Zna li ova država iskoristiti činjenicu da smo turistička sila osim kroz naplatu PDV-a?

Piše: Đuro Tomljenović

Turizam ne može nadoknaditi sve nagomilane slabosti domaćeg gospodarstva i društva

Piše: Đuro Tomljenović

Na ovom turističkom news portalu promičemo tezu da razvoj turizma ne smije nikada biti sam sebi svrha, nego sredstvo za ostvarivanje viših gospodarsko-političkih, društveno-političkih i drugih ciljeva.

Ne zanima nas, dakle, kvantitativni razvoj turizma, sve više kreveta, noćenja i prihoda, nego cjelokupan „poslovni rezultat" uzimajući u obzir i troškovnu stranu.
Naime, turizam je samo jedno od mnogih sredstava za ostvarivanje ciljeva. Turizam nije a priori uspješniji od drugih aktivnosti u sektoru industrije, obrta ili poljoprivrede, kako mu se to u praksi očito zna pripisivati.

Danas je ključno pitanje za ovu zemlju kako zaposliti gotovo pola od ukupnog broja naših mladih od 18 do 28 godina koji su završili škole, a sada su na burzi ili još gore, koji napuštaju ovu zemlju.
Ključno je pitanje, kako razviti moćnu, visoko integriranu ekonomsku strukturu za oštru konkurencijsku utakmicu na domaćem i europskom tržištu.

Danas je udjel industrijske proizvodnje u BDP ispod 20 posto, u odnosu na 41% 1991. godine. S druge strane, inozemni dug je porastao sa 2.3 milijarde USD 1993. na današnji veći od 60 milijardi.
Zanimljivo je ,da je danas udjel turizma u BDP gotovo jednak udjelu industrijske proizvodnje.

No, premda je turizam važna karika našeg sadašnjeg gospodarskog i društvenog trenutka, treba jasno reći, to ne znači da je turizam kao grana jako uspješan,već da je naša industrijska proizvodnja na koljenima.
U najrazvijenijim turističkim državama,kao Španjolska udio turizma u BDP je oko 4 posto.
To je važno reći zbog svih onih koji nam najavljuju svjetlu budućnost najavom velikih investicija u turizam, točnije u nekretninske projekte u turističkim zonama i koje će dobro donijeti samo investitorima.

Pogledajmo najavu „velikih“ investicija. Uglavnom se radi o manjem hotelu i na stotine vila i apartmana za prodaju. Uostalom, radnika za nove hotele nemamo.

Ljudi su vidjevši da u novonastalim kapitalističkim uvjetima nema, kao u socijalizmu, cjelogodišnjeg zapošljavanja u turističkim tvrtkama, već samo sezonsko ili pak čekajući u našim malim mjestima i na otocima, da se i kod njih sagradi hotel, okrenuli putem samozapošljavanja - obiteljskom turizmu.

Istodobno, u zadnjih par godina u turizmu smo se okrenuli kvaliteti i raznovrsnosti ponude, prije svega u gastronomiji što se pokazalo dobitnom kombinacijom. Ostvarili smo nikad veću cijenu i dobit.

Naši hotelijeri, koji su do prije dvije – tri godine radili na rubu rentabilnosti, sada ostvaruju velike stope dobiti.
I što je najvažnije, naši gosti su nas svojim nikad brojnijim dolascima u tome podržali. Prepoznali su okretanje naše turističke industrije kvaliteti, a ne masi. Naravno, nije tako na cijelom našem uzmorju, ali su takvi trendovi.

I zato, pravi je trenutak da se u nas kaže dosta trošenju našeg krajolika i njegovog pretvaranja u unificiranu i univerzalnu turističku scenografiju betona i ponude jednake onoj u Španjolskoj, Turskoj, Egiptu, Tunisu…

Investicije su dobre ako ne uništavaju naš jedinstven krajolik, ali i naš način života. Zašto strateškim projektima proglašavati turistička naselja, pa i hotele, kada za rad u tim novim objektima mi nemamo više ljudi. Za koga te investicije? Za oplodnju stranog kapitala na našoj jedinstvenoj položajnoj renti i da se zaposle strani radnici?

A sve samo zato jer mi ne znamo nikako drugačije zaraditi nego preko turizma. Zato tako dugo i imamo najveću stopu PDV-a u turizmu. Ova država od turizma uglavnom zarađuje naplaćujući PDV!

Zračne luke i marine dajemo u koncesiju strancima koji dobit iznose iz zemlje. Čak smo i luku Gruž u svjetskom turističkom gradu Dubrovniku skoro dali u koncesiju stranoj kompaniji, koja bi prema nekim izračunima u 40 godina iz zemlje kao dobit iznijeli više od 400 milijuna eura!
Imamo godišnje više od 10 milijuna turista a nitko u ovoj zemlji ne proizvodi čaše, stolnjake.. Naši kreatori ekonomske politike moraju konačno shvatiti da je turizam puno više od hotela i restorana.

Turizam, kao nisko akumulativna djelatnost, ne može nadoknaditi sve nagomilane slabosti domaćeg gospodarstva ,tj. neodrživ je gospodarski oporavak zemlje podržan isključivo rastom aktivnosti sezonskog karaktera kao što je turizam.

Ukratko, možemo biti sretni što imamo razvijeni turizam, i treba dati svu podršku pozicioniranja Hrvatske na europskoj turističkoj karti, ali treba znati da turizam ne može biti poluga razvoja jedne zemlje već on treba biti dobrodošli šlag na željeni i održivi razvoj za koji još uvijek nemamo plan, dogovor i suglasnost svih političkih aktera ove zemlje.