Turizam je Zemlju učinio malenom, ali i ranjivom

Piše : Đuro Tomljenović

Izvor i foto: Turizmoteka

Piše: Đuro Tomljenović

Već više od 3 desetljeća pratim zbivanja u turizmu. Ispočetka sam se oduševljavao gradnjom novih hotela, svakom turističkom autobusu ili čarter letu, otvaranju restorana u našim malim mjestima, njihovim uređenjem, pokretanju i ugošćavanju turista u kućama naših ljudi koji žive uz more…

Posljednjih desetak godina, primijetio sam, da su moji tekstovi ustvari kritički osvrti na turizam današnjice.
Ta moja, ne baš uvijek dobro prihvaćena kritička dijagnoza suvremenih turističkih kretanja, ukazivanje na pogreške u koracima razvoja turizma u nas, ali i njihovih uzroka, ustvari je dobronamjerno upozorenje koje treba pokazati što će se posvuda u Hrvatskoj dogoditi ... ako se ništa ne dogodi.

Turizam se vrti oko predjela za odmor: oni su turistima najveći motiv, koristi ih se kao potrošnu robu, oni su za turizam sirovina, temelj postojanja i gospodarski pokretač. Ipak, kakvog li paradoksa: čini se da se ljudi nadležni za turizam i sami turisti ne zabrinjavaju previše zbog tih područja, nego ih naprotiv bezobzirno troše i iskorištavaju, a da pritom nisu svjesni samoubilačkog učinka svoga djelovanja. A pritisak na predjele za odmor, masovne migracije između grada i izvangradskih područja ubuduće će još više porasti ( otvaraju se nova daleka emitivna tržišta: Kina, Indija, Brazil…)

Tko može uspostaviti red u tim kretanjima i kako? Kako zadovoljiti sve veću potražnju za sve tjesnijim predjelima za odmor, a da pri tome ne nastanu nepopravljive štete? Godinama u središte postavljam pitanje terapijskih mjera, postavljam pitanja određivanja prave mjere za naš daljnji turistički, a to u našem hrvatskom slučaju znači i opće društveni razvoj. Do kuda rasti? Zašto više rasti? Za koga taj rast?

Pokušavam u svojim tekstovima, pa i kao urednik turističkog news portala Turizmoteka, otkriti i ukazati na to gdje leže mogućnosti djelovanja i koje obveze proizlaze za sve sudionike procesa: turistička poduzeća i ustanove, stanovnike predjela za odmor, ulagače i arhitekte, službena tijela i državne uprave, znanost i istraživačku djelatnost, široku javnosti i – same turiste.

Pitanje, dakle, ne glasi: „Turizam – da ili ne?” Polazim od tvrdnje da turizam predstavlja kulturnu pojavu našega vremena bez koje je, iz gospodarskih i društvenih razloga, nemoguće zamisliti današnji život. Raspravljati treba samo o poželjnom obliku putovanja, praznika, odmora, ali i o predjelima za odmor, lokalnim sredinama, domaćinima, njihovim običajima i zahtjevima. Put koji vodi k tome cilju trnovit je, ali mnogo obećava. Može se jako puno više dobiti nego što dobivamo danas, ali može se i jako puno izgubiti. Čak i izgubiti-sve!

U turizmu Hrvatske i dalje se odvija utrka i natjecanje u traženju novih investicija, lokalnih ljudi ali još više onih većih, „razvojnih“. Budući da i nemamo gotovo ništa drugog, na turistički razvoj gleda se euforično.
Mnoga mjesta u nas, očito i dalje vjeruju u uspjeh po svaku cijenu, odnosno u daljnji razvitak turizma, još uvijek ga smatrajući privrednom granom broj 1, kojoj je zajamčen rast. Čini se da turističke prognoze to i potvrđuju i daju naslutiti da je uslijedila najveća seoba naroda u povijesti čovječanstva. Zato, moramo priznati, bilo kao nužno zlo, bilo kao blagoslov, bez dubljeg razmišljanja možemo ustvrditi: turistička će se ponuda i dalje razvijati. Brojčani pokazatelji – što svaki promatrač lako može sam ustanoviti – svake su godine sve više u porastu, a s njima i nebrojena uska grla, kao spektakularni vanjski pokazatelji galopirajućega rasta.

No, postoji i druga strana tog rasta. More ljudi iz grada slijeva se u krajolike poželjnih turističkih destinacija, ali priroda se ne može širiti i prihvatiti sve veće mase turista pa stoga biva preplavljena i nerijetko uništena. Ovdje dolazimo do temeljnog problema današnje turističke politike. Kako spasiti objekt turističke potražnje, odnosno krajolik, od poplave turista i uništenja, a istovremeno zadovoljiti sve veću potražnju?

Zbog svega toga nerijetko se svi, a ne samo vaš analitičar, osjećamo nesigurno, ili, što je još mnogo gore, kao „neuki” još više se izlažemo manipulaciji, dopuštamo da nas drugi usmjeravaju, uskraćujući si pritom vlastito mišljenje i djelovanje.. Zato uvijek kod procijene kako dalje vođen sam težnjom ka prikladnom društvenom poretku, načinu života kojemu treba težiti i dobrom življenju .

Turizam je složena znanost, koja zadire u mnoga znanstvena područja. Želimo li u potpunosti obuhvatiti njegovu problematiku, moramo razmotriti sva ta znanstvena područja (ekonomska, društvena i psihološka, urbanistička i arhitektonska).

Zaključno, smatram da je moja misija turističkog analitičara ispunila svoj cilj ukoliko je uspjela izazvati pozitivan nemir kod što većeg kruga ljudi, ako je doprinijela  stvaranju i promjeni svijesti, te ako promovira aktivno kreiranje budućnosti, izradu dalekovidnih koncepata i ozbiljno djelovanje. Zato su ova moja razmišljanja i osvrti upućeni svima koji se na bilo koji način osjećaju pozvanima da sudjeluju u promišljanju i oblikovanju naše turističke budućnosti.

Samo želim, i zbog toga ovaj i ovakav osvrt, da uvijek imate na umu da mi je u izučavanju, traženju i analizi „fenomenologije turizma” naše današnjice, uvijek ispred svega, svemu usprkos, opće, sve narodno i sve državno dobro.