Anton Restović- Sjećanje na turističkog neimara
Piše: Jerko Sladoljev
Prije 44 godine (1978.g.) , na današnji dan , napustio nas je u svojoj 49.-toj godini života Anton Restović, ekonomist, turistički djelatnik , vizionar i otac ondašnje porečke hotelske kuće „Riviere“. Slijednici „ Riviere“ današnja tvrtka „Valamar“ bi slijedeće godine slavili 70.godišnjicu ove ponude na Poreštini.
Dolaskom u „Rivieru“, a nakon uspješno završenog školovanja na Visokoj privrednoj školi u Zagrebu , zatekao je 1967g. kolektiv od dvadesetak radnika s vrijednošću osnovnih sredstava od 1,5 milijuna dinara .
Čvrst (reklo bi se „štapskom palicom“) po stilu upravljanja , usprkos svim poslovnim barijerama, uspio je tu tada mikro ugostiteljsku tvrtku dovesti na razinu turističkog makro poslodavca i giganta u europskim razmjerima.
No najveća vrijednost kojom je osvježio poslovni ambijent svojim dolaskom na Poreštinu , je bilo rivalstvo između „Plave Lagune „ i „Riviere „ ( između „Lagunaša“ i „ Rivieraša“ ) poznato u sportu i psihologiji, po „trčanje zajedno“, „trčanju jedni protiv drugih“ označavajući tako poslovno natjecanje koje je općenito u suštini bilo pozitivno emocionalno natjecanje za ugled, moć ili naklonost na ovom prostoru . Jer do 1967.g. apsolutni primat je, iako registrirana 4 godine kasnije (1957.g.) , imala je Plava Laguna.
Tako je krajem sedamdesetih godina „Riviera“ zapošljavala 2.200 radnika s vrijednošću osnovnih sredstava od 1,5 milijarde dinara. Dakle u desetak godina njegovog upravljanja, vođenja i vizionarstva „Rivieri“ je uspjelo povećati broj radnika i vrijednost osnovnih sredstava za sto puta. Naravno , treba spomenuti da je imao i jak tim mladih , tek diplomiranih stručnjaka koji su ga u toj fazi razvoja pratili i s njim se „(m)učili „ kako brzo i uspješno graditi kvalitetnu marku u turizmu
Ukupni dohodak „ Riviere“ ja iznosio 1985.g. 1.491.666.190 dinara a ostatak dohotka 206.142.760 dinara ili 17 % što bi i u današnjim prilikama izvanredan rezultat.
Ne smijemo zaboraviti da su temelje turističkog giganta i destinacije Poreč postavljena 20. studenoga 1953. , budući da je Gradska skupština Poreča donijela prvu odluku o osnivanju „Gradskog ugostiteljskog poduzeća“ preteča kasnije (1954.g.) preimenovanog poduzeća u „Riviera“ hotelsko- ugostiteljsko poduzeća Poreč. Prema tome može se konstatirati da je „Riviera“ prva ugostiteljska kuća i začetnik, a kasnije i zamašnjak porečkog turizma, zahvaljujući koncepciji, stilu i energiji koju je taj karizmatični neimar sa svojim timom uložio u turističko temelje destinacije Poreča i Istre. Tim činom je stvoren i povijesno bi trebao biti zabilježen, apsolutno prvi turistički projekt takve vrste na Poreštini i to samo nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata.
Grad i destinacija Poreč danas nemaju to nekadašnje natjecanje i konkurentnost koja je nekad bila zamašnjak uspješnosti. Danas smo skloni reći d se je to natjecanje „preselilo“ na natjecanje između destinacija , pa govorimo o rivalstvu između Poreča i Rovinja. No , često bi trebalo medijske napise ispraviti kada daju primat u brojkama Rovinju, jer je Poreč definitivno marketinški još uvijek korak ispred Rovinja.
Naime Rovinj ima kapacitet za 38.989 osoba a Poreč 28.654 osobe. Rezultati u noćenjima su 4 milijuna noćenja u Rovinju i 3,5 milijuna noćenja u Poreču što govori o boljoj i kvalitetnoj iskorištenosti objekata u Poreču za 15 % što nije malo.
Iako se na kraju balade uvijek broji novac , iskorištenosti objekata ipak treba gledati u osmišljenijoj i inventivnijoj prodaji i marketingu poslovnih timova na Poreštini.
Dinamičan razvoj „Riviere“ započeo je prijelomne 1967.g. gradnjom objekata izvan uže gradske lokacije.
Najprije hotel i apartmani „Luna „ koji su stvorili akumulaciju za gradnju “Lanterne“ ( 1968.g.), a iste godine i samoposluga „ Peškera“ i hotel „ Neptun“ u gradu Poreču. Dvije godine poslije ( 1970.g. ) izgrađen je hotel „ Kristal“, a kasnije „ Rubin“ i na kraju na području “ Brulo“ hotel „ Diamant“.
Istovremeno , tih godina, “Riviera“ gradi i prateće pomoćne objekte u svrhu poboljšanja usluga kao centralno skladište, praonicu rublja, centralnu slastičarnicu ,servisne radionice i dr. Za projektna rješenja i arhitekturu dodijeljena je sedamdesetih godina prošlog stoljeća nagrada za hotel „Kristal“ zagrebačkom arhitektu Juliji de Luci , za umjetnički dojam i funkcionalnost u prostoru.
Integriranjem s tvrtkama sličnih djelatnosti „Rivieri“ se pridružuju tih godina „ Istarske toplice“, „ Neon“ Vrsar, “Turist“ Vrsar, „Pical“ i Trgovačko poduzeće „ Jedinstvo“ iz Poreča.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća , „Riviera“ gradi nove objekte, prije svega kampove u Vrsaru i Funtani, ali i motel „Lovac“ u Pazinu i hotel i apartmane „Zagreb“ u Poreču . Na kraju je izgrađen također novi i suvremeni “ Autoremont“ u gradu Poreču kao zamjena za stari pogon koji više nije bio u stanju tehnički pratiti brojke koje su u to vrijeme eksponencijalno rasle kod građana i turista Poreča, ali i u automobilskoj industriji općenito.
Kao zaključak dodajemo, od početnih dvjestotinjak kreveta koje je zatekao u početku svoje poslovne karijere 1967.g. i sa skromnim ostvarenjem tada od dvadesetak tisuća noćenja , stvorio je giganta s kapacitetom od 24.200 mjesta u hotelima, apartmanima i kampovima i godišnjim prometom od 2,6 milijuna noćenja što je također rekordno povećanje od sto puta.
Rezultati su to koji svjedoče o njegovoj energiji, ali i podršci njegovih suradnika , za koje bi se moglo reći da se po dinamici razvoja , ne bi mogli posramiti ni oni iz Guinnessove knjige svjetskih rekorda kada bi se mjerili po tom kriteriju . Grad Poreč mu je u znak zahvalnosti za sve razvojne inicijative , trud i kreacije kojima je stvorio novu turističku sliku Poreča, a posebno onu u samom gradu i oko njega , posvetio jednu šetnica uz more koja je nekad bila glavna i jedina ulazna cesta u grad i dodijelio joj njegovo ime .
Važno je napomenuti da je Anton Restović uspio stvoriti vrlo funkcionalan upravljački tim, vrhunsku i nadasve uspješnu poslovnu organizaciju, školovati veliki broj novih kadrova u ugostiteljstvu
koji su uspješnu opsluživali u to vrijeme do tridesetak tisuća gostiju dnevno.
Da su temelji poduzeća koje ostavio svojim slijednicima bila dobro i kvalitetno vizionarski postavljeni govori i današnji management tvrtke „Valamar „ koja slovi u svakom pogledu kao najkvalitetnije organizirana tvrtka i turističko-ugostiteljski lanac Hrvatskoj.
Mi koji smo bili u užem manađmentu ondašnje “Riviere“, rasli , učili i surađivali s njim , možemo svjedočiti o njegovom karizmatičnom vizionarstvu, ali i energiji i radnom elanu kojim je svakodnevno zračio.
Mislim da bi se zbog povijesnih , tradicijskih i kulturnih vrijednosti grada Poreča , hotel „Riviera“ ( bombardiran u Drugom svjetskom ratu tri puta) s pripadajućim depandansama Jadran i Parentino trebalo i uredovno obilježiti kao spomenik i zametak razvoja turizma naše destinacije i označiti kao takav jednom pločom na pročelju hotela.
