Moramo li u svemu ostati „mali“ ?

Piše: Đuro Tomljenović


Pred nama je najveći turistički skup na svijetu, najveći susret svjetske turističke ponude i potražnje. ITB Berlin ili jednostavno, berlinska burza.
Iza nas je duga zima i veliki broj turističkih sajmova na kojima se već iskristaliziralo stanje ovogodišnje turističke sezone.

Europsko emitivno tržište i ove godine svoje favorite za odmor bira najvećim dijelom u Španjolskoj i ove godine jako traženoj Grčkoj koja ovih dana bilježi u Njemačkoj za 40 posto više rezervacija nego lani u ovo vrijeme. Dobro stoje i to s dvoznamenkastim rastom rezervacija i Hrvatska i Bugarska, pa se sve češće spominje za Hrvatsku i mogućnost zaustavljanja knjiženja.

Sve je to rezultat preslagivanja velikih turističkih igrača, koji izgubivši zanimanje za tržište Turske traže nove smještajne kapacitete u do sada za njih ne zanimljivim zemljama.
Naime, moramo si priznati, veliki turoperatori su zadnjih deset i više godina našu zemlju ostavljali izvan svoje sfere interesa, opravdavajući to našom siromašnom ponudom hotelskog smještaja.

Turisti su organizirano u našu zemlju dolazili putem malobrojnih specijalista za Hrvatsku, a veliki turoperatori našu su ponudu stavljali u zajedničku brošuru više zemalja, tek toliko, ako se netko od njihovih kupaca zanima za Hrvatsku, da im i nju mogu, onako usput, ponuditi.

Sada kada su neka tržišta južnog Sredozemlja zbog političkih i terorističkih zbivanja postala za veliki broj Europljana nepoželjna, turistička industrija ( turoperatori, zračni prijevoznici ) traži nova tržišta, nova odredišta gdje bi mogli preusmjeriti svoje aranžmane i zračne linije. Radi se o industriji koja obrće milijarde eura…

I sada, kada treba vrtjeti novce, zrakoplove, ture, brodove… spasiti što se spasiti dade, dok se ponovno ne vrate na obale Turske, Egipta….i naša mala zemlja sa, za njih do sada skromnom turističkom ponudom, postaje jako važna i poželjna.
I kako smo mi dočekali to novo zanimanje za nas? Tipično na naš način – ponizno i skrušeno!
One koji su do jučer našu turističku ponudu podcjenjivali, smatrali ju malom i skupom, dočekali smo raširenih ruku, što više, bez puno razmišljanja dali smo im „puno za prazno“ neke naše turističke centre. Poznato je ono naše: „Brigo moja- pređi na drugoga“!

Istina, veliki igrači ponudili su nam, sada, konačno prihvatljive cijene, no zbog stanja koje trenutno vlada na turističkom tržištu Europe, gdje potražnja umnogome nadmašuje ponudu, siguran sam da bi naši turistički djelatnici i bez ulaska „velikih“ napunili i ove godine svoje kapacitete i tako još veći dio zarade ostavili za sebe, u Hrvatskoj.

Upozoravam na još dva problema koje će nam donijeti ulazak velikih turoperatora sa svojom filozofijom mase. Prije svega, vodi li se računa o tome, što će se dogoditi s našom ponudom, kada se na tržište sa svojim milijunima kreveta i jeftinijim aranžmanima vrate sada od turista ostavljene zemlje?

Veliki turoperatori će nas opet ostaviti i otići tamo gdje se vrte velike brojke, gdje imaju svoje investicije i interese, gdje je jeftinije i gdje su marže veće. Tamo, gdje dozvoljavaju da su turisti zatvoreni u resorte, svojevrsna geta i gdje gost sve potroši na jednom mjestu i kod jednog gazde, a lokalno stanovništvo sretne tek na organiziranom izletu.

Hoće li nam se tada vratiti oni „mali“ , agencije koje su uspješno proteklih godina zakupljivali po 50-ak kreveta u našim hotelima, a koje smo sada, zbog dolaska velikih- otjerali?

Ili možda za ovo društvo i ovu državu važnije pitanje: prijeti li nam dolaskom velikih turoperatora povratak na all inclusive poslovanje?
Naime, upravo korisnici takvog odmora u kojem je uključeno baš sve, pa i ono „jedi i pij koliko hoćeš“ bili su putnici koji su išli na odmor u danas za turiste nepoželjne destinacije, i koje sada „veliki“ preusmjeravaju drugdje, pa i kod nas.

A upravo smo u godinama do sada, vlastitim snagama, idejama, sredstvima (HBOR), uspjeli podići kvalitetu naše ukupne turističke ponude na visoku, usudit ću se reći, europsku kvalitetu.

U proteklih deset godina obnovili smo hotele, većinom na 4 zvjezdice, kampovi su među najboljima i što je važnije, najtraženijima, pa reći ću ponosno i to, najskupljima, na Sredozemlju. Naša ugostiteljska ponuda je nevjerojatno napredovala. Svako naše turističko mjesto danas ima na desetke restorana i ugostiteljskih objekata, iz dana u dan, sa sve boljom ponudom. Gastronomija i vinska ponuda su na visokom, opet ću reći, europskoj razini…Dobili smo i prvi restoran s Michelin zvjezdicom…

A sve to se dogodilo, između ostalog i zato, jer je naša hotelska ponuda napustila all inclusive poslovanje, odlučila se za kvalitetu i omogućila lokalnom stanovništvu da i ono uzme svoj obol od turista koji dolaze u hotele, da im ponudi lokalne proizvode i specijalitete, lokalnu gastro kulturu, lokalni način života.

U gradu Korčuli hoteli su godinama dovodili all inclusive goste koji su se gradom samo šetali. Tada je u Korčuli bilo samo nekoliko restorana…. Hoteli su, nije ne važno, otišli u stečaj.

Prije tri godine došao je novi vlasnik hotela i ukinuo all inclusive poslovanje, a gradu je započela ugostiteljska renesansa.. Danas je više od 50 restorana, a da ne govorim koliku korist od otvaranja hotela gradu, imaju i druge uslužne i poljoprivredne djelatnosti.

To prožimanje visoko kvalitetne hotelske i lokalne ponude ,to prožimanje zajedničkih interesa ali i koristi, doprinijelo je tomu da prestajemo biti zemlja jeftinog odmorišnog turizma već zemlja koja ima što ponuditi ali to zna i za pravu cijenu prodati.
Danas nije rijetkost da je na našoj obali od Rovinja, preko Opatije, Splita, Hvara, do Dubrovnika cijena u našim hotelima veća od 300 i više eura za jednu noć.

I za kraj, moram reći još i ovo.
Španjolska je desetljećima bila destinacija s najvećim turističkim brojkama. Veliki turoperatori iza kojih stoji i veliki kapital i financijske i građevinske kompanije da bi ostvarile velike brojke natjerali su tada siromašnu Španjolsku da svaku ljepšu uvalu pretvori u megalomansko turističko naselje ili pak niz nebodera s apartmanima za bogate Britance, Nijemce…

Danas su u mnogim španjolskim mjestima stranci gradonačelnici, a bogati veliki broj Britanaca zaradom od iznajmljivanja svojih apartmana u Španjolskoj dobro živi u svojim skupim gradovima.
I takva poželjna Španjolska, ušla je u veliku krizu. Ostala je nezavršena gradnja stotine hotela i resorta s nakaradnim građevinama kojih bi se posramilo i predgrađe Frankfurta, nezaposlenost, do prošlogodišnje terorističke prijetnje i s sve slabijom popunjenosti završenih turističkih mega projekata….

Sve ovo govorim zato jer se u nas ta sada velika potražnja turoperatora za smještajem želi iskoristiti da se dokaže potreba za gradnjom novih i velikih turističkih naselja, koji se uglavnom svode na prodaju nekretnina.