Jeronim Martinić, hotelijer u mirovini

Zašto u jelovnicima i javnim plakatima nestaje hrvatski jezik?

Izvor i foto: Turizmoteka

Ovaj moj osvrt , inače dugogodišnjeg hotelskog djelatnika, odnosi se na pojavu odnosno činjenice da se u mnogim turističkim mjestima (konkretno u Bolu ) za vrijeme trajanja ljetne turističke sezone javni plakati- tekstovi obavijesti- nazivi – pogotovo KARTE/JELOVNICI ugostiteljskih objekata uglavnom piše na stranim jezicima, posebno na engleskom, nerijetko i netočno, a potpuno se ZANEMARUJE hrvatski jezik što je, ako ne po zakonu, onda po kulturnom običaju a i po nekim pravilima struke obvezujuće. Prvo napisati na materinjem –hrvatskom jeziku- a onda na stranim jezicima. 

Pokušati ću, a već me je gotovo i sram, iz struke, osnovne abecede rada u turizmu odnosno ugostiteljstvu opetovano navesti. Nesistematizirano ali …

=Turiste, goste (klijente, kupce i …) se pozdravlja, prvo na hrvatskom pa onda na strani jezik ( a vabljenje, gotovo za rukav potezanje, u svoj ugostiteljski objekt neprimjereno je…
= Na obavijesnim tablama/plakatima, A POSEBNO NA JELOVNICIMA MORA PISATI SADRŽAJ odnosno jela, umjesto isključivo na stranom/engleskom jeziku, treba PRVO pisati na hrvatskom jeziku pa onda na ostalim jezicima.

 Čudi me to, kao dugogodišnjeg turističkog radnika, da o tim nedomoljubnim, gotovo nekulturnim, pojavama kao i nestručnim nitko ne reagira. A ako to i nije ozakonjeno onda je radi nas samih poželjno pisati na hrvatskom jeziku u hrvatskoj državi.

Eto šetajući bolskom rivom, šetnicom ili ponekom ulicom, posebno pred ugostiteljskim objektom, zapazit će te gotovo sve napisano na stranim jezicima, posebno engleskom jeziku. Možda je Bol, a ne samo Bol, u nekoj drugoj državi ( Italiji, Grčkoj, Albaniji ili … ) kada gotovo nigdje ne piše na hrvatskom jeziku.

Odavno je poznato da barem poneki turist želi naučiti i neku riječ na jeziku zemlje u koju je došao na odmor. Poznato mi je da su ondašnja Turistička društva, odnosno Turistički savezi, još polovicom 60-ih godina, čak na lokalnoj razini preporučivali prvo pisati na materinjem jeziku a onda na nekom stranom jeziku, ondašnjem glavnom turističkom tržištu, češki/njemački zapravo prema mogućnostima.

Primjeri: OPEN- otvoreno ili radno vrijeme; WELLCOME-dobro došli; LUNCH-ručak/objed; BREKFEST-doručak/zajutrak; DEPARTURE –odlazak/polazak; BEACH-plaža i… Start ;Ticket ;Rent a baot ; Gelate; Market; Menu , Happy hour ; Caffe to go ; Working hours i …

Slažem se da su mnogi nazivi gotovo univerzalni, udomaćeni, ali se , po meni, mora njegovati vlastiti jezik u govoru i pisanju. O jezičnim greškama na stranim jezicima ovdje se neće ni lektorirati a ni očitovati. O ovim „nedostatcima“ u više navrata je rečeno i pisano na lokalnoj razini , ali …

Nadam se da će ovaj osvrt potaknuti moguće nadležne na višoj razini da se u granicama svojih nadležnosti barem malo angažiraju.