Uspjeh nerijetko vodi ka pomami za još i više
Piše: Đuro Tomljenović
U nas se svakodnevno pokazuje veliki nedostatak turističkog kadra. Dok smo godinama upozoravali da se ne će moći vječno iz kontinentalnih dijelova Hrvatske u naše jadranske turističke centre dovoditi, na nekoliko mjeseci radnu snagu i to sve uz podcjenjivačku malu plaću, turistička industrija se bila oglušila.
To je i razumljivo, jer se u nas već dugo zaboravlja da su s radom usko povezani samopoštovanje, priznanje, ponos, razvijanje vlastite osobnosti, životni cilj i ispunjenje života.
Sada kada smo svjedoci masovnog odlaska naših ljudi u inozemstvo koji tamo traže plaću dostojnu čovjeka i koji želi cijelu godinu živjeti od rada, nastala je panika.
Odjednom se nude veće plaće, bolji uvjeti stanovanja, cjelogodišnje zapošljavanje.. Pitanje je samo, jeli to otrežnjenje došlo prekasno?
Prije par godina dvojica uspješnih turističkih stručnjaka iz inozemstva mi je reklo:
„Najveća vrijednost hrvatskog turizma i vaše ponude je - domaća radna snaga!“
Rijetko će te naći u Europi, pa i u svjetskim turističkim središtima da vas poslužuju lokalni ljudi. No, to očito ne znaju ili ne razumiju svi oni koji sve glasnije traže uvoz radne snage.
Umjesto ozbiljne rasprave o tome, pa i u Saboru, njihovi zahtjevi su ispunjeni višekratnim povećanjem kvota za uvoz radne snage iz inozemstva. Opravdanje za takve zahtjeve, nerijetko su, „veliki pritisak stranih ulagača za investiranje u naš turizam“, i zato nam, kažu oni „treba uvoz radne snage“.
Takvo gledanje je opasno, jer, ponovit ću već stoti put, unapređenje turizma, nove investicije i turistički rast nikada ne smiju biti sami sebi svrhom! Turistička gradnja ima ,općenito, smisla samo ondje gdje novootvorena radna mjesta koriste za zapošljavanje lokalnog stanovništva toga mjesta, regije ili kao u nas države.
Jasno . Tako se i u nas najavljuje kao spasenje za naš gospodarski rast, potreba za gradnjom stotina novih hotela, ali i mega- marina, vila, apartmana….Kapital je nanjušio svoju priliku. A gdje je tu opći interes? Gdje smo tu mi?
Gdje je tu iskustvo Španjolske koju je ta pomama i želja stranog kapitala da iskoristi masovni turizam dovela u stanje da je Španjolska zadnjih godina gospodarskom krizom možda i najteže pogođena europska zemlja.
Da ne duljim, Španjolska je posljednjih godina po broju nezaposlenih mladih ljudi (50%) u najtežoj situaciji u Europi! Zato, ponovimo, monokultura turizma nije donijela dobro nikome pa ne će ni nama!
Investicije su dobre ako ne uništavaju naš jedinstven krajolik, ali i naš način života. Zašto strateškim projektima proglašavati turistička naselja, pa i hotele, kada za rad u tim novim objektima mi nemamo više ljudi? Za koga te investicije? Za oplodnju stranog kapitala na našoj jedinstvenoj položajnoj renti i da se zaposle strani radnici?
A sve samo zato jer mi ne znamo nikako drugačije zaraditi nego preko turizma!
