.
U razdoblju od 2009. do 2013. godine bio je pročelnik Katedre za turizam na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te je tijekom svog rada na toj instituciji ostvario kvalitetnu suradnju sa svim članovima Katedre. Osim toga, surađivao je sa stručnjacima Instituta za turizam, profesorima turizma Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu iz Opatije, Ekonomskog fakulteta iz Splita, te s brojnim institucijama, poput Ministarstva turizma i sporta i drugih.
Posebno mjesto u životu profesora Bartolucija zauzimaju njegovi prijatelji. Kroz ovu monografiju spomenuo je mnoge, neke koji su još uvijek uz njega i mnoge koji su nas napustili. Prijateljstva su bila njegova snaga u teškim trenucima i radost u onim lijepima. Ona su potvrda da život nije samo profesionalno postignuće, nego i prava prijateljstva koja su rijetka i dragocjena, ali se moraju njegovati.
„Ako bih trebao sažeti završnu misao, rekao bi da je život kombinacija rada i radosti, borbe i zahvalnosti. Važno je krenuti, bez obzira odakle polazimo. Važno je uspinjati se, čak i kada je staza suviše strma. Važno je znati komunicirati, prilagoditi se i sačuvati ljudskost. I najvažnije, važno je imati ljude uz sebe, jer bez njih ni najveći uspjesi nemaju punu vrijednost“ (str. 171).
Doista, čitanjem ove monografije stječe se dojam ulaska u vremensku kapsulu kroz život profesora Mate Bartolucija. Iskreno, otvoreno, ponekad tužno i sjetno, ali ispunjeno životnom radošću i pozitivnim stavom unatoč nedaćama s kojima se susretao. Počeci njegova života bili su ispunjeni tugom, rastancima i gubicima. Stoga ne čudi da se kroz cijelo djelo osjeća njegov ponos i ljubav prema obitelji, koja mu je beskrajno važna.
Zajedništvo, predanost radu i ljubav prema ljudima vrijednosti su koje je Mato Bartoluci njegovao tijekom svog života i po kojima ga svi poznajemo. Danas uživa plodove svog rada i vrijednost izgrađenih odnosa. Tijekom života vozio je slalom, ali je u ciljnu ravninu uvijek stizao uz podršku ljudi koji ga okružuju, cijene i vole. Ovo djelo preslika je tih odnosa i svakog će čitatelja bolje upoznati s time tko je Mato Bartoluci – mentor, profesor, otac, djed, suprug, prijatelj. Naš Mato.
