Izvor i foto: Turizmoteka

Piše: Ante Gavranović

Što se može očekivati u promjenama na području svjetskog turizma? Kakvi su rezultati i iskustva svjetskog turizma u 2025. i što možemo očekivati u 2026.? To su temeljna pitanja koja zanimaju, posebno zemlje s izrazitom ovisnosti o tim kretanjima.

Svjetski turizam je nakon pandemije ušao u novu fazu: oporavak je praktički završen, a sada slijedi stabilizacija i transformacija. Evo pregleda stanja za 2025. i očekivanja za 2026., uz ključne promjene koje oblikuju budućnost.
Rezultati svjetskog turizma u 2025.

UNWTO ističe da je u 2025. zabilježen dolazak oko 1,5 – 1,52 milijarde međunarodnih dolazaka. To ukazuje na rast: +4% do +5% u odnosu na 2024. U prvih 9 mjeseci ostvareno je 1,16 milijardi dolazaka (+4,5%) i prihodi: oko 1,3 – 1,35 bilijuna USD.

S obzirom na brojne nedoumice o važnosti i značenju turizma u gospodarstvu valja spomenuti i njegov širi ekonomski učinak. Ukupni doprinos turizma, prema pokazateljima UNWTO, dosiže 11,7 bilijuna USD i čini 10,3% globalnog BDP-a. Međunarodna turistička potrošnja iznosi rekordnih 2,1 bilijun USD. Pritom je važno naglasiti da je kroz aktivnosti vezane uz turizam zaposleno oko 371 milijun radnih mjesta.

Ključne karakteristike 2025.

Turizam je premašio razine iz 2019. (predpandemijske). Rast je stabilan, ali sporiji nego 2023–2024 (nakon “revenge travel” vala). Zapažaju se ozbiljne regionalne razlike. Tako najbrži rast bilježe Afrika i Bliski istok, Europa – stabilan lider, Azija i Pacifik – još su u fazi oporavka.
Zaključak koji možemo izvući iz spomenutih kretanja je da je 2025. bila godina normalizacije pri čemu turizam više ne raste eksplozivno, nego ulazi u održivu fazu.

Očekivanja za 2026.

U projekcijama rasta očekuje se globalni rast turizma: oko +4% do +4,5% , u nekim projekcijama i 6–9%. Potpuni povratak i nadmašivanje 2019. očekuje se globalno u svim regijama.

Kad je riječ o regionalnim očekivanjim, Europa ostaje i nadalje dominantna destinancija (očekuje se 820 mil. dolazaka). Azija, prema tim projekcijama, završava oporavak (još blago ispod 2019.). Afrika predviđa snažan rast (+10% iznad 2019.). Najbrži rast trebao bi uslijediti na Bliskom istoku (+20% iznad 2019.)
Zaključak: 2026. donosi nastavak rasta, ali bez velikih skokova – stabilan, “zreo” turizam.

Ključne promjene u svjetskom turizmu

1. “Value for money” turizam. Turisti su osjetljiviji na cijene. (inflacija, troškovi putovanja). Više se traže kraća putovanja, na važnosti sve više dobivaju izvansezonski termini i povoljnije destinacije,
2. Održivost postaje standard. To podrazumijeva rast eko-turizma i “slow travel”, destinacije koje nude autentičnost i lokalno iskustvo imaju prednost .
3. Tehnologija i personalizacija. Sve je više AI planiranja putovanja. Digitalne i biometrijske usluge na granicama i zračnim lukama povećavaju protočnost. Do izražaja dolazi kontaktless iskustvo.
4. Promjena ponašanja turista. Turisti su skloniji koristiti više kraćih putovanja umjesto jednog dugog. Kombinacija rada i odmora (“bleisure”) postaje sastavni dio poslovnoga svijeta. Svakako valja spomenuti izbjegavanje masovnog turizma (overtourism).
5. Geopolitika i sigurnost. Ratovi, političke odluke i vizni režimi utječu na tokove turista. Primjer: preusmjeravanje turista iz SAD-a u Europu.
6. Borba za nove destinacije. Tu se misli, prije svega, na brzi rast “novih” destinacija (npr. Središnja Azija, Afrika), na predviđena i najavljena velika ulaganja (Bliski istok, Saudijska Arabija itd.)

Opći zaključak koji možemo naslutiti iz spomenutih kretanja i projekcija pokazu da je 2025. bila godina stabilizacije i rekordnih rezultata, a da se u 2026. očekuje nastavak rasta, ali u “zrelijoj” fazi.

Dugoročno turizam ostaje jedna od najvažnijih globalnih industrija, ali se mijenja prema održivosti, iskustvu i tehnologiji .
Dodatni ključni uvidi (koji se često zanemaruju) pokazuju da Overtourism postaje političko pitanje. Gradovi poput Barcelone, Venecije i Amsterdama uvode ograničenja broja turista, zabrane kratkoročnog najma, turističke takse.

1. Turizam više nije samo ekonomska tema, nego društveno-političko pitanje (kvaliteta života lokalnog stanovništva). Ovo je posebno relevantno za Hrvatsku (Dubrovnik, Split).
2. Strukturni problem: nedostatak radne snage. Globalno nedostaje hotelskog osoblja, pilota i kabinskog osoblja te radnika u ugostiteljstvu.
Takvo stanje sa sobom povlaći i neke neugodne posljedice: rast cijena, pad kvalitete usluge u nekim destinacijama.
Ovo dugoročno ograničava rast — nije problem potražnja, nego kapacitet.

3. Klimatske promjene mijenjaju turističku kartu. Ljetne temperature sve češće prelaze 40°C u južnoj Europi, pa se turisti sve više sele prema sjeveru (npr. Skandinavija), prema predsezoni i posezoni. Mediteran ostaje jak, ali gubi dio ljetne atraktivnosti.
4. “Bogati turisti” kao nova strategija. Sve više država svjesno ide na manje turista, veću potrošnju po gostu. Jača zanimanje za luksuzni turizam i ograničavanje masovnog turizma. U svakom slučaju vidan je pomak prema kvaliteti.
5. Fragmentacija globalnog turizma (geopolitika). Svijet se dijeli na “turističke blokove”: zapadni (EU, SAD), kineski, regionalni (Bliski istok, ASEAN). Sve je manje potpuno globalnog kretanja, više regionalnog kao posljedica geopolitičkih nadigravanja.

Nakon pandemije ljudi su putovali iznad svojih mogućnosti. Kretanja u 2025–2026 ukazuju na racionalnije ponašanje, kao i veću osjetljivost na cijene. Turizam više ne raste “emocionalno”, nego ekonomski racionalno.
Globalni turizam ulazi u fazu u kojoj više nije ograničen potražnjom, nego održivošću, radnom snagom i geopolitičkom stabilnošću.

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku