Izazovi i zamke velikih brojeva
Autor: Ante Gavranović
Prema svim raspoloživim podacima i pokazateljima za nama je rekordna turistička godine. Prema prvim podacima, Hrvatska je od stranih turista u prvih devet mjeseci „ubrala“ 11,6 milijardi eura-Zemlja je , prema podacima Ministarstva turizma i sporta, ostvarila više od 100 milijuna noćenja. Samo ta dva podatka pokazuju da smo osjetno premašili podatke iz turističke 2021 i ozbiljno se približili rekordima iz 2019. S obzirom na izuzetno uspješnu posezonu (zahvaljujući i povoljnim klimatskim uvjetima) realno je očekivati da će konačni rezultati biti još povoljniji. Čelnik Hrvatske turističke zajednice ponosno ističe da smo (opetovano) šampioni Sredozemlja.
Na nekim mjestima i turističkim destinacijama ovi su podaci izazvali pravu euforiju, koja se na najvidljiviji način prokazuje povećanim očekivanjima za ovu godinu. Tenor te euforije odražava se u unisonom pokliču: očekujemo u 2023. još veće (bolje) brojke i rezultate- Toj euforiji nije podlegla ni Vlada koja isto gaji takve aspiracije. Jesu li one realne? Svakako imamo puno razloga da slavimo zaista uspješnu sezonu, koja je unijela tračak optimizma u našu sumornu gospodarsku svakidašnjicu Istodobno moramo biti svjesni da pred nama stoje brojni novi izazovu i, posebno, zamke „velikih brojeva“. Upravo turizam krije u sebi obje ove karakteristike – nadu i strepnju.
To se može vrlo jednostavno nazrijeti iz riječi ministrice turizma i sporta Nikoline Brnjac: „Sljedeća godina je izazovna. Ulazak u eurozonu i šengenski prostor još će nas više približiti gostima s najvažnijih naših turističkih tržišta. Prisjetimo se, to su Njemačka, Slovenija, Austrija, Češka i Poljska. Trenutna gospodarska situacija i geopolitičko stanje ne ulijevaju previše optimizma, iako su očekivanja povećana, napose kad je riječ o ulaganjima u turizam. Pitanje je hoće li Hrvatska znati iskoristiti pogodnonosi Navcinalnog plana oporavka i otpornosti koji osigurava znatan dio bespovratnih sredstava.
MOŽE LI TURIZAM BITI POLUGA UKUPNOGA RAZVOJA?
To je stalno prisutno pitanje I nema jednosmjernog odgovora. Iako prihodi iz turizma u hrvatskom gospodarstvu čine znatan udio u stvaranju BDP-a, podaci vrlo zorno pokazuju da smo gotovo beznačajni čimbenik svjetskih turističkih kretanja. U svjetskom receptivnom turističkom kolaču i u prihodima iz turizma sudjelujemo s (još uvijek) skromnih 1 posto. Upravo ta činjenica je uporišna točka o kojoj moramo stalno voditi računa: Hrvatska nije global player u turizmu, ne određuje trendove i kretanja, ali može svojom osebujnom ponudom i drugim prednostima dati poseban 'štih' svjetskom i europskom turizmu. Možemo sigurno bolje i potpunije iskorištavati svoje izrazite prednosti. I tu je naša najveća šansa.
Opravdano se postavlja pitanje: zašto Hrvatska nikako ne uspijeva u pronalaženju i uspostavljanju širih poslovnih interesa i motiva da se, poput ostalih snažnih emitivnih turističkih zemalja, i druga poslovna područja hrvatskog gospodarstva aktivno uključuju u turističku ponudu? Postoji snažna interaktivnost između turizma, s jedne strane, te poljoprivrede i prehrambene industrije, ali i ostalih gospodarskih grana i djelatnosti, pa je očito kako treba ojačati učinkovitost svih djelatnosti koje tvore sastavnice turističkih proizvoda. Turizam bi u Republici Hrvatskoj, sukladno tome, morao postati kralješnica strategije izvozne ekspanzije, i to ne samo usluga već i šireg asortimana hrvatskih proizvoda.
• Kontinentalni turizam kao izazov
Kontinentalni turizam, koji čini svega 5 posto u ukupnom turističkom prometu u Hrvatskoj, trebalo bi razvijati kao poseban turistički proizvod. Pogrešno je, naime, promatrati kontinentalni turizam kao nadopunu turizma na moru s obzirom da se oblici turizma koji se razvijaju u kontinentalnom dijelu Hrvatske mogu razviti kao potpuno nova i samostalna ponuda. Pritom moramo voditi računa o činjenici kako je čak 90 posto prostora u Hrvatskoj ruralni prostor i u njemu je potrebno razvijati posebne oblike turizma, kao što su eko turizam, seoski, lovački, izletnički turizam itd. No, kontinentalni turizam treba promatrati kao poseban proizvod, a u njegovu razvoju veliku ulogu trebaju imati lokalne turističke zajednice i to u smislu poticanja razvoja ruralnih prostora. Jasan je i konačni cilj svih takvih aktivnosti: zadržati ljude na seoskim prostorima, omogućiti im ostvarivanje dohotka u čemu se posebna pažnja posvećuje razvoju eko turizma, jačanju izletničkog i agroturizma. Prednosti kontinentalnog turizma su u tome što se može prodavati svih 12 mjeseci, a ne samo u sezoni. Hoćemo li iskoristiti tu šansu?
• Nedostaje strategija ravnomjernog razvoja
Republika Hrvatska se danas nedvojbeno nalazi pred nužnom operacionalizacijom nove, cjelovite strategije gospodarskoga razvoja utemeljene na tržišnim načelima, što znači i temeljito usklađivanje različitih interesa, osobito na razini pojedinih gospodarskih djelatnosti.
»Turizam kao gospodarski fenomen u svojoj biti, kao što je poznato, predstavlja smisleno povezivanje društvenom podjelom rada više ili manje raščlanjenih gospodarskih i izvangospodarskih subjekata u cilju stvaranja organizirane ponude svih onih proizvoda koji su neophodni pojedincima koji privremeno borave izvan domaćinskoga podokruženja, odnosno domicilnoga okruženja. Možemo u najkraćim crtama za turizam reći da predstavlja agregaciju svih gospodarskih i izvangospodarskih djelatnosti, s tim da pojedine djelatnosti sudjeluju s različitim stupnjem obuhvata u zadovoljenju potreba turističkih potrošača. Svi subjekti gospodarskih i izvangospodarskih djelatnosti jednim dijelom (što ovisi o stupnju obuhvata, odnosno stupnju udjela u agregatu turizma) svoju aktivnost, odnosno proces rada, trebaju usmjeriti i na proizvodnju ili oplemenjivanje proizvoda koji su namijenjeni turistima – turističkim proizvodima. Naime, turizam za Republiku Hrvatsku nedvojbeno predstavlja jedan od prioritetnih pravaca gospodarske konsolidacije i daljnjeg gospodarskoga razvitka. Iako su gotovo svi relevantni subjekti svjesni potonje činjenice, postavlja se pitanje tko i kako može usmjeriti aktivnosti za što djelotvornije i brže ostvarenje spomenutih zadaća» - ističe prof. dr. Marcel Meler sa Ekonomskog fakulteta u Osijeku.
Vrlo jednostavno se može dokazati kako kontinentalni gospodarski resursi, poglavito oni iz područja proizvodnje hrane te osobito oni iz Slavonije i Baranje, mogu - naravno uz odgovarajuće mjere ekonomske politike, marketinški pristup istraživanju potreba te oblikovanja proizvodnih i prodajnih programa koji će biti utemeljeni na suvremenim tehnologijama - proizvesti outpute koji će u kvantitativnom smislu moći u potpunosti zadovoljiti potrebe turizma. Na taj bi se način postigli višestruki učinci: s jedne strane znakovito bi se ojačao ekonomski položaj gospodarskih prioriteta, turizma i poljoprivrede, ali kroz multiplikacijski učinak i ostalih gospodarskih djelatnosti koje čine agregat turizma, bitno bi se uravnotežila i poboljšala platna bilanca zemlje, povećala uspješnost poslovanja sudjelujućih gospodarskih subjekata, povećala zaposlenost itd.
• Nova dimenzija turizma
Važno je pritom istaknuti kako suvremeni turizam koji je prerastao iz pasivnoga u aktivni, odnosno u turizam doživljaja i avantura, zahtijeva i značajne promjene u načinu ishrane potrošača turističkih proizvoda. Sve više dominira “ishrana u hodu” ili “s nogu”, zatim upotreba konfekcioniranih, polugotovih i gotovih proizvoda hrane koji zahtijevaju vrlo malo napora prigodom pripremanja (u kampovima, na izletima i sl.), kao i upotreba specijalne ishrane (dijabetičarske, dijetetičarske i makrobiotičke). Prema tome, predmet ponude turističkih subjekata osim klasičnih, ali kvalitetnih proizvoda hrane, trebaju biti proizvodi tzv. "prirodno i biološki zdrave hrane", makrobiotički proizvodi, ljekovito i aromatično bilje, ali i hrvatski specifični proizvodi koji bi bili u stanju zadovoljiti, danas uglavnom već značajno iznijansirane potrebe potrošača s visokom kupovnom moći, ali koji, u pravilu, moraju imati vlastitu, i to po mogućnosti autentičnu marku proizvoda.
Na putu ostvarenja takvih ciljeva očigledno nema dovoljno prave podrške. Umjesto da je poljoprivreda u službi turizmu, mi kroz turizam potičemo uvoz. Suludo! Hrvatska poljoprivredna proizvodnja pala je za četvrtinu u posljednjih sedam godina unatoč subvencijama od 3,5 milijardi kuna godišnje. Pokrivenost uvoza izvozom je u padu, a godišnje stvaramo i više od milijardu eura deficita. S jedne strane imamo veliku potražnju tj. potrošnju kroz turizam, a s druge strane velike neiskorištene poljoprivredne površine i potencijale, no jednostavno ne znamo tj. ne želimo povećati vlastitu proizvodnju.
Dugogodišnja praksa nam, međutim, ukazuje da izostaje bitna komponenta povezivanja domaćih proizvođača i potrošača u turizmu, što bi trebala biti temeljna okosnica ukupnoga razvoja hrvatskoga gospodarstva i ono po čemu bi turizam bio stvarno u funkciji toga razvoja. Praksa je svih ovih godina pokazala da nadležne službe i organi ne potiču u dovoljnoj mjeri dogovore partnera, ne sumiraju se ukupne potrebe i mogućnosti, pa izostaje i trajnija suradnja među prirodnim partnerima. Lakši je i jednostavniji put sve to što je potrebno turizmu uvesti i dalje opterećivati nepovoljnu trgovinsku bilancu nego napraviti stanoviti red na tržištu, u kojem, obje zainteresirane strane - proizvođači i korisnici - preuzimaju obveze i odgovornost za funkcioniranje, ali i za međusobno poticanje na razvoj i kvalitetu. Lakše je, konačno, stalno isticati POTREBU da se nešto učini nego zaista krenuti u REALIZACIJU proklamiranih načela.
Godina puna neizvjesnosti
U sklopu Dana hrvatskog turizma ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac i Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede ministrica održali su sastanak s predstavnicima turističkog sektora te poljoprivrednog i prehrambenog sektora s ciljem daljnjeg povezivanja ovih industrija.
Strategija Europske komisije je “Od polja do stola”. Hrvatsko polje je naša poljoprivreda, a hrvatski stol je naš turizam. Moramo napraviti sve kako bismo to što bolje povezali, istaknula je ministrica Brnjac .
Unatoč trenutno pozitivnom interesu za Hrvatsku za sljedeću turističku sezonu na našim najvećim emitivnim tržištima, glavno obilježje sljedeće sezone u ovom trenutku je neizvjesnost, generirana negativnim gospodarskim kretanjima u EU, očekivanim dodatnim rastom troškova koji iscrpljuju turističke kompanije i istiskuju investicije, ali i očekivanim agresivnim povratkom mediteranske konkurencije, zaključak je vodećih ljudi hrvatskog turizma okupljenih na 24. Kongresu hotelijera u organizaciji Udruge poduzetnika u hotelijerstvu Hrvatske (UPUHH) koja ove godine obilježava 30 godina rada.
”Turizam je i ove godine pokazao koliko je važan za gospodarstvo, s obzirom da je dobar turistički rezultat u dobrom dijelu spriječio prelijevanje negativnih gospodarskih pokazatelja u Hrvatsku te podržao donošenje kompenzacijskih mjera za kućanstva i gospodarstvo. Sljedeće godine će dobar turistički rezultat biti još važniji za sve nas, a već sada znamo da nas čeka teška i u mnogome neizvjesna sezona. Ključno je da što prije na kvalitetan način riješimo glavne izazove u turizmu, ali i izbjegnemo dodatne utege sektoru u trenutku kada se još nije oporavio od pandemije. Za konkurentnost i kvalitetan rezultat u turizmu presudne su investicije, a realnost je da turističke kompanije u sljedeću sezonu ulaze financijski iscprljene i morat će dobro paziti koliko će moći investirati. Zato je poželjno da što prije dobijemo realno i životno rješenje za turističko zemljište i pomorsko dobro, i oko toga smo u komunikaciji s Vladom, a mogu reći da smo zadovoljni i najavama pojednostavljenja procedure oko radnih dozvola za strane radnike”, izjavio je Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma.
Oprezni optimizam za sljedeću godinu potvrdili su i vodeći ljudi domaćih turističkih kompanija, no naglasili su da sektoru treba još minimalno jedna dobra godina kako bi se potpuno oporavili od gubitka ostvarenog u pandemiji., koji žele dodatno zaraditi u turizmu.
Kako postati atraktivniji za ulaganja?
Konkurentnost turizma i dobar turistički rezultat su usko povezani sa investicijama, pa je opasno bilo kakvo zaostajanje u investiranju u odnosu na konkurenciju. Riječ je o velikom investicijskom ciklusu od čak 5,7 milijardi eura do 2026. godine koji se planira u hotelske kapacitete u široj regiji. Taj ciklus je posljedica značajnog poticanja investicija u turizam u okolnim zemljama, a u kojem Hrvatska sa očekivanih 414 milijuna eura odnosno svega 7 posto u ukupnom regionalnom iznosu relativno zaostaje u odnosu na ostale zemlje.
Dodatno, analiza je pokazala da je trošak investicija u hotelijerstvu u Hrvatskoj viši u odnosu na prosjek u regiji, posebno u segmentu objekata sa 4 i 5 zvjezdica, što dodatno umanjuje konačan investicijski rezultat. Zaostajanje u investicijama i skuplje investicije u odnosu na regiju umanjuju konkurentnost hrvatskog turizma u hotelskom segmentu u kojem se generira najveći financijski rezultat, što ugrožava potencijalni ukupni turistički rezultat u narednim godinama.
Procjene pokazuju da su najveće turističke kompanije u Hrvatskoj prepolovile ranije planirane investicije za sljedeću godinu, i svi bi trebali pronaći način kako potaknuti dodatne investicije i to što prije s obzirom na zahuktavanje investicija konkurencije u regiji . Hrvatska je, unatoč određenim pozitivnim pomacima, i dalje nedovoljno konkurentna za investicije u turizam.Sredstva koja je sektor dobio kroz NPOO program popravit će situaciju u kratkom roku, no ključno je razriješiti brojne administrativne prepreke, porezni okvir i pravnu nesigurnost koje još uvijek u velikoj mjeri opterećuju investitore, ali i na drugačiji način definirati upravljanje razvojem prostora i infrastrukture koja prati razvoj turizma, kako bi turizam koji gradimo bio održiv te ekonomsk I socijalno učinkovitiji.
