Sve uži nam je slobodan izbor naše budućnosti

Piše: Đuro Tomljenović

Izvor i foto : Turimoteka

Piše: Đuro Tomljenović


Dok nas u zadnje vrijeme obasipaju vijestima o propasti hrvatske brodogradnje, dok se izlaz opet traži u privatizaciji, koja je, koliko sam ja razumio, već u brodogradnji provedena, odlučih nas podsjetiti što nam je to tjeranje bogatih i razvijenih na što bržu privatizaciju dosada donijelo.

Prije osvrta, jedno pitanje. Zna li se tko su odgovorni, članovi uprava i nadzornih odbora, koji su u proteklih 25 godina uspjeli potrošiti više od 30 milijardi kuna, koliko je, u tim godinama, država Hrvatska uložila u očuvanje naše brodogradnje, tako da je- bankrotirala? Ali i onih koji su to dopuštali? Znamo imena svih brodova koje nismo uspjeli isporučiti, a njihova ne znamo!!
                                                                  +++
Još davno pročitao sam vijest koja je stigla iz tada brzo rastućeg japanskog gospodarstva. Japanska Vlada odredila je koliko će postotaka u nekoj gospodarskoj grani prepustiti stranim investitorima. Koliko se sjećam, ni u jednoj grani stranci nisu mogli imati više od 50 posto. Dakle, sjeli su, tada i danas uspješni voditelji japanke gospodarske politike i utvrdili svoje gospodarske interese.

Mi, nažalost vjerujući razvijenoj Europi kojoj smo težili, srljali smo sa svojom privatizacijom bez cilja. Banke smo prodali i danas sa zavišću gledamo kako stranci uzimaju ogromne dividende ostvarene na ušteđevini i poduzetništvu naših ljudi. Hotele smo rasprodali za vrijednost manjih vila. Inu smo prodali, premda su utvrđene dvostruko veće od procijenjenih zaliha vlastite nafte. Svijet se boji energetske krize, a mi sudbinu i sreću što imamo gotovo trećinu vlastitih potreba za naftom i još više za plinom, prepuštamo drugima. Prodali smo i T -com, a to je najdohodovnija djelatnost na svijetu.

Što je najvažnije, sav novac dobiven prodajom, davali smo za ratu duga, koji se time samo vraća, a ne i smanjuje. Dapače, do nedavno, rastao je!

Istodobno, dok smo mi prodavali, jedan od najvećih europskih naroda Francuzi pokretali su kampanju , kako su je Francuzi nazvali-gospodarskog patriotizma, koji bi, zamislite prema njima trebao obuhvatiti citiram: „mjere zaštite ključnih kompanija od neprijateljskog preuzimanja iz inozemstva.“ Tako su se oduprli prodaji svojeg Danonea od prodaje Amerikancima jer-kazali su tada –„Danon je stožerna tvrtka francuske poljoprivredne proizvodnje, ali i važan za zaposlenost, infrastrukturu diljem zemlje, ali i zdravlje i stil života u Francuskoj.“ Nedugo nakon toga, mi prodasmo naš Dukat- Francuzima!

Hrvatska je očito, naivno natjerana u neoliberalizam.
Taj neoliberalni kapitalizam koji vlada svijetom, a i u nas je ušao na širom otvorena vrata, tvrdio je u vrijeme svojeg predsjedanja i Stipe Mesić: „udovoljava samo interesima krupnog kapitala. a ne i građana“. Nitko ga nije čuo, ili bolje nije nam se dalo da mislimo vlastitom glavom i u vlastitu korist.

Ulaskom u takav kapitalizam u devedesetim kada je prevelika sloboda dana kapitalu, dolasku stranih ulagača, preuzimanju banaka, prodaji najdohodovnijih tvrtki, Hrvatska je s nekadašnjeg drugog mjesta u konkurenciji tranzicijskih zemalja pala na današnje 15 mjesto. Očito je da država u tim vremenima promjena nije odigrala ulogu koju je trebala odigrati. Sve naše dosadašnje Vlade bježale su od odgovornosti i oslanjale su se, odnosno tražile alibi u onome što im kaže ili naredi MMF, a onda i EU.

Uz sve to sada ti isti svjetski savjetnici, stručnjaci, ekonomisti i analitičari, tvrde da su zemlje u tranziciji prebrzo sve privatizirale, bez razvojnog cilja i svrhe. I što sada? Okrenimo se sebi, još je vrijeme!

Hrvatskoj nužno treba politička odluka i dogovor o kreiranju kvalitetne vlastite razvojne politike. Hrvatsko društvo gubi kontrolu nad svojom sudbinom, odnosno, sve uži nam je slobodan izbor naše budućnosti.
Naravno, ne tvrdim da nas ne čeka lijepa budućnost, ali samo pod uvjetom ako zauzmemo aktivan odnos prema njoj!
Jer, naše stanje ne ovisi prije svega o vanjskim nego o unutarnjim činiteljima i odlučnošću društva da se s njima suoči.