Izvor i foto: Turizmoteka/iztz.hr

Hrvatski hotelijeri nalaze se pred neugodnim poslovnim paradoksom. Troškovi poslovanja rastu, tržište sve jasnije pokazuje granice daljnjeg povećanja cijena, a istodobno pred sektor dolaze nova ulaganja potrebna za prilagodbu sve višim temperaturama i klimatskim rizicima. Tko će platiti tu prilagodbu i može li ona hotelijerima uopće donijeti povrat?

To više nije pitanje samo održivosti, nego i profitabilnosti. Hotel koji se danas gradi ili temeljito obnavlja poslovat će i 2040. i 2050. godine. Veće potrebe za hlađenjem, rast potrošnje energije i vode, toplinski valovi te potreba za zasjenjenjem, ozelenjivanjem i otpornijom infrastrukturom već mijenjaju operativne troškove i investicijsku računicu. Klima se mijenja unutar životnog vijeka današnje hotelske investicije.

No postoji još jedan problem – mijenja se i proizvod koji hotel prodaje.

Hrvatski je turizam desetljećima prodavao sunce i more. Što, međutim, prodajemo po visokoj cijeni kada je gostu tijekom najtoplijeg dijela dana prevruće za plažu, bazen ili hotelsku terasu za ručak? Ako tradicionalni ljetni proizvod dio dana više ne pruža vrijednost koju je gost očekivao, hotel ne može odgovoriti samo snažnijom klimatizacijom. Mora ponuditi novi sadržaj i novu vrijednost koja opravdava cijenu.
Istodobno, klimatske promjene mogu otvoriti prostor za dulju sezonu. Ali dulja sezona sama po sebi nije proizvod. Gost neće doći u ožujku, travnju, listopadu ili studenome samo zato što je vrijeme ugodnije. Hotel i destinacija moraju mu dati razlog za dolazak, boravak i potrošnju. Pravo poslovno pitanje zato nije samo kako produljiti sezonu, nego kako od klimatskih promjena stvoriti više profitabilnih mjeseci poslovanja.

U tom kontekstu posebno je važno pitanje povrata novih ulaganja. Preliminarni rezultati istraživanja provedenog među hotelskim menadžerima na dubrovačkom području pokazuju zanimljiv raskorak. Iako zbog veličine uzorka rezultate ne treba smatrati reprezentativnima za hrvatsko hotelijerstvo, menadžeri jasno prepoznaju klimatske rizike i već ulažu u energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije, zasjenjenje i ozelenjivanje. Međutim, povrat tih ulaganja još se vrlo rijetko sustavno prati, a njihovo se financiranje uglavnom očekuje iz vlastitih sredstava vlasnika i hotelskih grupacija s veoma kratkim vremenskim povratom

Može li se dio tog troška prenijeti na gosta? Teško izravno. Gost ne kupuje zeleni krov, učinkovitiji sustav hlađenja ili ponovnu uporabu vode. Kupuje ugodnu sobu, hlad na terasi, kvalitetan san, pouzdanu uslugu i iskustvo koje opravdava cijenu. Zato povrat klimatskog ulaganja treba tražiti i kroz niže operativne troškove, smanjenje budućih rizika, očuvanje vrijednosti imovine, veću potrošnju gosta i dulje profitabilno poslovanje.

“Više nije dovoljno pitati koliko neko rješenje povećava početnu investiciju. Moramo znati koliko će hotel trošiti, koliko će moći zarađivati i koliko će vrijediti za deset, dvadeset ili trideset godina. Klimatska prilagodba mora iz troška prijeći u investicijsku računicu„, ističe dr. sc. Matina Gjurašić, znanstvena suradnica Instituta za turizam.

Upravo će ta pitanja otvoriti XXIX. Rasprave u turizmu “Hotelijerstvo i klimatske promjene – od rizika do pametnih ulaganja„, koje Institut za turizam organizira 17. rujna u Zagrebu, 17. rujna u 14 sati u HKD-u Napredak, Bogovićeva 1, 1. kat,  a vodit će ih i moderirati dr. sc. Matina Gjurašić.

U Raspravi će se pitanje klimatske prilagodbe hotelijerstva sagledati iz triju međusobno povezanih perspektiva – investicijske, arhitektonske i tržišne. Burak Baykan, predsjednik stranih investitora u Hrvatskoj i regionalni direktor Doğuş grupe za jugoistočnu Europu, govorit će o tome kako klimatski rizici i dugoročni troškovi ulaze u investicijske odluke; Marko Dabrović, arhitekt i partner u 3LHD-u, o projektiranju hotela za klimatske uvjete u kojima će poslovati sljedećih nekoliko desetljeća; a prof. Cindy Heo s EHL Hospitality Business School iz Švicarske, o promjenama u ponašanju i očekivanjima gostiju, sezonalnosti te spremnosti tržišta da plati proizvod prilagođen novim klimatskim uvjetima.

Središnje pitanje Rasprave zato neće biti samo koliko klimatska prilagodba košta, nego može li hotelijer dokazati da mu ona smanjuje troškove, povećava prihode i čuva vrijednost investicije.

Jer hotel koji gradimo danas neće poslovati u klimi prošlosti. Poslovat će u klimi 2050. godine – i s gostom koji će za visoku cijenu očekivati puno više od sunca i mora.

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku