Što je uspjeh u turizmu?

Piše: Đuro Tomljenović

Izvor: Turizmoteka

Piše: Đuro Tomljenović

Sredina je kolovoza. Pri kraju smo još jedne glavne turističke sezone. Mnogi su već počeli mjeriti uspješnost ove turističke 2018. No, znamo li, čime bi se trebao mjeriti uspjeh ili neuspjeh turističke sezone?
Na početku, što je to uopće uspjeh u turizmu? Više gostiju nego lani? Više zarađenog novca, više izgrađenih hotela, više zaposlenih?
Mi u Hrvatskoj ne znamo generalno, na razini države, što hoćemo od turizma. Ne znamo kakav turizam želimo, a kad je tako, onda ne znamo ni što je dobro ni što je loše za nas i naš turizam. U Hrvatskoj se mjeri samo zarada od turizma, nitko ne mjeri troškove koje jedna turistička sezona donosi.

Pravi odgovor bi bio da bi se uspjeh sezone, i turističkog poslovanja uopće, trebao temeljiti na zadovoljstvu i sreći lokalnih ljudi. Međutim, oni u iskorištavanju svoje naslijeđene položajne rente moraju biti odgovorniji prema svojem mjestu, jedinstvenom okolišu, naslijeđenoj graditeljskoj baštini svojih djedova, obiteljskoj tradiciji, zemlji koju naslijediše, odgoju djece te, na kraju, odgovorni u svojem odnosu na zaradu stečenu u turizmu.

Turizam se nažalost Hrvatskoj još uvijek - događa. Kao prije 150 godina, kad su nam u naša mala primorska mjesta došli stranci, turisti, avanturisti, Česi, Nijemci, Austrijanci… Natjerali su nas da ih ugostimo, da spoznamo da imamo nešto što drugi nemaju, tako i do nedavno, turisti su dolazili, ne zato što smo to mi osmislili, dogovorili, već po inerciji. Ponuda u ljetnim mjesecima je još uvijek manja od potražnje.

Što se tiče trenutne situacije, više nam je donio ulazak u EU, nego teškoće zemalja Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka. Ulaskom u EU otvorila su se, prije svega, vrata mladima koja su otkrili naše veće gradove, Split, Zadar, Šibenik, Rijeku, Pulu… Za njima polako dolaze i njihovi roditelji. Dubrovnik ne spominjem jer je Dubrovnik odavno ušao među 20 svjetskih gradova koje svatko tko drži do sebe, a može to i platiti, mora posjetiti!

Od teškoća naših sredozemnih konkurenata malo smo profitirali, jer smo malo učinili da njihove potencijalne goste zainteresiramo za dolazak u Hrvatsku. To dokazuje i ova sezona. . Istina ,posljednjih godina učinjeni su napori u promidžbi i marketingu. Hrvatska zahvaljujući i osmišljenim potezima HTZ-a i Ministarstva turizma, postaje sve prepoznatljiviji turistički brand europskog dijela Sredozemlja. Za Hrvatsku se konačno u Europi zna!

I dalje su najjači aduti hrvatske turističke ponude jedinstvena priroda, baštinjene atrakcije i, jasno, lokalni ljudi. A najveća mana?

Najveća mana je to što sve ranije navedene adute nemilice trošimo. Prodajemo maslinike i kamene meje, zalivene znojem i suzama naših djedova i baka, za kratkotrajni jednokratni užitak koji donosi šaka eura. Dopuštamo da nam najljepše vale pretvaraju u apartmanska naselja koja će biti, i već sada jesu, konkurencija lokalnim privatnim iznajmljivačima. Mirno gledamo kako na tisuće mladih ljudi odlazi iz zemlje.

Dopuštamo da nam država, pod krinkom razvoja i novog zapošljavanja, nekretninske projekte proglašava strateškim. Ne mogu apartmansko naselje ili hotel biti strateški za ovu zemlju! Strateško je dobro upravo ta "prazna" vala okružena maslinicima, vinogradima, šipkom, smokvom i dračem. Zbog te vale smo mi zemlja jedinstvene ljepote i tražena turistička destinacija. Ne dolaze nam stranci zbog hotela, vila, apartmana, kod njih ima ljepših.

Zaboravljamo da je mnogo zemalja počelo iskorištavati svoje jedinstvene prirodne ljepote za turizam. I što im se dogodilo? Nakon prvotnog oduševljenja turista jedinstvenom, neokaljanom ljepotom tih, obično siromašnih zemalja, ta jedinstvena priroda zbog koje su turisti došli, gradnjom, "turističkim" razvojem, nestaje. Te destinacije postaju sve sličnije predgrađima europskih velikih gradova i turisti bježe u zemlje neokaljane turizmom!
Dakle, što je dobro za nas? Što je uspjeh u turizmu? Treba li se veseliti rastu? Zašto rasti?