Izvor i foto: Turizmoteka/Akademija arhitektonske umjetnosti i znanosti Hrvatske

Piše: Đuro Tomljenović 

Iz Grčke stigla nam je vijest kako je nakon što je građevinska mafija gotovo preuzela jedan on najpopularnijih grčkih turističkih odredišta - Mykonos, vlada te zemlje zaustavila daljnje izdavanje građevinskih dozvola na tom otoku.

Izdavanje dozvola, od sada, bit će u nadležnosti Ministarstva za ekologiju i energetiku, što znači da se na jednom mjestu, u Ateni kontrolirati svaki projekt i gradnja. Daljnja gradnja bit će moguća tek kada bude izrađen novi urbanističko projektni plan otoka Mykonosa.

Oglasio se i Savez arheologa Grčke koji sebe smatraju posljednjim zaštitnicima povijesnog nasljeđa nacije pred, kako kažu, „stihijom koju donosi turizam”. Navode da je balans između potreba gostiju i očuvanja prirodnog okruženja delikatan, ali nužan, jer ne samo da je otok pretvoren u centar zabave, već gubi i prirodne ljepote, plaže po kojima je bio poznat, budući da je svaki kvadrat stavljen na prodaju.

Arheolozi, uvažavajući činjenicu da je turizam osnovni pokretač grčke ekonomije, upozoravaju da je sporost birokracije i dosadašnja nespremnost da se uhvati u koštac s nelegalnom gradnjom u ovom trenutku posljednja opomena.

Sve ovo dobar je uvod, ali i upozorenje za nas. Naime, ovih dana Akademija arhitektonske umjetnosti i znanosti Hrvatske predstavila je DEKLARACIJU O HRVATSKOM PROSTORU kao prilog aktualnim razmatranjima složenih problema gospodarenja priobalnim i kopnenim prostorom Republike Hrvatske. Deklaraciju su predstavili članovi AAUZ akadamik Andrija Mutnjaković, akadamik Nikola Bašić i arhitekt Jerko Rošin.

Akademija arhitektonske umjetnosti i znanosti Hrvatske

DEKLARACIJA O HRVATSKOM PROSTORU

Preambula
Hrvatski geografski, prirodni i kulturni prostor, nakon ljudi, najvrjednije je nacionalno blago. Unatoč toj općoj spoznaji, hrvatski prostor dramatično se pustoši i obezvrjeđuje uz neshvatljivu nebrigu svih struktura trodiobne vlasti, nehaj i nemoć struke i odsutnost osviještene javnosti.
Stanje u hrvatskom prostoru odraz je stanja u hrvatskom društvu. Ono u prostoru ostavlja svoj trajni materijalizirani otisak – sliku vlastite moći i nemoći, kulture i nekulture. Zadivljujuće urbanističko i arhitektonsko nasljeđe, mjerilo visokih socijalnih, humanih i kulturnih dometa naše prošlosti, prinijeli smo Europi kao kulturni miraz, a sada, u osamostaljenoj državi, u tom istom prostoru stvaramo kaos.
Hrvatski prostor trenutačnom potrošačkom ovisnošću ne smijemo učiniti neobnovljivim, trajno izgubljenim bogatstvom, otužnim ambijentom demografske i socijalne pustoši.

Stoga je nužno i hitno:

Ustavom zaštititi hrvatski prostor

Hrvatski prostor temeljnim odredbama Ustava Republike Hrvatske staviti pod postojanu zaštitu, kao branu od kratkoročnih interesa podložnih legislativnim oscilacijama.

Hrvatski prostor Ustavom Republike Hrvatske zaštititi kao narodno bogatstvo koje se ne smije nepovratno trošiti, već se mora razvijati u skladnom odnosu čovjeka i prirode, kako egzistencijalni prostor, naš nacionalni habitat ne bi bio izgubljen za buduće naraštaje.

Održivo upravljati hrvatskim prostorom

Hrvatskim prostorom upravljati sustavom graduiranoga planiranja, od krovnih nacionalnih ustanova do institucija lokalne razine, koje će biti spremne razvijati suvremeno upravljačko okruženje otvoreno sinergiji gospodarskih i društvenih interesa
te konvergenciji kronično neusklađenih strategija, zakona i praksa.

Hrvatski prostor štititi reanimacijom važećih strateških dokumenata i pozitivnih zakona (ApolitikA, Zaštićeni obalni pojas/ZOP…) koji se iz neshvatljivih razloga ignoriraju i ne provode. Za svaki čin bespravne gradnje u Zakon vratiti prijašnju, a potom ukinutu, kvalifikaciju kaznenoga djela.

Hrvatskim prostorom integralno upravljati novim planskim i upravljačkim alatima prilagođenima suvremenim fizičkim i digitalnim transformacijama, kako bi se uskladili danas dramatično sukobljeni privatno-proizvodni i javno-kulturni interesi.

Hrvatski kulturni prostor oblikovati u organičke urbanističke i arhitektonske nukleuse, suprotno neartikuliranoj i beskonačnoj linearnoj betonskoj distopiji kakvoj svjedočimo na Jadranu.

Hrvatskim prostorom mudro gospodariti, skrbeći o pomorskom, vodnom i poljoprivrednom javnom dobru, kako se nikako i nikada ne bi ugrozila opstojnost i geostrateška sigurnost Republike Hrvatske.
Hrvatski kulturni urbani i ruralni prostor zaštititi od gentrifikacijske preobrazbe u konzumerističku turističku scenu na kojoj autohtono stanovništvo odbija biti protagonistom i na kojoj sve teže ostvaruje opstanak i priuštivo stanovanje.
Hrvatski društveni prostor obraniti od komodifikacije koja lokalnu materijalnu i nematerijalnu kulturu pretvara u potrošnu robu i tako izobličuje izvorni, prirodni, kulturni, prostorni i društveni identitet zajednice.
Hrvatski primarni prostor sačuvati nedirnutim i onda kada je on stavljen pod institucionalnu zaštitu, a pogotovo onda kada nije, jer već danas, na konačnoj i ograničenoj Zemlji, nedirnut i neoskvrnjen prostor najveća je vrijednost.
Hrvatski javni prostor, kao opće i neutrživo javno dobro zaštititi od bezobzirnih uzurpacija, rasprodaje, koruptivnih manipulacija, stavljanja u službu lokalnih potrošačkih proračuna te ga učiniti javnim sučeljem ekonomije i kulture na tradiciji prostorne urednosti, pristojnosti i obazrivosti.
Hrvatski prirodni i kulturni prostor osokoljenom društvenom odgovornošću arhitektonske struke obraniti od društveno štetnih i etički dvojbenih pothvata; obraniti ga od surogata koji ne pripadaju našemu podneblju kako bi suvremena hrvatska arhitektura odvažnije promicala pripadnost vlastitomu prostoru i kulturi. Kreativnost, interdisciplinarnost, znanstvena utemeljenost i autentičnost odgovornoga arhitektonskoga djelovanja bit će moguća tek kada kultura prostora postane sveprisutno gradivo u cijelom rasponu obrazovnoga sustava.

Apel za obranu hrvatskoga prostora
Akademija arhitektonske umjetnosti i znanosti kao hrvatsko udruženje arhitekata, umjetnika i znanstvenika, poziva hrvatske političke strukture, hrvatsku arhitektonsku i urbanističku znanost i struku te sve druge znanstvene i stručne snage koje dotiču prostor, sve medije, a naročito osviještenu hrvatsku javnost, da pitanje opstojnosti hrvatskoga prostora iznesu u središte političkoga, znanstvenoga, kulturnoga, gospodarskoga i sveukupnoga
društvenoga interesa.

Sada kada su svi temeljni hrvatski državotvorni i strateški ciljevi ostvareni, sada kada smo postigli najviši oblik integracije s Europom i ušli u najsnažnija savezništva, sada je došao trenutak da se okrenemo učvršćenju svoje nacionalne opstojnosti, a koja po mnogočemu počiva na dugoročno održivom prostoru.

Naš narod kao politička zajednica ostvaruje svoj suverenitet na zemlji/teritoriju/prostoru koji se zove Hrvatska. Nisu slučajno pojmovi zemlja i država – sinonimi. Zato je posljednji čas za nacionalni konsenzus o tome kako je prostor, uz narod i suverenu vlast, treći oslonac državne stabilnosti i opstojnosti.

Bez dugoročno održivoga prostora nema ni opstanka hrvatske države.

Hildegard Auf Franić ; akademik Nikola Bašić ; Bojan Bilić ; Borka Bobovec ; Stjepo Butijer ; Borislav Doklestić ; Miljenko Domijan ; Marijan Hržić ; Helena Knifić Schaps ; Željko Koški ; Ante Kuzmanić ; akademik Andrija Mutnjaković, predsjednik ; Robert Plejić ; Goran Rako ; Ivan Rogić Nehajev ; Jerko Rošin ; Branko Silađin ; Darovan Tušek ; Ante Uglešić ; Feđa Vukić

U Zagrebu 26. siječnja 2023. godine

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku