Cijene su stvarno neopravdano visoke, no gdje i koje?

Ne samo da smo pretjerali s brojem kreveta nego i sa stolicama!

Izvor i foto: Turizmoteka

Piše: Đuro Tomljenović

Ove godine svi govore o cijenama. Stvarno su neopravdano visoke, no gdje i koje? Nisam nigdje pročitao da su visoke cijene smještaja, ni privatnog (velika je ponuda, pa ima za svakoga..), ni hotelskog (koliko znam hoteli s 4 i 5 zvjezdica su bili popunjeni 98 posto). Svi se žale na cijene u trgovinama i restoranima.

Što to govori?

Nije skup naš turizam, nego naša država.. Umjesto što se naš ministar turizam znoji na pitanja o skupoći, znojiti bi se trebao naš ministar gospodarstva, trgovine, financija, HNB...Dakle, vrijeme je da se ozbiljno suočimo s inflacijom, s nekontroliranim uvozom i za nemarenjem domaće proizvodnje.

Turizam je svugdje izvoz kod kuće, a kod nas je uvoz! Što je hrvatsko u hrvatskom turizmu? Sve manje su i radnici...

Već dugo želim upozoriti na jednu stvar zbog koje moramo uvoziti strane radnike, ali zbog koje su nam cijene u restoranima i kafićima veće. 
Ljeti se u našim mjestima uz more udeseterostruči broj ugostiteljskih lokala.

Za četiri, pet mjeseci rada želi se zaraditi za cijelu godinu. Naravno u tim mjestima nema konobara, kuhara, ni uslužnog osoblja i onda se dovode stranci. Sezona je prekratka da bi se svi obogatili, a radi velikog broja stolova i stolica dnevno ugostitelji popune stolove samo jednom ili dva puta. I onda se podižu cijene!

U velikim gradovima je slično, na svakih 10 metara se otvaraju kafići i veliki broj restorana. Nekada su gradovi određivali namjenu poslovnih prostora, danas je to prepušteno zakupcu ili vlasniku prostora. Posljedica, velika konkurencija, ali i zapošljavanje stranaca. Prema studiji HUT-a samo oko 10 posto stranih radnika koji rade u ugostiteljstvu u Hrvatskoj rade u velikim hotelskim kućama.

I sve to mirno gledaju u našim mjestima. Dok se govori o cjelogodišnjem turizmu, oni umjesto da uvjetuju rad ljeti i radom zimi (počelo se u Dubrovniku) oni dopuštaju pretrpavanje stolicama i stolovima svoje ulice, štrade i trgove...

Sve u svemu, ne samo da smo pretjerali s brojem kreveta nego i sa stolicama!