O turizmu i sezoni 2018. na drugačiji način

Piše: Đuro Tomljenović

 Izvor i foto: Turizmoteka

 Piše: Đuro Tomljenović

Pred nama je "udarni" vikend. Najveće ovogodišnje kolone diljem Europe kreću prema jugu…I naše su autoceste već krcate…U idućih 10-ak dana, tražit će se soba, apartman, kamping ili parking mjesto više. Je li prehrabro već sada, u danima kada je ona na vrhuncu, osvrnuti se djelomično na sezonu 2018? Možda i jest, ali ako si dobronamjeran i dobro upućen i nije.

Ključno za ovu sezonu jest to, da ne dočekasmo ove godine one turiste koji su prošle htjeli ali nisu mogli otići u Tursku, Egipat, Tunis…Ove godine oni su opet napunili te lijepe ali i puno jeftinije destinacije.
Nismo ni mi loši.

Rezultati koji nam se ponosno pokazuju, tjedno, mjesečno, kvartalno, opet obećavaju, i pored slabijih rezultata početkom srpnja, rekordnu turističku godinu.
No, kako nisam od onih novinara koji nas svakodnevno i ovoga ljeta, uvjeravaju da smo najljepša zemlja na svijetu, da je turizam spasitelj ove države i nacije, da nam se divi cijeli svijet, pa čak i svjetske filmske ili pjevačke zvijezde, zamislite, jedne godine nas je posjetio i Bill Gates, u ovom tekstu o turizmu drugačije.

Neki dan, ni manje ni više, u Dnevniku, na jednoj od nacionalnih televizija, po stoti puta smo mogli vidjeti kako se stranci dive zadarskom zalazu sunca! Istodobno, na svim televizijama prikazuju se slatkorječive reportaže o našim prirodnim ljepotama, o ushitima stranaca dubrovačkim zidinama, o tome kako Splićani glumatanjem Dioklecijana očaravaju goste toga grada, o tijelima uzavrelom Zrču, ili pak iznenađujućoj ljepoti plitvičkih slapova za goste s Dalekog istoka. Žalosno je to, što se dio tih reportaža i financira, a sve kako bismo se kod kuće pokazali kao uspješna turistička zemlja.

Jeste li vidjeli ovoga ljeta ozbiljnu analizu o tome, gdje je danas hrvatski turizam u svijetu? Ili što nam turizam donosi, ali i što nam oduzima? Pita li se itko koja je   gornja dopuštena granica rasta smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj? 
Znamo li, ili zanima li ikoga, zašto smo u Njemačkoj tek deseti na listi poželjnih odredišta za odmor, a istodobno, Nijemac nam je svaki četvrti naš gost iz inozemstva? Jeste li vidjeli analizu koji su trendovi u svjetskom, a posebice europskom turizmu?

Jeste li saznali iz naših medija, da Hrvatska već danas u glavnoj sezoni ima dvostruko više gostiju po glavi stanovnika nego ijedna nama konkurentna turistička zemlja? A mi slavodobitno, bez analize, uz potporu naših „ekonomskih“ analitičara, u tim istim medijima, slavimo nove investicije koje će ovladati našim „praznim“ krajolicima i donijeti željeno blagostanje (ulagačima).

Plaćene reportaže, ili još gore, neupućeni novinari koji slave investicije ,npr. prije , na Srđu, a sada na Hvaru i Braču , uvjeravaju nas da smo jedna zatvorena nacija koja ne želi se otvoriti i razvijati. Pa zar smo toliko se ulijenili ili smo toliko oglupavili da ne znamo više primiti cimu od kruzera i naplatiti pristanišnu taksu, već to moramo, kao u Zadru dati strancu, da vrati investiciju i godinama odnosi dobit iz ove zemlje.
Ili, još gore. Jeste li vidjeli analizu da gotovo 50 posto građana ove zemlje i ne ide na godišnji odmor, ako se odmorom ne smatra obilazak roditelja, obrađivanje polja, vinograda, maslina ili naprosto ostanak u svojem mjestu boravka. Ili znate li da u turizmu Hrvatske Hrvati sudjeluju samo sa 7 posto?

Pa kome onda treba to veličanje i pokazivanje turističkih ljepota i uspjeha Hrvatima?
Ja bih rekao, onima koji žele iskoristiti neimanja organizirane države koja zna što hoće sada ali i u budućnosti. U Toscani zabranjuju gradnju novih vila i sadnju vinograda, jer su postigli optimalnu cijenu za iznajmljivanje postojećih vila i boca vrhunskog vina. U Francuskoj, postoji državni fond koji otkupljuje vrijedna zemljišta kako bi se u sačuvao očuvani krajolik i lokalna građevinska baština, a ne dozvolila gradnja novih građevina, hotela, apartmana….

U Hrvatskoj se, pak, slavi rast po svaku cijenu. Mora biti ono „više nego lani“! Ali do kada, zašto više rasti? Na ta pitanja nemamo odgovore.

U Hrvatskoj najavljuju da će nas do 2050 biti milijun manje, a veselimo se investicijama u nove hotele i apartmane, a već sada nema ni jednog nezaposlenog konobara, kuhara, domaćice, čistačice….Za koga te investicije? Da stranci kapitaliziraju svoje ulaganje na našoj položajnoj renti, zaposle strance, te svi oni dobitke odnesu izvan ove zemlje.

Turizam je za ovu zemlju prevažna činjenica…I zato godinama očekujem i tražim da se konačno izradi makro ekonomski program razvoja Hrvatske u idućem desetljeću, koji će se temeljiti na činjenici da smo europska turistička velesila. Uzimajući tu činjenicu kao potku, otvara se cijela lepeza razvojnih poluga i alata za stvaranje Hrvatske kao gospodarske uspješne, bogate zemlje. Takav nam treba pogled na turizam, a ne zavaravanje brojkama rasta gostiju i investicija. Samo promišljanje održivog turizma u budućem gospodarskom razvojnom programu ove zemlje i nacije može nam donijeti razvoj, državno bogatstvo i sretne i bogate ljude.

Bog nam je dao turizam, ali ne za druge već, prije svega za nas koji živimo na ovom komadu europskog dijela Sredozemlja! Zato ne srljajmo, tražeći rast i investicije u turizmu po svaku cijenu…

Dajmo priliku samima sebi da razvijemo takvo gospodarstvo koje će iskoristiti činjenicu da smo tražena turistička sila. Uspijemo li na tom temelju u razvoju poljoprivrede, industrije opreme, građevinarstvu, IT industrije i opreme, transporta, vlastitog bankarskog i financijskog sektora, hrvatskih turističkih i hotelskih kuća- Hrvatska ima sjajnu budućnost.

Razvijajući samo smještaj i dobit od turizma temeljiti samo na visokoj stopi PDV-a, Hrvatska pokazuje da ne zna iskoristiti turizam kao razvojnu polugu cijelog gospodarstva.
Možda sam u ovoj analizi sezone malo i zalutao. Ljeto je, vruće je…

A možda i nisam…