Izvor i foto: Turizmoteka                        Piše:  Đuro Tomljenović

Ugledni kolumnist Jutarnjeg lista još davne 2006. godine podsjetio nas je na često korištenu sintagmu u ratnim vremenima za dio Hrvatske od Maslenice prema jugu, „što južnije to tužnije“. „Vremena se mijenjaju“, kazao je tada kolega Pavičić, „sad je tuga otišla na sjever, u Slavoniju.“
Bilo je to prije 11 godina, kada sam se i ja na tu činjenicu osvrnuo u svojem komentaru u emisiji Poslovni klub.
Evo što sam još tada, 2006. rekao:

„Dalmacija danas izgleda, za naše pojmove sve samo ne tužno. Turizam se vratio a prodajom zemljišta naši Dalmatinci, kao i Primorci, i Istrani, odjednom postaju imućni i u europskim razmjerima. Nisam siguran da dobro rade no, za nadati se da će novac stečen jednokratnom prodajom naslijeđenih nekadašnjih polja i meja, a sada traženih građevinskih terena, pametno uložiti u neki porodični posao ili neku novu rentu. Jer što kada se taj lako stečen novac potroši?

No, što je sa Slavonijom? Njoj turisti ne hrle. Imanja se prodaju za desetak tisuća eura. Nezaposlenost je preko 30 posto. Ljudi je sve manje. Nakon masovnog odlaska mladih u Njemačku sedamdesetih, devedesetih nakon rata u kojem se upravo slavonska mladost pokazala među najhrabrijima, mladi odlaze u Zagreb ili ka našem uzmorju.

Turizam treba ljude. Slavonija ostaje sve praznija i tužnija. Na dugim ušorenim sokacima na kapijama prolaznike, a ljeti djecu i unuke dočekuju starci.
Slavonija je samo sve punija političarima i njihovim obećanjima.

No, zašto je Slavonija odjednom postala tako političarima zanimljiva i važna?
Pa ona nema terene s pogledom na more!

No, nakon što je pri kraju posao s prodajem naših jadranskih hotela, nakon što su podijeljene karte u daljnjoj urbanizaciji, to jest podjeli na nove turističke i građevinske zone našeg uzmorja, na red je došla slavonska crnica.

Hektar zemlje u Slavoniji danas je dvije-tri tisuće eura a kada uđemo u EU ona će se barem udeseterostručiti.
Zato Slavonci budite strpljivi i s istim marom kojim su vaši didovi krčeći šume dolazili do oranica, i hrabrošću i vjerom u sebe kojom ste u domovinskom ratu očuvali naše istočne granice, iskažite se strpljivošću i mudrošću te ne prodajite za šaku eura djedovinu.

To znači, ako se zbog ičega trebate inatiti, onda to činite u očuvanju u svojim rukama oranica koje su vaše potomke održale na ovome prostoru.
Jer doći će i vama turizam, pa Mađarska od turizma dobiva više nego Hrvatska.
Imate i vi vrhunska vina, voće, crne svinje, kulen…a organska hrana će postajati sve traženija i skuplja.
A ako baš budete morali prodati neka svoja polja, prodat će te ih kada uđemo u EU, kao naši Dalmatinci danas, za europsku cijenu.“
Danas, 11 godina poslije, izvlačim ovaj tekst, jer je potvrda naše državne neučinkovitosti, nebrige i našeg nacionalnog lutanja.
Slavonci, i ne samo oni, 11 godina poslije mojega osvrta na tadašnju stvarnost, ne samo da odlaze iz Slavonije u Zagreb, u naša jadranska mjesta… već odlaze u inozemstvo!

U proteklih 11 godina, slušali smo od naših političara obećanja o razvoju , poljoprivrednoj proizvodnji, industriji hrane, povezivanju plave i zelene Hrvatske, gradnji kanala za navodnjavanje, pokretanju reindustrijalizacije…

11 godina kasnije ti isti političari obećavaju nam sada reforme, demografsku obnovu, izradu energetske strategije, novo zapošljavanje…

A nas je sve manje…

P.S.
Ako mislite da sam bio u krivu kada sam rekao, „ne prodajite zemlju, vrijedit će deseterostruko više“, pričekajte još malo….Kada se okonča slučaj Agrokor i okonča „pravedna“ podjela zemlja seljacima,( koja je do sada, nakon uzimanja „povoljnih kredita“ i stečajem seljačkih gazdinstava, jer nismo im stvorili tržište, završavala u rukama banaka)….novi vlasnici prodavat će ju tada po europskim cijenama.

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku