Autor: Nikica Ivančević, arhitekt

Rast grada je naprosto povijesna nužnost. Ako samo uzmemo podatak da je na našem planetu u ranom srednjem vijeku u Europi živjelo 10 milijuna ljudi, 50-ih godina 20. stoljeća 2 milijarde na zemlji, te danas 8 i pol milijardi, vidimo s kojom se progresijom nastanjuje naš planet, a taj rast ne prestaje. S erudicijom velikog vizionara Lewis Mumford je napisao kako je grad nekada bio jedan svijet za sebe a danas je čitav svijet zapravo jedan grad (''The city in history''). Pri tome zloslutno primjećuje kako je Grčki grad - Polis, postao s vremenom Metropolis, pa Megalopolis, a na kraju Nekropolis. Možda su članovi Rimskog kluba bili u pravu, kada su polovinom prošlog stoljeća naslućivali kataklizmičke procese na planetu Zemlja u svojim poznatim publikacijama ''I limiti dello sviluppo'' i ''Quale futuro'' (''Granice rasta'' i ''Kakva budućnost'').

Jednom 80-ih godina u društvu dr. Milana Preloga - mog profesora, gledali smo na grad Korčulu s orebićke strane. Tada su već bili izgrađeni lijevo i desno krilo širenjem gradskog areala još u 16. stoljeću, a intenzitet izgradnje nastavio se sve do danas. Izgradio se pojas uz more Sv. Nikola i Borak na istočnom krilu. Profesor je nakon razgovora lucidno primijetio: ’’Pazite kolega da Vam Korčula ne poleti’’.

Britka asocijacija profesora ukazala je na sam meritum problema, to jest prekomjerne i nepromišljene izgradnje grada i otoka. U međuvremenu grad se snagom svoje topologije obranio od prometa, ali je zato njegova bliska okolina ugrožena rastućim brojem automobila i drugih prijevoznih sredstava. Pojavom turizma taj se promet u vršnom opterećenju udvostručio, a sam otok danas ima cca 20 000 registriranih vozila. Ovaj podatak odmah otkriva pojačanu graditeljsku aktivnost posebno od vremena kada je povijesni Mediteran postao kupalište Europe. Ironična je i dosjetka, da je grad za čovjeka, postao grad za automobile. Ona se nažalost već događa u Americi i nekim gradovima Europe (Jane Jacobs: ''The death and life of great amerian citys'' / ''Smrt i život velikih američkih gradova'').

Ali mi se moramo zalagati za razumni i održivi razvitak na našem priobalju, a naročito na našim otocima. Oni su još od prvih poznatih stanovnika imali samodostatne resurse. Imali su ulje, ribu, vino, pomorska znanja, brodove i kamen za gradnju. Sve do polovice 20. stoljeća otok je živio svojim tradicionalnim životom, oslanjajući se na već spomenute egzistencijalne resurse, gradeći svoje ’’zrnate volumene’’, svoje kuće, u mjerilu i u suživotu s prirodnim krajolikom. Tako su nastala naša naselja, naše jedinstveno graditeljsko nasljeđe.

Pojavom turizma, nove grane privređivanja, idila tradicijskog načina života i građenja dramatično se izmijenila. Na otoku se intenzivno osvajaju nove graditeljske zone. Naročito je problematična, čak i nepoželjna višestambena izgradnja, izgradnja stanova za ‘’tržište’’, koja na ovom otoku nije postojala svih ovih 5 tisuća godina. Građevine ovog tipa demografski i oblikovno ne pripadaju našem podneblju. One predstavljaju građevinski urbocid na vlastitom otoku.

Naša država a onda i niže strukture vlasti imaju primarni zadatak da štite svoj teritorij i da s njim odgovorno upravljaju. Zato imaju alate t.j. čitavu skalu planova od državne strategije, prostornog urbanističkog plana, generalnog urbanističkog plana, DPU (detaljnog plana uređenja prostora), i drugim mjerama zaštite (npr. urbana pravila). Tako spomenuti planovi ako su stručni i ako ne podliježu manipulacijama i lobijima postaju zakoniti model za ponašanje u otočkom prostoru. Tada se može upravljati održivim razvojem koji je na našim otocima neobično važan, ako želimo zaštititi naslijeđenu baštinu. Dakako, od povijesti se ne može živjeti ali se od nje može učiti.

Nažalost mnoge nesretne okolnosti i nedaće počevši od kuge do bolesti loze te ratova i ekonomskih kriza prisiljavale su otočane na egzodus i iseljavanje. Taj bolni proces doveo je do pojma ‘’raseljene Hrvatske’’ pa danas na svim kontinentima žive mnoštvo hrvatskih obitelji i njihovih potomaka. Ali katkada prevladava želja za povratkom u domovinu, bez obzira na razloge povratka, tako da je taj proces u posljednje vrijeme nešto intenzivniji. Takvim povratnicima ili privremeni povratnicima trebalo bi omogućiti (ali pod jednakim urbanističkim uvjetima) da sagrade novi dom na svom starom otoku. Pri tom uvijek treba voditi računa da Korčula ostane zeleni otok, otok autohtonih osobitosti, da ostane Korkyra Melaina.

O planiranju i ’’urbanim pravilima’’

1. Lokacija - građevinska parcela ne bi smjela biti manja od 600m2 na kojoj bi se moglo izgraditi do 4 stambene jedinice (maksimum)
- za svaku stambenu jedinicu potrebno je predvidjeti i izgraditi jedno parkirališno mjesto i uplatiti u fond za još jedno parking mjesto na javnom prometnom prostoru
- ostale uobičajene smjernice plana (Kis Kig), itd. odredit će izrađivač plana
- u geodetskom elaboratu treba prikazati presjek kroz karakteristični dio parcele
- na parceli treba osigurati minimalno 30% zelene površine
- U plansku dokumentaciju treba uvesti termin ''uređeno građevinsko zemljište'', što znači da vlasnici zemlje, budući investitori, moraju ustupiti bez naknade dio terena za izvedbu kapitalne infrastrukture i to prije same izgradnje građevine. To se prvenstveno odnosi na izvedbu javno prometnih površina, te odvodnju oborinskih i fekalnih voda (kanalizacija), i drugih instalacija koje su predviđene ali i izvedene prije početka izgradnje objekta. Ovaj dio realizacije izvode javne komunalne institucije, a plaća ih budući investitor gradnje. Ako se radi DPU za više građevinskih parcela mora se projektirati glavni prometni pravac na javnim površinama te kolni pristup svim parcelama. Izradu DPU-a financira investitor.

2. Instalacije - sve instalacije struje, telefona, optičkog kabela i sl. moraju biti kablirane, a obaveza investitora je i izrada katastra podzemnih instalacija. Obavezan projekt javne rasvjete. Sve nabrojane instalacije moraju biti idejno razrađene kao prilog za dobivanje lokacijske dozvole ( urbanistički uvjeti). Posebnu pozornost treba posvetiti solarnim panelima i vanjskim klima – jedinicama tako da se kvalitetno integriraju u projekt arhitekture.

3. Oblikovanje

Prilikom razgovora s jednim investitorom iznio mi je svoj program: neka kuća izgleda kao ''fićo'' ali neka funkcionira kao ''mercedes''. Ova doskočica usmjerila je rad na projektu. Dakle treba voditi računa o elementima tradicijske arhitekture, ali sa svim suvremenim dostignućima u građenju. Ta simbioza starog i novog nadahnuto je sadržana u ideji da ''povijesni kontinuitet daje smisao životu'' (A. Aalto).Rekli bismo da je potreban balans između ''progresističke iluzije'' i ''kulturalističke nostalgije'' ( Francoise Choay) . Arhitektonski projekt se ne može propisati urbanizmom, ali se može stručnim urbanizmom kvalitetno usmjeriti.

4. Srednjoročni planovi za grad

Postoje nekoliko neuralgičnih točaka, koje do danas nisu riješene:
- Najnovija prometnica od hotela ''M. Polo'' do vatrogasnog doma (dvogrba cesta koja vodi u dvorište vatrogasaca!? – potrebno je dovršiti obilaznicu Doma zdravlja do priključka na otočku prometnicu)
- Uređeno parkiralište Doma zdravlja (50 godina se čeka na rješenje i izvedbu)
- Logistički prostor za barke i plovila u Uvali školjki (Kalac – muljavi plićak)
- Novi autobusni kolodvor
- Proširenje groblja (groblje je do danas doživjelo tri prelokacije)
- Revitalizacija Kneževog prolaza i pripadajućih prostora na stručan način (Moreška i glazba – u povijesnoj gradskoj žitnici? – za ove vrijedne amatere treba tražiti adekvatniji prostor.)
- Knežev prolaz je još danas autentična turističa priča. Tu se čuvalo gradsko žito (fondaco), tu je tamnička kula, cisterna s vodom, spremište oružja, knežev gat s galijom, velika i mala kneževa kula. Na koncu, tu je živjelo 145 gradskih knezova kroz dugih 700 godina.

Dugoročni planovi

- Javni parking kulturnog centra Liburna (postoji projektna dokumentacija)
- Turistički resort ''Ježevica'' – kapitalni projekt
- Obilaznica Lokve – Javić – Lumbarda - rasterećenje prometa kroz Sv. Anton
- Kvalitetnije osmišljavanje potrebnim sadržajima kod novom trajektnog pristaništa (policija, pošta, motel, market, ugostiteljstvo, carina itd.)

Napomena 1.:
Za svaki od ovih planova trebalo bi izraditi detaljne analize i čvrstu argumentaciju, konsenzus građana, te ugraditi u relevantnu urbanističku dokumentaciju. Nadamo se da su prijedlozi korisni za suvremeno funkcioniranje grada, a treba čvrsto vjerovati da su ostvarivi, uz angažman svih institucija koje su pozvane da ''rade svoj posao''.
Napomena 2.:
Ispričavam se čitatelju koji će možda u ovoj tekstu primjetiti blagu ironiju ili kritiku, ali one često mogu bolje potaknuti na razmišljanje nego uobičajena politička beletristika.

Izabrana tema: Akvatorij ''Ježevica''
Za ovaj razgovor, potrebno je prethodno objasniti pojam prelokacije ili prenamjene prostora (''reusage of space''). Ovaj proces star je i koliko naša civilizacija, a traje od vremena kad su tržnice postale bazilike, carske grobnice kršćanske crkve, mauzoleji katedrale, palače – muzeji i tako dalje. Amerika je u tome za neke prostore pronašla ''modus vivendi''. Tako je bivša tvornica čokolade postala čuveni zabavni i ugostiteljski prostor (Ghirandelli Square u San Franciscu, veliko bivše pristanište za prekooceanske brodove ''Gat 39'' (Pier 39 u S. F.) u prostor sa stotinjak restorana itd.) Postoje i svježi izvanredni projekti revitalizacije u Europi kao na prijmer gradska plinara u Londonu ili koncertni centar u Hamburgu i tako dalje.
Kad promatramo naš grad i on je imao nekoliko vrlo uspješnih prelokacija za neprikladne sadržaje u starom gradu. Tako je polovicom prošlog stoljeća ukinuta električna centrala, zatim pumpna stanica na istočnoj obali, vatrogasni dom, policija, osnovna škola, dječji vrtić i možda najkorisnija prelokacija Doma zdravlja. Sljedeće velike prelokacije mogu se predvidjeti kod kapitalnog projekta ''Ježevica''. To podrazumijeva sljedeće:

- Nasipa se gradska lučica kod Liburne i koristi za parking prostor -nasipanje mora poznato je od kada postoje gradovi uz more na primjer gradovi uz Jadransku obalu, a najnoviji primjer je nasipanje mora u Monacu gdje je za elitni turizam i stanovanje nasuto nekoliko kvadratnih kilometara.
- Kulturni centar se oslobađa parkirališta uz samu zgradu gdje je predviđena uređena zelena površina (već postoji projekt iz 2024.)
- ACI marina postaje gradska lučica za sva plovila registrirana u Korčuli
- Nova ACI marina planira se na mjestu ex. Inkobrod, sa svim maritimnim i kopnenim pogodnostima koje taj prostor posjeduje (suhi vezovi, konsignacija, servisi, brodska logistika itd. ali i podsjećanje na tradicionalnu brodograđevnu djelatnost u manjem obliku). Kapacitet maritimnog djela je cca 500 plovila. Dio ovog plana razrađen je u programskoj studiji iz 2010.god. Ona ukazuje na jedan od mogućih scenarija za bolje korištenje turističkih i gospodarskih potencijala, koje ovaj jedinstveni akvatorij posjeduje.
- Kako je Ježevica područje dvaju općina Lumbarde i Grada bio bi potreban konsenzus u realizaciji i korištenju ovog lokaliteta.
Plan se dalje može razvijati od predjela Soline do kamenoloma ''Krmača'' kao turistički resort visoke kategorije. Pri tome mislimo na primjere marina u pokrajini Languedoc – Roussillon (La Grande Motte, Cap d'Agde, Port Barcares, La Camargue, Port Grimmaud itd.) koje su revitalizirali zapušteni i malarični obalni pojas južne Francuske.

Postoje razmišljanja o suhim vezovima u kamenolomu. Potrebno je uključiti atraktivne otoke Kamenjak i Majsan s plažnim objektima i gastro ponudom. Ježevica ima i izvanrednu komponentu povijesti (Badija, stari kamenolomi), a neposredno kopneno zaleđe akvatorija može razviti bogatu agrikulturu (Donje Blato).

S druge strane na istočnom obronku kod prilaza ex. trajektnom pristaništu moguće je planirati stambeno naselje kako je već pokazano u programskoj studiji. Ne smije se propustiti prilika za stvaranje malih trgova, uličica, skalinada, pergola, odrina, glavne pješačke ulice s odmorištima, vanjskim sjedanjem, drvoredom i uređenim zelenilom, poput onih koje nosi suvremeno iskustvo Mediterana.
Zaključak: Cjelovitim i zajedničkim planiranjem i integralnim osmišljavanjem obale i akvatorija ''Ježevica'', dat će tom prostoru novu ambijentalnu i ekonomsku snagu i stvoriti snažan poticaj za razvoj na novim predloženim programskim osnovama.

Napomena: vidi studije: ''Suha marina Lumbarda – Korčula'' 2008., ''Urbanističko arhitektonska studija Dominče – Punta od Križa'' 2010., primjeri iz južne Francuske – fotografije N. Ivančević.

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku