Špilje dinarskog krša najbogatije su na svijetu po broju špiljskih vrsta od kojih 70 % su endemi Hrvatske

Izvor i foto: Turizmoteka/NP Krka

Životinje koje naseljavaju podzemlje razvile su se od nadzemnih predaka razvijajući prilagodbe na špiljska staništa tijekom dugog niza godina. Razvijajući nova obilježja, istovremeno su regresivnom evolucijom mnoga izgubila (pojava redukcije pojedinih stečenih osobina, odnosno razvijanje morfološki jednostavnijih).

Neke od glavnih prilagodbi na podzemlje jesu redukcija organa za vid, gubitak pigmenta, stanjenje integumenta, produljenje dijelova tijela, usporen metabolizam, dugovječnost, nizak stupanj reprodukcije, nakupljanje rezerva masti, smanjenje agresivnosti, prestanak dnevno-noćnog ritma aktivnosti, prestanak sezonskih promjena i aktivnosti te promjene u građi mozga (povećano izbjegavanje prepreka i pamćenje prostora).
Špilje dinarskog krša najbogatije su na svijetu po broju špiljskih vrsta. Gotovo da nema otoka ili planinskog masiva koji nema barem nekoliko endemičnih svojti špiljske faune. Većina špiljskih vrsta ima vrlo ograničeno područje rasprostranjenosti, a od poznatih gotovo 70 % su endemi Hrvatske.
Upravo je mnogobrojnost jedinstvenih endemičnih špiljskih vrsta osnovno obilježje faune Dinarida i faune Hrvatske, što treba osvijestiti i čuvati kao neprocjenjivu vrijednost.

Prema Crvenoj knjizi špiljske faune Hrvatske, ugroženo je čak 186 špiljskih svojti prema kriterijima ugroženosti Međunarodne organizacije za zaštitu prirode (IUCN). Jedna od najvećih prijetnji je onečišćenje podzemnih staništa. Proglašenjem ekološke mreže Natura 2000 u Hrvatskoj su određena područja važna za očuvanje europskih ugroženih vrsta i staništa. Tako su kao prirodna staništa od interesa za EU na području Hrvatske prepoznata i podzemna staništa.

U speleološkim objektima na području NP „Krka“ evidentirano je oko 170 špiljskih svojti, od kojih su mnoge endemi Dinarida i Hrvatske, a četiri su endemi NP „Krka“ (stenoendemi): pužići Dalmatella sketi i Lanzaia skradinensis, striga Eupolybothrus cavernicolus i skokun Verhoeffiella margusi. Tijekom posljednjih istraživanja sakupljeno je više svojti za koje je preliminarnim pregledom utvrđeno da se radi o novim vrstama za znanost, ali znanstveno još nisu opisane. Više o špiljskoj fauni pročitajte ovdje.