Foto: HTZ/Autor : Mladen Šćerbe

Piše: Đuro Tomljenović

Onome tko imalo zna pravo stanje u ekonomiji turizma, razumljivo je zašto razvitak hotelijerstva „prema klasičnom modelu” nije u Hrvatskoj mogao držati korak s ostalim oblicima smještaja. Troškovi građenja hotela znatno su viši od troškova građenja primjerice zgrada s apartmanima.

Hotel mora imati brojne „neisplative” javne prostore, recepciju i salu za ručavanje, restoran i drugu skupu dodatnu opremu. Time se smanjuju mogućnosti dobiti za turističkog ulagača, koji kao i svaki drugi privatni poduzetnik ulaže sredstva tamo gdje izračuna najveće izglede za dobit.

Razmišljanja o dugoročnom radu i opstanku turističkog mjesta imaju manji utjecaj na njegove poteze . Pored viših troškova gradnje, ulagača dodatno plaše viši pogonski troškovi vođenja hotela, kao i brige vezane uz osoblje u napetoj atmosferi tržišta rada. Stoga ne začuđuje što su se u nas hoteli rijetko gradili već su privatni investitori uglavnom ulazili u siguran posao gradnje zgrada s apartmanima i prodaje stanova. Kriza je to 2008. zaustavila, no ta djelatnost ponovno je u modi.

Turizmu je, međutim, u interesu razvitak hotelskih poduzeća. Hoteli su tijekom cijele godine bolje popunjeni nego drugi smještajni kapaciteti, jer u njima prodaju vodi profesionalni tim.
U hotelima se nalazi potreban broj javnih prostora, zahvaljujući čemu su prikladni kao mjesto odvijanja društvenog života turističkog odredišta. Oni su, osim toga, oblik turističkog smještajnog kapaciteta koji je povoljan za krajolik, jer se grade koncentriranije i u pravilu po korisniku zauzimaju mnogo manje zemljišta od drugih oblika.

Kako riješiti problem gradnje novih hotela u nas? Naime suprotno uvjeravanju da su lokalna zajednica, zaštitari i zeleni, glavni krivci što se kod nas nisu gradili novi hoteli, hoteli se nisu gradili, jer su zbog kratke sezone i postojeći radili na rubu rentabilnosti, a vrijeme povrata ulaganja je bio duži od 20 godina.

Na mnogim se sada mjestima najavljuje gradnja hotela. Krenulo je to posljednjih godina odlukom države da povoljnim kreditima HBOR-a pokrene obnovu naših hotela i tako se podigne kvaliteta naše hotelske usluge. Kako su hoteli od općeg interesa, takve se mjere čine opravdanima. Koje mjere? Na primjer:: odobravanje zajmova pod posebnim uvjetima i smanjenje kamata..
Sve je to pripomoglo da se Hrvatska u zadnjih 4-5 godina obnovljenim hotelima, ali i gradnjom novih, pozicionirala kao kvalitetna, pa i skuplja destinacija. Naravno, u međuvremenu, većim dolaskom gostiju i produženjem sezone i hotelijerstvo postaje u nas profitabilno.

Tako, Hrvatsku zadnjih godina i njihove, sada pretežito hotele 4 zvjezdice posjećuju neki novi gosti, koji su zamijenili goste koji su do nedavno, po niskim cijenama boravili u našim tada hotelima s tri zvjezdice (obično i bez klime), ali privučeni jeftinijim aranžmanom i obično all inclusive ponudom (jedi i pij koliko možeš!).

Istodobno, nestankom tih gostiju, ali i većeg dijela all inclusive ponude, naši jadranski gradići oživjeli su novom, bogatom i brojnom gastronomskom i trgovačkom ponudom. Otvoreni su brojni lokalni restorani, prepoznavši potrebe tih naših, sada imućnijih, da ne kažem, modernijih gostiju (tko danas ide na ljetovanje da bi jeo i pio koliko možeš????).

Hrvatskoj, kažu znalci, treba u narednih 5 godina, da bi održala, pa i povećala svoj položaj u turističkoj ponudi Sredozemlja, sagraditi još oko 30 tisuća novih hotelskih soba visoke kategorije. Naime, Hrvatska raspolaže samo sa 130 tisuća kreveta u hotelima. Za usporedbu, obiteljski turizam raspolaže danas s više od 800 tisuća kreveta.

Mislim, da bi takva gradnja bila prihvatljiva i poželjna, ako ta gradnja bude u sklopu građevinskih zona naših turističkih mjesta kako bi korist od hotelskih gostiju imala i lokalna zajednica. Svakako, ne bi se smjelo dopustiti, da ti novi hoteli počnu nicati u osamljenim uvalama i prirodnim krajolicima, gdje su gosti odvojeni od lokalnih ljudi i gdje sva dobit od ostvarenih prihoda, ostaje investitoru. Nažalost, upravo na takvim mjestima danas se najavljuje gradnja nekretninskih (apartmani, vile i obično jedan manji hotel od 50 kreveta) naselja, a sve pod krinkom novog turističkog razvoja. I što je najnerazumljivije, uz podršku vlade, jer ta nekretninska ulaganja proglašava strateškim!

Dakle, treba nam novo promišljanje naše turističke budućnosti.
Razvoj da, ali kakav?
Gradnja da, ali gdje i kakva?
I možda najvažnije, zašto uopće više inzistirati na rastu broja gostiju („više nego lani“), kada ni sada, s postojećim kapacitetima, nemamo dovoljno ljudi koji bi opsluživali tu našu naraslu turističku industriju?

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku