Izbori su pred nama. Više od 100 stranaka svojim programima bore se za svoje glasače.
Dao sam si truda i potražio sam što u programima vodeći stranaka piše o turizmu. Kakav oni vide turizam u Hrvatskoj, kako ga dalje razvijati? O važnosti ovih pitanja najbolje govori podatak da turizam ostvaruje gotovo 20 posto hrvatskog BDP-a!
I što sam našao? Razočarenje.
No,krenimo. Krećemo sa strankom koja ima najviše članova, a koja,moram priznati je dala i najviše prostora ali i truda u odjeljku pod nazivom turizam u svojem izbornom programu. To je HDZ.
Ponuđena je dobra analiza sadašnjeg stanja s već dobro znanim najavama što bi trebalo promijeniti. Naime program je vjerojatno pisao netko iz Ministarstva turizma, kojem je sada na ćelu ministar iz HDZ-ove kvote. U programu se tako navode sve one najave koje je sadašnji ministar Kliman najavio: poticati razvoj kontinentalnog turizma, razvoj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava uz financiranje iz EU fondova, izmjenu paketa Zakona o turističkim zajednicama, uvođenje modela hrvatskog turističkog vaučera tzv. CRO karticu…

O ulozi i budućem promišljenom razvoju hrvatskog turizma, koji se sada razvija stihijski i na krilima velike tržišne potražnje u dva ljetna mjeseca- gotovo ništa.
Izdvajam ipak ovaj ulomak o investicijama:

„Kako bismo potaknuli investicije u turističke objekte, uklonit ćemo zakonske prepreke koje danas postoje te aktivirati neiskorištenu državnu imovinu u turističke svrhe, uključujući bivšu vojnu imovinu. Donijet ćemo izmjene Zakona o turističkom zemljištu kojim ćemo utvrditi poslove i ovlasti ureda za prostorno uređenje i ureda za imovinsko-pravne odnose u županijama te jasnije definirati pojam trgovačkog društva, što će omogućiti sklapanje ugovora o koncesijama i pokretanje investicijskog ciklusa u kampovima u visokim vrijednostima.
Razvijat ćemo proizvode i specifične ponude s naglaskom na podizanje kategorije te kvalitete ukupne smještajne ponude, pri čemu treba povećati udio hotela u ukupnom smještajnom kapacitetu sa sadašnjih 13% na 18% te rekategorizirati obiteljski smještaj u kojem je polovica naših turističkih smještajnih kapaciteta“. (HDZ)

Nažalost i to je sve poznato. Ni ovdje,a vidjet ćete ni u drugim programima nema odgovora na pitanje, do kuda tražiti od hrvatskog turizma rast, rast za koga? Što će nam novi hoteli, ako nemamo ljude za ta radna mjesta, gdje je strateški interes države u gradnji apartmanskih naselja za prodaju i sl.

U SDP-ovom programu samo sam pronašao ova dva pasusa:
„Sektor koji se posebno istaknuo snažnim porastom ulaganja u posljednje tri godine je turizam. Ukupna ulaganja samo u sektoru turizma se za 2015. godinu procjenjuju na više od 3,8 milijardi kuna. Samo u zadnjih godinu dana završena je obnova ili izgradnja 25 visokokategoriziranih hotelskih kapaciteta.
Osigurat ćemo najmanje 30 milijardi kuna vrijednih ulaganja u industriju te 38 milijardi kuna u sektoru turizma. Sa setom poticajnih i drugih mjera koje poboljšavaju poslovnu klimu omogućit ćemo ulaganja od čega planiramo najmanje 50 % ulaganja stranih investitora.“ (SDP)

Od socijaldemokrata, o djelatnosti koja zapošljava svakog desetog hrvatskog građanina, daleko premalo!
Ponuđene teze pripadaju više nekoj liberalnoj stranci kojoj je tržište, profit, i investicije po svaku cijenu-sve!

Za razliku od SDP-a, stranka MOST, uz HDZ je najviše prostora posvetila u svojem izbornom programu turizmu.
No,ponuđene su nam opet opće stvari i opće poznate teze. Tako MOST najavljuje:
O PDV-u:
„Smanjenje stope PDV u turizmu ispod 10% ili smanjenje poreza na dobit (na stopu 10%) bi zasigurno privuklo i potaklo potaknulo nove investicije i stavilo hrvatsku turističku ponudu u konkurentnu poziciju te dugoročno povećalo prihode države.“
O HTZ-u:
„Kompletna rekonstrukcija organizacije i djelovanja HTZ. Preispitati racionalnost postojanja velikog broja predstavništava. Ispitati racionalnost i trošenje sredstava za oglašavanje. Umjesto otvaranju predstavništava, posvetiti se organiziranju poslovnih B2B radionica u što većem broju zemalja iz kojih se potencijalno mogu dovesti turisti u Hrvatsku“

No u MOST-ovom programu sam naišao i na jedno,zanimljivo i novo gledanje na daljnji razvoj,investiranje u Hrvatskoj.

„Objekte u vlasništvu države – hotele, vojarne, zemljišta i druge objekte staviti na tržište i u funkciju putem javnih natječaja, uz prethodno rješavanje svih imovinskih i pravnih zapreka. Zakonom (može i Ustavom) zabraniti trajnu prodaju bilo kojeg državnog dobra (to bi moglo vrijediti kompletno, ne samo u turizmu), ali zato sve što je moguće dati u koncesiju putem javnih natječaja. Koncesija 30 – 40 godina mora opravdati ulaganje i ostvariti zaradu za svaku novu investiciju.“ (MOST)

Kako će na ovo reagirati naši već godinama u javnosti dežurni analitičari i novinari koji bez argumenata ,jedino u prodaji svega državnog vide razvoj?

Stranka Bandić Milan 365 o turizmu pak daje samo jedan pasus:
„ Hrvatsku treba razvijati kao turističku destinaciju za što je glavni preduvjet zdrav i čist okoliš,sačuvana prirodna i kulturna baština. Osim turizma na moru potrebno je razvijati i onaj kontinentalni s posebnom naglaskom na agrarni turizam i ekoturizam. Turizam treba staviti u gospodarsku međuzavisnost s obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i domaćom prehrambenom industrijom, što u praksi znači povezivanje zelene i plave Hrvatske. Potrebno je pojednostavniti uvjete za razvoj seoskih domaćinstava uz pružanje pomoći u korištenju sredstava iz Europskog fonda za ruralni razvoj i ostalih izvora financiranja te uključiti lokalnu regionalnu upravu u poticanje i promociju ruralnog turizma.“ (Bandić Milan 365)

Ukratko,sve i - ništa!

Istodobno, stranka Živi zid o turizmu, samo-ništa!

I pri kraju ove kratke analize izbornih programa naših stranaka, sa zanimanjem sam potražio što stranka Pametno,pametno kaže o turizmu. Nažalost, gotovo ništa! Ali zato, na moje zadovoljstvo zanimljivo pišu o zaštiti okoliša. A krajolik je temelj za uspješan turizam.

„Osigurati dugoročni održivi razvoj Države, što podrazumijeva usklađenost politike okoliša i prirode s ekonomskim i socijalnim napretkom, budući da su golemi izazovi današnjice povezani s neodrživim iskorištavanjem prirodnih resursa i sustavima proizvodnje i potrošnje linearnoga gospodarstva (po načelu kupi-upotrijebi-odbaci); • pomnim i transparentnim planiranjem i provedbom zacrtanog osigurati dobrobit sadašnjih i budućih generacija u okviru razumnog raspolaganja prirodnim resursima na način da se ne ugrozi otpornost ekosustava („živjeti dobro unutar granica planeta“). Zaštita okoliša i prirode neodvojiva je od gospodarskih sektora (prostornog uređenja, energetike, industrije, prometa, poljoprivrede, turizma, ribarstva, šumarstva), jer su upravo okoliš i priroda njihovi temeljni resursi.“ (Pametno)

I zaključno, nažalost u izbornim programima naših stranaka o turizmu ništa novo! Iste riječi, teze, već ponuđena rješenja, iste fraze…
Razmišljanja i dokazivanja u stopama rasta, poželjnim investicijama (bez općeg cilja) te slavljenje statističkih superlativa, ono poznato nam više nego lani, još su kod nas prevladavajući.

Štoviše, zbog krize,i zbog toga što i nemamo više ništa drugo osim turizma, turizam u nas ima, a po napisanom i imat će i dalje, gotovo status religije. Slavi se kao sidro spasa državnih financija, kao velika prilika i univerzalni lijek za naše gospodarstvene teškoće. O posebnim opasnostima kojima je neprestano izložen, kao što su velika ovisnost o inozemstvu, stranom kapitalu, sezonalnosti i konjunkturi, gotovo da se i ne govori. A upravo svi stručnjaci tvrde da trebamo pod svaku cijenu spriječiti turističku monokulturu.

Razvijajući naš turizam podižemo BDP razvijenih zemalja EU. Mi se uglavnom zadovoljavamo naplatom PDV-a. Kada bi to prihvatili kao činjenicu, a ne samo kao tezu turističkog novinara, onda bi u izbornim programima zagovarali takav turistički razvoj koji će unapređivati turizam samo onoliko koliko on stanovništvu turističkih područja donosi željeni gospodarski probitak, i to u obliku dohotka i radnih mjesta. Istodobno,treba u našim malim mjestima unapređivati uz turizam i poljoprivredu, šumarstvo,obrtničku djelatnost, malu industriju i ne-turističke usluge.

Svakako treba spriječiti ,ponavljam,turističku monokulturu koja se sada Hrvatskoj nameće.

Na žalost, još uvijek, naša ukupna znanja bila su, i jesu, nedostatna i ne prelaze razinu pojedinačnih, u osnovi paušalnih ocjena o velikim i brojnim učincima koji opravdavaju sve uloženo u turizam, uključujući i sve njegove, izravne i neizravne, štetne prostorne, prometne, gospodarske, okolišne, društvene i druge učinke i posljedice. Zato u nas i dalje vrijedi stajalište - stalno rastući broj turista i noćenja automatski znači i veće i važnije gospodarske učinke, i to, naravno, obično samo pozitivne.

Drugim riječima, u proizvodno, odnosno industrijski nejakom hrvatskom gospodarstvu turizam nije izraz gospodarske i razvojne sreće, nego objektivne datosti i realnosti. To treba shvatiti i prihvatiti, stvarajući uvjete najboljeg mogućeg korištenja njegovih ukupnih gospodarskih i razvojnih mogućnosti i prednosti koje ima u usporedbi s nizom drugih gospodarskih djelatnosti i područja, uz istodobno najveće moguće smanjenje svih njegovih neželjenih i negativnih učinaka na cjelokupne resurse na kojima se temelji.

Napomena:
Pisac ovoga teksta nije član ni jedne stranke, što više, više puta imao teškoća (pa i oduzimanje emisije) zbog svojeg čvrstog zastupanja općeg dobra.

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku