Autorica: Doc.dr.sc. Romana Lekić, prof. stručnih studija i pročelnica Odjela turizma Veleučilište Bernays Zagreb

Kao i svake godine, 27. rujna se u cijelome svijetu slavi Svjetski dan turizma, a ovogodišnje geslo pod kojim se održava je TOURISM & GREEN INVESTMENTS / TURIZAM I ZELENA ULAGANJA, i evo šaljem prijedlog za kreiranje inovativne ponude.

Kroz kontakt s drvećem i biljkama vraćamo bajku u svoj život – zeleni turizam kao oblik terapije

Putovanje postaje oblik osobnog i duhovnog razvoja kroz sustavno razmišljanje i gledanje na putovanje kao iscjeljivanje na osobnoj i društvenoj razini. Industrijsko doba donijelo ja napredak, korištenje mehaničke i atomske energije koja je zamijenila do tada korištenje životinjske i ljudske energije. Važnost čovjeka i dometa ljudskog potencijala sagledavana uglavnom kroz materijalistički postmoderni svjetonazor može prerasti u drugačiji pristup turizmu, gdje turizam može postati iscjeljujuća transformativna snaga temeljena na humanijim vrijednostima, zajedništvu i svijesti da smo svi dio cjeline naše Majke Zemlje.
Još je Tesla, jedan od najvećih genija u povijesti čovječanstva, rekao: „Svi smo mi energija, valovi i vibracija i najljepše od svega je to što otkrićem jedne tajne u prirodi otkrivamo i ostale. One se ne kriju, tu su oko nas, ali mi smo slijepi i gluhi za njih“.

Hiperpotrošački način života gdje smo cijelo vrijeme u stresu odvojio nas je od naše istinske biti. Bajka je „protjerana“ iz našeg života. Takvo zanemarivanje ne samo da osiromašuje našu psihu već nas lišava imaginacije, kreativnosti i poetike. U ime sreće širi se društvo hiperpotrošnje, međutim, iako se proizvodi i troši, sve više ulazimo u krizu materijalističke kulture sreće. Rastu ekološki strahovi, pozivi na neku drugu vrstu ekonomskog razvoja i transhumanizam. Kroz kontakt s prirodom, posebno sa drvećem i cvijećem ponovo nalazimo ravnotežu i vraćamo se sebi.
Još su Tao majstori primijetili da su drveća iznimno snažne biljke. Ne samo da mogu apsorbirati ugljični dioksid i pretvoriti ga u kisik, već isto tako mogu apsorbirati negativne energije i pretvoriti ih u pozitivnu energiju. Ona mogu pomoći u kultiviranju mirnoće, prisutnosti i vitalnosti. Kroz povijest ljudi su koristili sve dijelove drveća za liječenje i lijekove.

Prateći povijesni razvoj događaja vraćajući se stoljećima i tisućljećima unatrag gdje se spominju još „Semiramidini viseći vrtovi“, nastali oko 600 g. pr. Kr. zbog nečije ljubavi prema zelenilu i prirodi. Nakon njih upoznajemo parkove Perzije i Asirije koji su građeni poput terasa, koji su svojim kapacitetom mogli prihvatiti do 20 000 ljudi, u antičkoj Grčkoj za doba Platona parkovi služe za vježbanje i učenje, u doba feudalizma, se pak vidi kako su feudalci davali ljudima zemlju na obradu da bi uživali njene plodove i natjecali se u boljem gospodarenju njom. Postoji vjerovanje da svaki čovjek ima svoje drvo koje na njega posebno pozitivno utječe.

Znanje o povezanosti drveća i ljudi bilo je prisutno i u drevnoj Kini, gdje se jedna od osnovnih vježbi unutar Chi kunga (vještine obnavljanja i generiranja energije) sastoji od položaja koji donose poistovjećivanje s drvetom. Slično su razmišljali i Kelti koji su svoj zodijak temeljili na znakovima koji nose imena različitih vrsta drveća. Za drvo se smatralo da je središte koje prikuplja duhove i čuva ih u sebi.
I prirodna odnosno narodna medicina je pokazala a i znanstveno je potvrđeno kako obična šetnja u prirodi ne samo da nas može osvježiti i napuniti energijom, već zahvaljujući energiji drveća i biljaka ona na nas može imati i učinak izlječenja. U narodnoj medicini danas postoji čitav pravac – dendroterapija, liječenje drvećem ili uz pomoć drveća. Antropolozi su zabilježili stare slavenske običaje kada se dijete rodi, sadilo se drvo, na primjer hrast za dječaka i jela, breza ili lipa za djevojčicu. Posebno je bilo zanimljivo gledati kako oboje rastu i razvijaju se. Posebno su interesantni običaji iz te naše slavenske prošlosti, da su u pretkršćansko doba djevojke odlazile brezi da bi nakupile pozitivne energije, da im udaja i život budu sretni. Trudnice su sjedile pod lipom, a ranjene vojnike su stavljali ispod hrasta da od njega dobiju snagu za iscjeljenje rana. Vidari su preporučivali ne samo sjedenje pored drveća, nego i penjanje po njemu, takozvano drvolaženje, kako bi se snaga drveta što više preuzela, odnosno razmijenila s čovjekovom. Antropolozi su zabilježili stare slavenske običaje kada se dijete rodi, sadilo se drvo, na primjer hrast za dječaka i jela, breza ili lipa za djevojčicu. Posebno je bilo zanimljivo gledati kako oboje rastu i razvijaju se.

Hrvatski jezikoslovac i književni povjesničar akademik Radoslav Katičić piše u svojoj knjizi „Božanski boj“ (2008) kako se bavio proučavanjem narodnih pjesama svih slavenskih naroda i piše o slavenskom vjerovanju u čudesno ili svjetsko drvo (kod nas poznatije kao drvo života). U slavenskoj mitologiji svijet se prikazivao kao golem hrast u čijem je korijenu bio podzemni svijet. Boga groma i munje Peruna simbolizirao je orao koji je sjedio na najvišim granama dok je Velesa, boga podzemnog svijeta, simbolizirala zmija (ili zmaj) koja se ovijala među korijenjem svetog hrastova drveta. Mitološki simbol ovog Drveta života snažan u slavenskoj mitologiji dug niz godina ostao je aktualan čak i poslije pokrštavanja.
Pojedini primjeri flore nose simboličke i značenjske funkcije koje se mogu detektirati proučavanjem korpusa mitskih motiva i elemenata u okviru botanike, tako određene biljke i drveće dobivaju i posebno značenje i odlična su atrakcijska osnova za različite priče. Te priče koje su vezane za biljke i drveća povezuju se i sa Slavenskim dobrim vilama.

I danas je popularan pučki običaj Jurjevo, slavi se 23.travnja kao Blagdan proljeća te označava početak poljoprivrednih radova i početak ispaše stoke na otvorenom. Jura ili Jarilo bio je sin slavenskog boga groma i munje Peruna i Majke Mokoš koga je oteo Bog podzemlja Veles. Jura se oslobodio i izašao iz podzemlja kao Bog proljeća i nagovijestio svojim dolaskom kraj zime.

To je svojevrsni „Hod kroz godinu“ gdje je na žalost nedavno preminuli poznati etnolog Vitomir Belaj rekonstruirao naš prahrvatski mitski svjetonazor- ova knjiga je i svojevrsni putokaz za interpretaciju i kreiranje interpretacije i za „zeleni“ turizam. Kuće se toga dana kitila vojama, prolistalim granama bukve, stoka se ovjenčavala vijencima cvijeća i svježeg zelenila, domaćinstva su posjećivali Jurjevski čestitari pjevajući prigodne Jurjevske pjesme. Iz mnoštva tih Jurjevskih običaja koja se i danas poštuju i izvode slaveći u mnogim kontinentalnim dijelovima naše zemlje treba izdvojiti običaj paljenja vatri, odnosno krijesa, te običaj okupljanja Ladarica. Naš poznati ansambl „LADO“ s velikim uspjehom i ponosom izvodi pjesme i plesove koji su vezani za ovu tradiciju a posebno se tu ističu svojim glasovima i izvedbama tih običaja njihove LADARICE.

Biljke imaju vibracijsku frekvenciju koja je u sinkronizaciji s našim tijelom i psihom. Te vibracijske frekvencije biljaka pomažu kod uravnoteženja, iscjeljenja i energiziranja u tijelu. Svojstva biljaka uklanjaju toksične elemente iz krvotoka, jačaju cirkulaciju i reguliraju protok kisika. Ako ih koristimo na odgovarajući način, može se osigurati uravnoteženo stanje. Posebno je važna i boja cvijeća i pomoću koga možemo i komunicirati bez riječi, to je oblik interkulturalne komunikacije gdje različiti narodi za isti cvijet i boju imaju različite poruke.
Naše prirodne šume, ali i naši parkovi prirode i nacionalni parkovi mogu se odlično uklopiti u ˝terapeutske šetnje˝ koje vode specijalizirani vodiči i animatori doživljaj. Potrebna je dodatna edukacija koja će postići da vodiči i animatori dobiju potrebna znanja i vještine iz upravljanja doživljajem i storytellinga ali i dendroterapije. To je i prilika za umrežavanje sa manifestacijskim i festivalskim turizmom gdje turističke destinacije poštuju svoju autentičnost i identitet i ponosni su na svoje tradicijske blagdane koji su povezani sa našom praslavenskom mitskom baštinom koja se održala još i danas i povezana je posebno sa prirodnim ciklusima i buđenjem vegetacije.

Tako ritmovi prirode i s njima posebni simboli postaju inspiracija i svojevrsni putokaz i mi možemo kroz turizam i ponudu kreativne doživljajne terapije uključiti taj ritam prirode i vratiti i nas ali i turiste u ravnotežu.
Turizam je fenomen i kao iscjeljujuća industrija može učiniti da se brojna vrata koja su zatvorena u svakodnevnom životu otvore kroz poveznicu sa našom Majkom ZEMLJOM!
…..I zato UHVATIMO TAJ NOVI ISCJELJUJUĆI RITAM!!

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku