Cavtat: Proslava u kući Bukovac
Predstavljene četiri djela Vlaha Bukovca
Sinoć je u Kući Bukovac u Cavtatu održana svečanost na kojoj su predstavljene četiri djela Vlaha Bukovca, dio zapljenjene zbirke bivšeg premijera Sanadera. O povijesti slika, brojne posjetitelje upoznale su kustosice Helena Puhara i Jelena Beželj, voditeljica Kuće Bukovac.
U prekrasnom ambijentu vrta Kuće Bukovac nastavilo se druženje uz lagane glazbene note Maje Grgić i Tea Martinovića. Za sjećanje na ovaj predivan događaj Muzeji i galerije Konavala pripremili su i prigodne poklone za sve posjetitelje – lepeze s djelima Vlaha Bukovca.
Slike koje su od sada u stalnom postavu muzeja su dva djela Bukovčeve pariške faze s kraja 19. stoljeća; Šuma u Fontainebleau iz 1885. godine te Portret gospođe Mounier iz 1883. godine. Druga dva su iz praške faze: Mala markiza iz 1916. godine i alegorijsko malo platno Zavist ubija pravednost iz 1921. godine, nastalo godinu dana prije smrti velikog slikara.
Svaka od ovih značajna je na svoj način.
Portret gospođe Monnier, 1883., Pariz, ulje na platnu, 105 x 77,5 cm
Vlaho Bukovac je 1877. godine u Parizu započeo studij slikarstva na École des Beaux-Arts. Potkraj 1880. g. kod zajedničkog brijača je upoznao mladog arhitekta, Eduarda Monniera koji je, nakon što je vidio Bukovčev rad, zamolio Bukovca da ga portretira. Slučajan susret pretvorio se u veliko prijateljstvo, a već sljedeće godine Monnier mu je u svojoj kući (Rue Brezin) uredio atelijer. Najam za atelijer Bukovac je plaćao kako je mogao, nekad novcem, nekad slikom koja bi se svidjela prijatelju. Monnier je zaslužan za činjenicu da Bukovac više nije morao životariti po Parizu, ali i za Bukovčevo upoznavanje s kulturnim i društvenim životom Pariza. Godine 1883., kada se Monnier oženio, napravio mu je portret supruge, no nedugo nakon, točnije 1885. godine Monnier umire, a Bukovac se seli iz prijateljeve kuće.
A i moj prijatelj Monnier se oženio, te mi tom prigodom naručio portret svoje gospođe za 1600 franaka. Tako sam opet za cijelu godinu podmirio stanarinu. (Bukovac, Vlaho. 1918. Moj život. 104.)
Šuma u Fontainebleau, oko 1885., Pariz, ulje na platnu, 44 x 31 cm
Iako je Bukovac bio najpoznatiji po savršenim izradama portreta, nakon dolaska u Parizu započinje istraživati i izrađivati niz pejzaža. Oni su mahom pejzaži nastali u Montmartreu ili Fontainebleaua gdje Bukovac često boravi izrađujući male kompozicije i skice, slikane gustim namazom i brzim potezom. U Montmartreu sebi gradi kuću i atelijer 1887. godine dok u Fontainebleau realizira ladanjsku kuću. U prirodi pronalazi mir i spokoj za slikanjem, a prizori koje bilježi često obiluju zelenim i žutim, jesenskim bojama. U Kući Bukovac čuvaju se još dva pejzaža nastala u predjelu Fontainebleaua.
Mala markiza, 1916., Prag, ulje na platnu, 51 x 66 cm
Bukovac je često pri slikanju inspiraciju za svoje slike i modele tražio u članovima obitelji. U početku mu je najdraži model bila žena Jelica, ali s vremenom je inspiraciju nalazio i u djeci.
Sjedali smo kao modeli našem ocu. Jelica naročit često. Uvijek je slikao svoju familiju, našu mamu, koja je u ranije doba tako često služila papi kao model za mnoge kompozicije i alegorične figure, naravno često je mamu portretirao. Kad bi se dobro posmatralo, nema veće kompozicije u njegovim mlađim godinama na kojoj nije bar figura mamina. (...) Ja sam pozirala ocu za slijedeće slike: „Mala Vivi“ /ili Nova igračka/ 1908 god.- sa „matt“ bojama Mussini, „Mala markiza“ /1916/, „Daleko svoga doma“ /1916/, „Zeleni domino“ /1918/ i druge. (Bukovac, Ivanka. 1976. Uspomene na mog oca Vlaha Bukovca. Neobjavljeno.
Zavist ubija pravednost, 1921.,Prag, (28 x 18,5 cm), skica na kartonu, jedna je od Bukovčevih posljednjih skica. Prošle godine, Vlahu za rođendan, Muzeji i galerije Konavala otkupili su, sredstvima sakupljenim od donacija, isto tako malu skicu “Konavoski tkalci” koju je Bukovac napravio 1920. godine prilikom svog posljednjeg posjeta Cavtatu. Obje ove skice, uz ostale iz njihove zbirke, obogatit će fundus Vlahovih manje poznate radove.
Za Muzeje i galerije Konavala najveća sreća je dobiti vrijedna Bukovčeva djela koja sami nikad ne bi mogli priuštiti. Bukovčeva djela na aukciji bi se prodala odmah i postigla bi sigurno veće cijene od procijenjenih. Ipak, naše Ministarstvo je izabralo teži put i omogućilo je hrvatskim muzejima stjecanje nove građe. I zato im veliko hvala! – naglasila je ravnateljica Muzeja i galerija Konavala, Antonija Rusković Radonić.
