Je li turizam zaista jedini i pravi put za željeni razvoj?

Piše: Đuro Tomljenović

 

Turizam je prije svega specifičan odnos, a ne proizvod, kao cipele ili automobil. On u sebi sadrži proizvod nacionalne kulture i nacionalnog suvereniteta. Sunce, pijesak, toplice i more postoje u mnogim zemljama. Međutim, posebnost svake nacije i njezine turističke ponude jesu njezina kultura, povijest, njezine institucije i pogledi. I krajolik u kojemu živi...

U nas je turizam sinonim za uspješnost i rast. U turizmu se traži kvantiteta, što više hotela, kreveta, marina, gostiju, prometa, zarade...
Istodobno nitko ne zna turističku bilancu... Računa se samo prihod, ali ne i rashodi, troškovi, štete koje nam donese ta najjača industrija svijeta...

Jači turizam, to jest više dolazaka, više noćenja, veći broj putnika, priljev deviza, više ležaja, cesta, aerodroma... čim se obično u nas mjeri rast, ne znači ni približno veće blagostanje. A upravo bi to morala biti svrha svakog razvoja.

Dakle, bolji život stanovništva, primjerice u obliku većeg dohotka, dobrih radnih mjesta, atraktivnog stanovanja... a ne tek veći BDP, nego u određenom smislu veća bruto domaća sreća.
Gleda li se tako, onda unapređenje turizma i turistički rast ne smiju biti sami sebi svrhom.

No, razmišljanja i dokazivanja u stopama rasta te slavljenje statističkih superlativa, ono poznato nam "više nego lani", i dalje kod nas prevladavaju.

Štoviše, zbog krize i zbog toga što i nemamo više ništa osim turizma, turizam u nas ima gotovo status religije. Slavi ga se kao sidro spasa državnih financija, kao velika prilika i univerzalni lijek za naše gospodarske teškoće. O posebnim opasnostima kojima je neprestano izložen, kao što su velika ovisnost o inozemstvu, stranom kapitalu, sezonalnosti i konjunkturi, gotovo se uopće ne govori.

A upravo svi stručnjaci tvrde da trebamo pod svaku cijenu spriječiti turističku monokulturu.

U mnogim turističkim zemljama došlo je posljednjih godina, i to naročito kod odgovornih osoba u turizmu, do promjene svijesti. Porast broja uskih grla i pogrešnih smjerova razvitka, koji se više ne mogu zanemarivati, ubrzava taj proces. I kod nas se pokazuju prvi znaci ispravljanja ponašanja, kojima se prije nekoliko godina još nismo mogli ni nadati. Povijest i u dobrome i u lošemu uvijek ostavlja sve mogućnosti otvorenima. Budućnost stoga ne mora nužno predstavljati nezaustavljivi nastavak dosadašnjeg nekontroliranog rasta turizma bez cilja za opće dobro.