O najavi dubrovačkih ugostitelja da će ubuduće u nabavu ići u Italiju.
Iluzija autentičnosti i održivosti
Piše: Đuro Tomljenović
40 godina pokušavam ukazati na to, da bez određivanja cilja i plana kakav turizam i koliko turizma, on počinje donositi štetu. Treba nam prava mjera turizma. Turizam uništava lokalnu autentičnost, pretvara naše gradiće, da sve više liče na predgrađe Frankfurta nego na naslijeđena “ mala mista”.
Omogućio je domaćim ljudima da se samozaposle iznajmljivanjem, ali im je tako omogućio da lakim rentijerstvom zapuste polja i meje od kojih su živjeli njihovi stari. Stvoreno je stanje, moja kuća, moji gosti, a smeće i infrastruktura gradska.. moj lokal, 5 mjeseci rada, lijep život cijele godine, a hrana iz Metroa, lignje s istoka, riba iz Tunisa… voda iz Austrije, vino iz Makedonije, ulje iz Italije, oprema i radnici iz inozemstva. Na Jadranu još je samo pjesma naša , no često upotpunjena zabavama s cajkama…
Da skratim… Hrvatska se zakonom odredila za održivi turizam visoke kvalitete. Kako možeš prodavati u dalmatinskoj konobi, hranu koja nije iz tog podneblja? Probajte u Tirolu kupiti kobasice iz neke druge austrijske pokrajine. Mi se već 30 godina naslanjamo na turizam, a malo toga drugog imamo. . Turizam je koristan državi kada se nasloni na razvoj…On bi trebao biti dobrodošao izvoz kod kuće. Umjesto da nahranimo 22 milijuna gostiju svojim proizvodima i tako uveliko povećamo prihode od turizma, ali i da proizvodnjom hrane razvijemo Slavoniju, Zagoru, Liku, Banovinu.. zašto ne i Zapadnu Hercegovinu.. mi gotovo sve potrebno uvozimo i tako povećavamo BDP drugih zemalja.
U zadnjih 10 godina uloženo je u našu poljoprivredu 8 milijardi eura, a proizvodimo danas hrane manje nego ikad prije. Mi smo nakon 30 godina sagradili jednu hladnjaču.. Naši otoci su prirodni staklenici, a mi ih pretvaramo u rivijeru vila i apartmana bogatih, uz nikakvu korist za lokalno stanovništvo.
I sada još ovo, dubrovački ugostitelji kao odgovor na kritiku da su skupi kreću u kupovanju hrane u Italiji…
Ne zavaravajmo se…I do sada su je kupovali u inozemstvu, ali u Metrou ili našim (i stranim) trgovačkim lancima... Dakle oni samo nastavljaju svima nama, ali i našim gostima, prodavati iluziju autentičnosti lokalne sredine. Zašto im to gradovi kao Dubrovnik dozvoljavaju. Zašto šute i državne institucije? Zar to nije prevara naših gostiju? Održivi turizam sigurno nije.
