Prof. dr. sc. Josip Mikulić, Ekonomski fakultet u Zagrebu
“Luksuzni turistički projekti” - govorimo li uopće o istoj stvari?
Izvor: Turizmoteka/ Foto: efzg.hr
Pozicija investitora je sasvim jasna i logična, pogotovo ako bi novi Zakon zahvatio projekte koji su "in progress".
No, u raspravi o etažiranju često se ponavlja da će restrikcije “zaustaviti luksuzne investicije”. A pritom se prešućuje jedna ključna činjenica: luksuz za investitora i luksuz za destinaciju nisu ista stvar.
Za investitora luksuz je atraktivna arhitektura, visoka cijena kvadrata, visoki ljetni prihodi i brži povrat kroz prodaju dijela projekta. Takvi projekti funkcioniraju kao ljetni resorti, rade u vrhuncu sezone, a cjelogodišnji rad nije nužan element poslovnog modela.
Za destinaciju je luksuz nešto sasvim drugo: hoteli sa sadržajima koji mogu raditi veći dio godine, wellness i sportski programi, kongresi, kvalitetna gastronomija, stabilna radna mjesta i snažni lokalni multiplikatori. To su objekti koji mogu puniti proljeće, jesen i barem dio zime, jer nude sadržaj koji ne ovisi samo o suncu i moru.
Tu nastaje šum: kada investitori kažu “luksuzni projekt”, najčešće misle na ljetni premium resort s dijelom jedinica za prodaju. Kada javnost i turistička struka govore o luksuzu, misle na sadržajno bogat, cjelogodišnji hotelski proizvod koji podiže destinaciju.
Zato pitanje etažiranja u najvrijednijim zonama nije tehničko nego strateško. Radi se o tome kakav turizam Hrvatska želi: još ljetnih apartmansko-resortnih projekata ili više cjelogodišnjih hotelskih investicija koje grade održivost, kvalitetu i manju sezonalnost. To su dvije vrlo različite budućnosti.
