Ovih dana, i to upravo u trenutku kada se je novi ministar turizma trebao prvi puta predstaviti hrvatskoj turističkoj javnosti na godišnjem okupljanju u Bolu na Braču, sve je iznenadio prijedlog dizanje stope u ugostiteljstvu sa 13 na 25 posto.
Bio sam prisutan u Bolu kada su brojni turistički djelatnici s nevjericom čitali portale o novom povećanom PDV-u.

Inače već godinama pitanje veličine PDV je nezaobilazno i najvažnije na svim okupljanjima hrvatskih turističkih djelatnika. No, zar je stvarno sve u PDV-u?

Da ne okolišam, ovo povećanje PDV nije dobro. Hotelijeri, ugostitelji i drugi turistički djelatnici dali su mnogo argumenata protiv povećanja toga poreza. No, ja ću ići korak dalje. Povećanje PDV na turističke usluge nije dobar potez i to prije svega, jer to znači da se u Hrvatskoj nastavlja stara politika.

Direktorica Ekonomskog instituta iz Zagreba dr.Vizek je sjajno komentirala novu poreznu reformu: “Četvrt stoljeća od stjecanja samostalnosti Hrvatsku i dalje karakterizira nezainteresiranost za osmišljavanje načina za stvaranje novih ekonomskih vrijednosti. Umjesto toga, kao da se od socijalizma i nismo udaljili već spomenutih četvrt stoljeća, i dalje dominira fokusiranost na preraspodjelu postojećih vrijednosti“.

Dakle, država i dalje ide na sigurno. Uzima porezima, a ne potičući razvoj gospodarstva. Porez se mora plaćati, i za očekivati je da će uskoro država, uostalom kao i druge neke zemlje, podići i paušal na iznajmljivanje ili pak na neki drugi način uzeti dio od tog kolača. No, prije toga treba stvoriti novo gospodarsko okruženje gdje će npr. iznajmljivanje, biti samo dopunska djelatnost a ne kao sada, djelatnost koja održava i ostavlja domaće ljude na svojim ognjištima.

Prije uvođenja novog PDV u turizmu, ozbiljna država bi se morala pitati:

• Zašto je 90 posto namještaja u našim turističkim i obiteljskim objektima iz uvoza?
• Zašto je više od 60 posto hrane u turizmu iz uvoza?
• Zašto, ako smo turistička zemlja dajemo svoje zračne luke u koncesiju?
• Zašto naša zrakoplovna kompanija ne vozi chartere ( više od 60 posto turista u Tursku dolazi turskim avionima)?
• Kako ikome može pasti na pamet da da u koncesiju luku Gruž; pa zar je na nama da se hvalimo brojem putnika i posjetitelja Dubrovniku, a drugi da uzima takse na ulazu u tu luku?
• Zašto se drugima isplati ulagati u marine, a naš ACI, nekada najveći i najbolje organiziran lanac marina na Sredozemlju stagnira, i kao da ga netko sprema na prodaju( jer, znate onu poznatu, “država je loš gospodar“).

Turizam je sjajna stvar, i mi Hrvati možemo biti sretni što ga imamo. No, bojim se sve više koristi od „više noćenja i dolazaka nego lani“ imaju druge zemlje od nas domaćina, Hrvatske .

Kolega Ivo Jakovljević već dugo upozorava:
„Od turizma u Hrvatskoj već desetak godina većinu koristi ubiru inozemni akteri: europski izvoznici robe i energenata, velike europske trgovačke i bankarske mreže, strane naftne i telekomunikacijske kompanije, europski turoperatori, prijevoznici i agencije, pa i inozemni vlasnici ovdašnjih boljih turističkih objekata, proizvođači jahti i opreme za nautičare i slični.
Glavninu hrvatskih državnih i lokalnih koristi od turizma u Hrvatskoj čini PDV, a zatim usluge smještaja (gdje su objekti u domaćem vlasništvu i gdje rade po zakonu), te parkiranja (gdje se naplaćuju).“

Brojevi su čudna stvar. 2008. imali smo godišnji rast BDP-a veći od 5 posto… Jesmo li se tada razvijali i živjeli dobro? Od tada BDP je pao 13 posto, i veselimo se što smo od nedavno počeli rasti 1-2 posto. U turizmu već 10 godina rastemo, no imamo li zaista turizam kakav treba ovom narodu i ovoj državi?

Turizam je u nas zadužen za optimizam. On je uspješniji od drugih, no daje li koliko bi uistinu mogao? Vrijeme je da se i njemu priđe stručno.
Dakle, porez se mora plaćati, rekli smo, gotovo jedino što država dobije od naših milijardi prihoda u turizmu, na kraju, je PDV.

No, moramo konačno dobiti i državu koja će znati odgovorno i za dobrobit svih, upravljati našim prirodnim i u društvu stvorenim vrijednostima te otvarati nove razvojne puteve i mogućnosti za opstanak ovoga naroda na ovim prelijepim prostorima i to ne samo u turizmu.

Danas je po meni ključno razvojno i za opstanak ove države i naroda, pa i njenog gospodarstva pitanje: smijemo li  mirno  gledati da , tvrde demografi, 2050. godine Hrvatska broji samo 3 milijuna stanovnika?

Dakle visina PDV je minorno pitanje, ako se zna kako stvoriti konačno od Hrvatske uređenu, nekorumpiranu, građansku, bogatu, europsku državu, sretnih svih (a ne samo nekih) građana. Ali, i  po njegovom promišljenom podizanju ili spuštanju se može vidjeti  idemo li dobrim smijerom koji nam je obečan.

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku