Predstavljanje monografije „Svjetionički libar mali“ na Lastovu

Monografija "Svjetionički libar mali" donosi cjelokupni pregled nastanka i razvoja moderne farologije na istočnojadranskoj obali

Izvor i foto: Turizmoteka/TZO Lastovo

Lastovski zaljubljenici u svjetionike i njihovi gosti jučer su, 27. srpnja, u društvu autora iscrpne monografije „Svjetionički libar mali“ Vedrana Trgovčića i svjetioničara sa Struge Mladena Bartulovića, mogli iz prve ruke čuti seriju podataka i zanimljivosti vezanih uz povijest razvoja pomorske signalizacije na istočnoj obali Jadrana.

U organizaciji Turističke zajednice Općine Lastovo i Javne ustanove Park prirode „Lastovsko otočke“, knjiga je predstavljena u poetičnom ambijentu Skrivene Luke, u restoranu Porto Rosso s pogledom na svjetionik Strugu, na kojem je u današnjem obliku u kamenu prvo svjetlo zasvijetlilo 1851. godine, a na mjestu inicijalne drvene konstrukcije iz 1839. Prvi lokalni svjetioničar bio je Kristofor Kurelja, o čijem statusu svjedoči više od stotinu kumstava, što je Trgovčić rekonstruirao istraživanjem arhivske građe, korespondencije i svjedočanstava.

Medium (4:3) Medium (310x) Article - Full Width Original image
Align:[left][right][none]

Bogato opremljena i sjajno dizajnirana monografija prati razvoj svjetioničarstva od antike i mletačkog razdoblja, stavljajući težište se na temeljite promjene koje su se u brodogradnji i pomorskom prometu dogodile u XIX. Stoljeću, a donosi nam i pregled svih suvremenih lanterni obogaćen nizom tehničkih podataka i crticama iz života na njima. Saznati možete, na primjer, i da je još 1901. godine na Daksi živjela prva svjetioničarka, Eudoksija Kustrić, te da su žene svjetioničara, koje su obavljale velik dio posla, a znale, naravno, sve o svjetioniku za slučaj da suprug bilo čime bude spriječen u obavljanju dužnosti, te dobivale trećinu njegove plaće, čak i organizirale potpisivanje za sad prve poznate peticiju žena u kojoj su tražile bolje radne uvjete. Danas više nemamo svjetioničarki za što, složili su se Bartulović i Trgovčić, nema utemeljenog razloga.

Sustavnu gradnju svjetionika na našoj obali započela je austrijska državna uprava podizanjem prvog svjetionika 1817. godine u Savudriji, a danas su te gospodarske građevine zanimljive i kao arhitektonski i kao spomenici tehnološkog razvoja, ali i turistička infrastruktura, bilo da su prilagođeni za primanje gostiju ili neka vrsta živog muzeja. Veliki i složeni Trgovičićev istraživački i publicistički projekt traje sad dva desetljeća, a uz ovu je monografiju podržan i virtualnim muzejem Galiola – Pharology Virutal Museum, gdje možete steći kvalitetan uvid i u povijesne i u životne aspekte tog specifičnog okruženja.

Danas lanternama upravlja Plovput, a definiciju svjetionika kao „pomorskog svjetla sa stalnom posadom“ približio nam je aktivni svjetioničar Bartulović dijeleći vlastito iskustvo i razmišljanja o tome može li automatizirani sustav adekvatno zamijeniti ljude. Potaknut pitanjima publike, uz autora koji svoj stav o važnosti ljudskog prisustva na svjetionicima pokazuje i pozivanjem na obilje anegdota iz prakse teškog, ali i zaista zanimljivog života na lanternama, Bartulović se prisjetio posjeta i razgovora s gostima Struge čije su države napustile ovakav koncept upravljanja pomorskom signalizacijom i potrebi da se iz automatiziranih sustava ponovno vrate na svjetionike s posadom.

Nađete li se u prilici poslušati i pitati o lanternama autora ove monografije, svjetioničare, sadašnje i bivše, nemojte je propustiti. Posjetite svjetionike na Jadranu i čitajte o njima jer taj vrlo poseban mikrokozmos, iako prvenstveno ključan za sigurnost plovidbe, u sebi ima duboko utkane sudbine i specifične poglede na život onih koji su na njima živjeli i žive, a koji u tim egzistencijalno ogoljelim uvjetima očito preciznije pogađaju bit našeg postojanja.