Europski stratezi o razvoju kampinga

Piše: Jerko Sladoljev

Izvor : Turizmoteka     Foto: Valamar

Autor:  Jerko Sladoljev

Kako donijeti odluku o investicijama po mjeri gosta za daljnjih 15 godina ? Kako odlučiti da pogreška bude minimalna ili da je uopće ne bude ? U Njemačkoj samo za traženje dozvola treba više od pet godina. Administracija je vrlo zahtjevna i traži provjere, pogotovo kada se radi o ambijentalnim planovima. Planski je nemoguće postaviti kamping organizaciju ili novi kamp za jednu ili dvije godine.
Za marketinška istraživanja, pozicioniranje, segmentiranje i image koji se želi postići, za manje kampove treba pet-šest godina unaprijed, a za velike osam-deset godina. Svaka nova investicija u postojećem kampu traži također vremena . Kamping Cavallino u Italiji izgradio je poseban bazen i tzv. "vodeni park" nakon trogodišnjeg istraživanja s gostima i tržišnim ekspertima, iako je to mogao napraviti u jednoj sezoni.

Daljnje probleme u investicijskim odlukama stvorit će Europska unija koja mora donijeti još 3000 norma i odluka o standardima, a tek ih je 800 u tijeku usvajanja . Posebna pozornost u novim normama bit će pridana tzv. prljavim vodama i fekalijama. Nove norme i standardi u Europi utjecat će na porast troškova izgradnje, što će poskupljivati proizvod na tržištu i tražiti znatno više umijeća u razvoju, kvaliteti i marketingu proizvoda. U budućnosti će u odluci kako oblikovati proizvod najviše sudjelovati oni koji do danas nisu imali pristupa razgovorima za investicijske projekte : psiholozi, sociolozi, filozofi, znanstvenici i interdisciplinarni timovi.
Do 2025. godine će 80 posto današnjeg stanovništva biti životno aktivno. Organizacija marketinga će se okrenuti prema potrebama gostiju i njihovim snovima, a ne prema vlasništvu i snovima vlasnika proizvoda. Doći će do prave eksplozije uslužnih djelatnosti. Trendovi u turizmu su pozitivni a najkvalitetniji odnos u stopama rasta je upravo u kampingu Svjetski turizam zapošljava više od tri milijuna ljudi, a daljnjih 10 posto stanovništva radi u zanimanjima koje naginju turizmu ( šport i sl.). Već je sada u nekim regijama odnos zaposlenih osoba u turizmu prema industriji 7 prema 1, a za 15 godina taj će se odnos povećati u korist turizma na 10 prema 1.

Turizam slijedi olimpijski slogan : dalje, jače, više- on nema veze s konzumizmom i prije svega je u službi edukacije, razumijevanja, pomoći među narodima i to će biti još izraženiji trend u narednih 15 godina.
U vladajućim strukturama u svakoj državi potrebno je poglavito znati da je turizam veliki potrošač te da u praktičnim odnosima stvara posebne utjecaje u raznim područjima vanjske, ekonomske, monetarne, socijalne, ambijentalne te komunalne i transportne politike. Pojave da jedna turistička zemlja gubi na račun druge (slučaj Italije 1988.g. ) teško je opravdati jer će npr. Austrija i Njemačka napraviti boom u emisiji gostiju u odnosu na Italiju koja će tih godina izgubiti samo zbog tada tečaja lire i do 30 posto u receptivi. Tako se i politika miješa u turizam, što je sve ozbiljnija tendencija ( emigranti). Treba također zaboraviti iluziju da se povećanom propagandom i kvalitetnim reklamnim brošurama može prikriti male ili nikakve investicije u kvaliteti proizvoda ; iskustva su upravo suprotna i većina je takvih projekata u Europi doživjela bankrot.

Kvaliteta turističke usluge ovisi o ljudima koji rade u turizmu. Visoke standarde može osigurati samo profesionalni kadar, a pri tome treba računati na stalnu motivaciju i profesionalnu afirmaciju tj. Stvoriti uvjete i prilike za kreativan rad, što je imperativ svake kompanije. Zato će svijet turizma, profesionalno gledano, u budućnosti počivati na specijalistima. A kad specijalist postane vodeći u branši, to znači da je svladao formulu kako pobijediti konkurenciju. Za 15 godina razlike u kvaliteti će biti još očitije i upravljanje kvalitetom će postati imperativ.
Broj kampista u svijetu stalno raste i njihove se želje neprestano mijenjaju. A često se zaboravlja da je u kamping ponudi uvijek u pitanju prostor i mijenjanje tog prostora po mjeri kampista. Ako želimo dobre goste, onda moramo napraviti kamp po mjeri većine gostiju. Problemi izgradnje u prostoru nametat će novim naraštajima druge oblike turizma, poglavito kamping koji će se mijenjati kroz nove standarde i kvalitetu. Tereni za kamping su prirodni dijelovi prostora, dok izgradnja hotela mijenja prirodni ambijent. Kakvoća boravka u kampingu bit će viša nego u hotelu, a šarm koji će kroz nove sadržaje nuditi kamping imati će oslonac na povratku čovjeka prirodi kroz prirodan način života, bavljenje športom, konzumiranjem zdrave hrane, druženjem s isto mišljenicima i sl.

Način prezentiranja prednosti kamping ponude doživjet će svoju revoluciju u narednih desetak godina, jer će zasjeniti otmjeni i blještavi način prezentacija hotela kroz gastro ponudu, bazene, poslovne usluge i druge atraktivnosti koje već imaju privid obveze i stanovitih protokola ( večernje odijelo, kravata i sl. ). Kampist voli autonomiju, neobaveznost u odijevanju, socijalne kontakte, ugodna druženja istomišljenika i stav prema slobodnom životu ( dolce far niente), obiteljske susrete, animaciju. Boravak u kampu je i bez obzira na ponudu kvalitetniji jer osigurava veću mobilnost ; kampist je kao puž, on mijenja kamp sa svojom kućicom slobodno, ne uskraćujući si maksimalan komfor ( veći od hotelske sobe ). Kampisti žive nova iskustva, tržište kamping opreme doživljava boom ali i mijenja upotrebna svojstva, materijale i forme – sve je maksimalno podređeno slobodnom vremenu i nomadskim potrebama putnika. Kampist kao potrošač u budućnosti će biti zahtjevniji i njegovim potrebama će biti teže odgovoriti. Kamping potražnja ima brz ritam, a nove tehnologije će biti ključevi budućnosti u kampu i predstavljat će osnove promjena.

Karakteristike kampista budućnosti :
-spontano odlučivanje ;
-individualno planiranje ;
-neovisna putovanja i itinerari ;
-fleksibilno vrijeme ( putovanje cijele godine, kraće i više puta godišnje ) ;
-interes će se tendirati kulturi i kulturnim događajima i doživljajima ;
-putovanja će biti kombinirana s hobijima i praktičnim interesima kampista- čista putovanja će biti reducirana ;
-tražit će se povećan komfor i komoditet .

Do 2010. godine promet u turizmu dostizao je rast čak do 30 posto, a samo u Europi od turizma živi danas 30 milijuna zaposlenika, dok će tehnologija, kad je turizam i kamping ponuda u pitanju, stvoriti više kvalitete, pojednostavniti današnje procese proizvodne i pomoći osoblju u kreiranju bogatije usluge. Već u 2030. godini dio usluga u kampu će obavljati roboti, u primjeni će biti samo zdravi materijali bilo da je u pitanju zdrava prehrana ili sredstva za čišćenje. U prometu će biti jednak broj automobila na električni pogon kao i benzin. Ljudi će biti mnogo zdraviji jer će biti prinađeni i mnogi lijekovi za koje su danas u tijeku istraživanja. Povećat će se i broj starijih ljudi ; živjet će se duže i zdravije.

Svijet će preplaviti inteligentna računalna tehnika i elektronika. Ljudima će trebati više samopouzdanja jer će biti otuđeniji zbog tehnike, više duhovnih razgovora unutar sebe i vjerovanja u Boga. Trebat će im i više međusobnih kontakata, a kamping je za to kao stvoren. Kampiranje je veoma važna turistička aktivnost u Europi. Više od 10 posto putovanja / odmora u inozemstvu ( za jednu noć i više ) u 17 zemalja Europske unije i EFTA-e odnosi se na kampiranje. Za sva domaća i strna putovanja u tih 17 zemalja, pokazuju istraživanja, približno 22 posto svih turističkih noćenja odnosi se na boravak u kampovima. Europske institucije moraju uzeti u obzir i europsku kamping i karavaning industriju. To je razlog zašto Europski parlament redovito raspravlja o problemima kampinga s EFCO-om ( vlasnička organizacija ) FICC –om ( organizacijom potrošaća kampista) te AIT-om i FIA-om ( turističke organizacije ). Danas raspravljamo o ukupnome poboljšanju kamping ponude u Europi jer prosječni kampovi više ne privlače turiste za provođenje godišnjega odmora :

• čini se da je jedino mladež više zainteresirana za kampiranje, zbog jeftinijeg oblika smještaja ;
• odrasli su manje zainteresirani za kampiranje u šatorima ;
• stariji više provode svoj odmor u luksuznijim objektima ( hoteli i apartmani ) umjesto u šatorima ili karavanima ;
• broj kamping odmora ostao je više-manje nepromijenjen u posljednjih pet godina ;
• jedini porast koji možemo primijetiti je kampiranje u udobnim i dobro opremljenim kampovima koji iznajmljuju mobilone kuće , glamping šatore i karavane, čiji se broj utrostručio između 1985. i 1995. godine.

Pitanje je jesu li te promjene privremene, ili slijede određeni trend. Gledajući druge oblike turizma, moramo zaključiti da će promjena ponašanja europskog turista sigurno biti vrlo utjecajna. Pokretljivost turista na godišnjem odmoru također je u porastu. To je objašnjenje za porast zanimanja npr. kampere. Veći komfor traži se u segmentu "self catering" sudeći prema porastu broja odmora provedenih u potpuno opremljenim, iznajmljenim šatorima, bungalovima ili apartmanima. Europsko tržište za inozemni kamping odmor nema vrlo široku bazu.

Njemački i nizozemski putnici zajedno ostvaruju 55 posto svih noćenja u inozemnim kampovima. Britanci i Belgijanci čine daljnjih 20 posto. To znači da samo četiri od 17 zemalja Europske unije i EFTA-e ostvaruju otprilike 75 posto svih kamping putovanja u inozemstvu. Bilo bi korisno za sektor kampinga istražiti mogućnosti ulaska novih tržišta u druge europske zemlje da bi se proširila njihova osnova. U početku to neće biti lako, jer jedva postoje neke pouzdane europske statistike o kampingu. Čak ni sami kamping opremaši ne znaju kakvo je trenutačno stanje. Europski parlament je, doduše, prihvatio smjernice za sastavljanje novih statistika za europski turizam, ali trebat će vremena dok one budu dale rezultate. Svima u sektoru kampinga nužna je dostupnost dovoljnog broja podataka koji će im omogućiti donošenje odgovarajućega marketing plana. Okoliš može postati drugim važnim marketing elementom (sredstvom).

Okoliš (prirodno i čisto okruženje ) se dokazuje kao veoma važan za današnjeg modernog europskog turista, povratnika prirodi. Istraživanje koje je 1986. godine obavio GfK Marktforschung, pod nadzorom Europske komisije, o razlozima zbog kojih europski putnici odlaze u kampove, pokazalo je, između ostalog, da 25 posto ispitanika to čini jer " kampiranje zbližava s prirodom ". Rezultati Austrian camping poola, objavljeno u AIT-ovom Bulletinu, pokazuju da austrijski kampisti svoj izbor kampova baziraju uglavnom na kvaliteti i čistoći sanitarnih čvorova ( 84 posto), mogućnostima kupanja / plivanja ( 78 posto ), te na atraktivnom prirodnom okolišu (69 posto ). Drugim riječima, austrijski kampisti pridaju veliku važnost čistoći i atraktivnosti okoliša. Ta slika se uklapa u želje ostalih važnih kamping tržišta, kao što su Njemačka, Nizozemska, Belgija, Švedska, Velika Britanija. Elementi "priroda" i "čisti okoliš", prema mišljenju putnmika, postaju sve važniji u posljednjih pet godina. No, nisu samo kampisti oni koji počinju shvaćati značaj čistog okoliša. U europskim institutima kao što su Europski parlament i Europska komisija, interes za razvitak forme turizma je u porastu.

Kamping sektor može imati veliki značaj u tom razvitku, uvažavajući potrebe ljudi za rekreacijom na otvorenom kao što je kampiranje. Kmapiranje može biti odličan oblik turizma gdje se prijateljski odnosi prema prirodi pretvaraju u ekonomski vrlo isplativ oblik djelatnosti. Kamping može biti primjerom za razvoj turizma u seoskim područjima Europe. Potrošački interes u čistim kampovima sa zanimljivom okolicom izazov je za kamping sektor. Opširne informacije za tip "prirodnog" kampa obično nisu na raspolaganju ili su uključene u opće informacije o kampovima pa ih je teško uzeti kao kriterij selekcije. Ako kamping sektor bude mogao pružiti potražnji posebne informacije o kampovima čiji je moto " prijateljski odnos prema okolici", bit će razvijen zanimljiv proizvod. ADAC dodjeljuje godišnju nagradu za najbolji "ekokamp". FICC je ove godine u Portugalu dodijelio 14 nagrada za "kamp godine " Hrvatskoj. AIT / FIA klub može dodijeliti posebnu počasnu nagradu kampovima koji pokazuju visoki stupanj odgovornosti za okoliš. 

Kamping sektor će unaprijediti svoj image ako pokaže veću pažnju za razvoj i inovacije kampova koji teže čistoći i prijateljskom odnosu prema okolici. Još jedna važna lekcija može se naučiti od "sektora europskih putovanja"- sektora koji ima potrošački monitoring vezan uz kamping. Nakon duge povijesti proizvodno orijentirane marketig kampanje, "sektor putovanja" promijenio marketinški pristup u kampanji orijentirajući se na kupca (potrošača).

Priroda pritužba je različita : prebukiranost, loše rukovođenje i odnos prema žalbama, nedostatak sigurnosti i loša komunikacija između gostiju i vlasnika kampova, premale parcele itd. Ako se loše postupa s pritužbama, to će se negativno odraziti na sektor usluga. Smatramo da kamping sektor treba razmotriti sve pritužbe i poduzimati korake za otklanjanje razloga nezadovoljstva gostiju, zajedno s FICC-om, EFCO-om, uz podršku Europske komisije i Europskog parlamenta. Europski parlament ističe kako sektor turizma mora sam rješavati svoje probleme, no ako se potrošaču događaju ozbiljniji problemi, Parlament će intervenirati i predložiti europske mjere. Problem koji utječe na europski turizam je i nedostatak odgovarajućega i skladnog sustava informiranja turista o kvaliteti smještaja i usluge. Postojeća klasifikacija sustava u europskim zemljama bazirana je na različitim standardima. To znači da turist nema pravu informaciju da izabere npr. odgovarajući smještaj za blagdane, jer turističkoj industriji treba mnogo vremena da prihvati sustav europske klasifikacije.

Poboljšanjem kvalitete informacija za turiste i putem javnih elektronskih medija, ubrzat će se protok informacija. Tako je poslije nesreće koja je zadesila kamp Biescas pokrenut razgovor o sigurnosti u kampu. U Velikoj Britaniji drže da su kamp prikolice često krive za prometne gužve. No, to svugdje vrijedi i za kamione ili za loše vozače. Automobil koji vuče karavan ima manje ubrzanje čime usporava ostali promet na cestama .

Za vuču kamp prikolice treba više vremena pogotovo u pretjecanju još sporijih vozila. Ne može se mnogo učiniti da se riješi taj problem koji nije toliko izražen na autocestama koliko na običnim europskim prometnicama, no dodatna pažnja pri učenju vožnje i upravljanju karavanom mogla bi ga barem ublažiti. Instruktori moraju naučiti vozače svim vozačkim vještinama u svezi karavana . Odnos automobila i karavana, najefikasnija vuča, manevriranje, raspored težine u karavanu za vožnju, pravilno održavanje karavana i sl. Ovu vrstu obuke mogu ponuditi sektor kampinga ili turističke organizacije. Neka pitanja vezana uz karavane još nisu zadovoljavajuće riješena u Europi. Tako najveća dozvoljena brzina za automobile koji vuku karavan varira od 80 km/h do "bez ograničenja". Takvo stanje stvara zbrku i ne pridonosi prometnoj sigurnosti u Europi.

Jerko Sladoljev