Čitam ovih dana: „Gradi se drugi po veličini aerodrom u Hrvatskoj“! I to u blizini Vrgorca. Da ne pogriješim evo kratak ulomak iz senzacionalne najave spašavanja tog dalmatinskog krševitog kraja:

„Prije nekoliko mjeseci Vrgorac je u tajnosti posjetila skupina investitora koji predstavljaju grupu stranih ulagača s područja Europe i šire. Istina je da su na području od Dubrovnika do Splita tražili odgovarajuće mikrolokacije za gradnju međunarodne zračne luke.
Paralelno su i provjeravali prostorne planove gradova i općina kako bi znali je li na nekom području moguće realizirati planiranu investiciju, koja bi bila veća od splitske i dubrovačke zračne luke. I odgovarajuću su lokaciju pronašli prilikom vožnje autocestom, i to na području Vrgoračke krajine. Točnije, radi se o zemlji na potezu od sela Dragljani, Kozica pa sve do Rašćana.
Smjestila se južno od autoceste i kraja Parka prirode Biokovo, a njena velika prednost jest što se radi o kotlini koja je već sada po ravnini i preglednosti terena pogodna za ovaj projekt. A da su investitori ozbiljno zainteresirani, dokazuje i treći dolazak u Vrgorac. – „Imali su bespilotne letjelice kojima su snimili cijelu lokaciju“ - kaže Ante Pranić, gradonačelnik Vrgorca. / portal: www. Jutarnji.hr/

Ta vijest podsjetila me je na , krajem devedesetih, dolazak španjolskih investitora na otok Korčulu. Nudili su izradu dokumentacije za gradnju zračne luke u sredini toga otoka te njezinu gradnju. Nakon što im je dozvoljeno da nam „besplatno“ (ustvari sredstvima iz EU fondova) naprave studiju novoga aerodroma, premda je takva studija za istu lokaciju već postojala i izradili su je domaći stručnjaci, oni su kao uvjet za gradnju aerodroma, tražili da im korčulanske općine dadu na raspolaganje svo slobodno zemljište kako bi na njemu gradili nekretninske projekte.

Naravno, nitko na to nije pristao i „svjetski“ investitori su netragom nestali. Zaradu od izrade projekta financiranog europskim novcem odnijeli su sa sobom.

Vijest o gradnji zračne luke kod Vrgorca podsjetila me je i na jedan dokumentarac o tome kako su najljepši dijelovi španjolske rivijere uništeni nekontroliranom gradnjom. U tom filmu je prikazano, zamislite, čak 12 zračnih luka koje su sagrađene, kompletno opremljene, zgradama i tehnikom, ali na njih, nakon što su prošle tehnički prijam, ni jedan zrakoplov do danas nije sletio!

Te zračne luke građene su slično kao što su to htjeli Španjolci na Korčuli. Projekti za gradnju zračnih luka prijavljeni su fondovima EU uz podršku lokalnih uprava. Obećavano je novo zapošljavanje i novi turistički razvoj. Manji dio su dale lokalne zajednice a veći EU fondovi. Bilo je to doba kada su Španjolska i Portugal iz EU fondova izvlačile milijarde za maslinike, hotele, infrastrukturu pa i aerodrome. Novca je bilo-koliko treba. Investitori su svoju dobit izvukli kroz projekte, građevinske radove i nabavu opreme. Kada je sve bilo gotovo, pokazalo se da te zračne luke nikome ne trebaju.

Lokalni vlastodršci su se opravdavali „neznanjem investitora“ a investitori su jednostavno otišli s onim po što su i došli- ostvarenom dobiti od tih nimalo jeftinih, a nikome potrebnih investicija.

Eto, ispričao sam vam na što me je podsjetila najava gradnje velike zračne luke kod Vrgorca…
Na kraju htio sam poentirati nekim važnim zaključkom, porukom, no, u međuvremenu sam zaboravio, zašto su me ta dva slučaja podsjetila na najavu gradnje kod Vrgorca.
Nadam se da će te vi, ako pozorno pročitate ovaj tekst, sami doći do potrebnog zaključka.

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku