Burnumski legionari

Izvor i foto: Turizmoteka/NP Krka

U rimskom vojnom logoru Burnumu bile su stacionirane ukupno četiri legije, što potvrđuju literarna vrela, nadgrobne stele vojnika i pečati na krovnim crjepovima

Prva legija koja je boravila na području Burnuma bila je XX. legija Valeria Victrix. Smatra se da tada Burnum još uvijek nije bio stalni vojni logor. Legiju je osnovao Gaj Julije Cezar 49. godine pr. Kr. Na njezinu amblemu bio je vepar. Istaknula se vojnim intervencijama u Kantabriji, Panoniji i Germaniji, sudjelovala je u invaziji na Britaniju 43. godine i gušenju ustanka pod vodstvom Budike, britske kraljice, 60. – 61. godine. Posljednji logor u kojem je bila stacionirana bio je Luguvalium (Carlisle). Britaniju je napustila krajem 4. st. te se smatra da je potpuno uništena u borbama s Francima i Vandalima. Nije poznata točna godina njezina dolaska u Ilirik, znamo samo da je u tu provinciju došla koncem 1. st. pr. Kr. a iz nje otišla nakon 10. g. posl. Kr. Zasigurno je sudjelovala u osvajanju Panonije 12. – 9. g. pr. Kr., a nešto kasnije i u gušenju Velikog delmatsko-panonskog ustanka 6. – 9. g. posl. Kr. U Dalmaciji postoji svega nekoliko epigrafičkih spomenika koji se mogu povezati s pripadnicima te legije. Među njima je i natpis iz Burnuma koji spominje vojnika Salvija Frebrana Bakula, koji je bio hastatus prior XX. legije. Nažalost, spomenik je davno izgubljen, ali se sačuvao prijepis natpisa.

Nakon gušenja Velikog delmatsko-panonskog ustanka u Burnum je došla XI. legija Claudia Pia Fidelis. Legiju je formirao Gaj Julije Cezar 58. g. pr. Kr. za potrebe pohoda na Galiju. Na njezinu amblemu bili su Neptunov trozubac i munje. Osim u ilirskim ratovima, legionari XI. legije sudjelovali su u Drugom dačkom ratu u vrijeme cara Trajana i gušenju Drugog židovskog ustanka za cara Hadrijana. Pripadnici XI. legije u Burnumu izgradili su stalni vojni logor. Ta je legija najduže boravila na ovim prostorima te se najviše spominje u epigrafičkim spomenicima. S lokaliteta Burnum potječe tridesetak nadgrobnih spomenika vojnika XI. legije. Dvije nadgrobne stele pripadnika te postrojbe izložene su u stalnom postavu Arheološke zbirke u Puljanima, a pripadaju Kvintu Gaviju Optatu iz Brixella (Brescia) i Kvintu Juliju Mansuetu iz Coma. Osim toga, diljem Dalmacije pronađeni su veteranski natpisi na temelju kojih se može zaključiti da je dio isluženih vojnika XI. legije umirovljen u Dalmaciji. Osim po vojnim pohodima, legionari XI. legije zapamćeni su po ulozi koju su odigrali u Skribonijanovoj pobuni 42. godine. Vojnici su odbili poslušnost namjesniku provincije Dalmacije Skribonijanu, osiguravši time tron caru Klaudiju. U znak zahvalnosti Klaudije je legiji dao počasni naziv Claudia Pia Fidelis. Vojnici te legije sudjelovali su u građanskom ratu 69. godine kada su stali prvo uz cara Otona, a zatim prisegnuli Vespazijanu, pod čijim su vodstvom svrgnuli cara Vitelija. Kad je građanski rat završio, car Vespazijan XI. je legiju poslao u vojni logor Vindonissu (Windisch, Švicarska), gdje je ostala do 102. godine kada se preselila u Brigetio (Szőny, Mađarska). Kasnije joj je trajna baza bio Durostorum (Silistra, Bugarska).

Car Vespazijan raspustio je osramoćenu IV. Makedonsku nakon Batavskog ustanka 70. godine. Vojnici te legije činit će jezgru novoformirane IV. legije, koja nosi Vespazijanovo obiteljsko ime Flavia Felix. Na novom amblemu legije bio je lav, simbol Herkula, omiljenog Vespazijanova božanstva. Odmah nakon osnutka IV. legija Flavia Felix stacionirana je u Burnumu, gdje je ostala do 86. godine, kada se prebacila u vojni logor Singidunum (Beograd). U vrijeme cara Trajana sudjelovala je u Dačkim ratovima 101. – 106. godine.

Posljednja legija koja je boravila u Burnumu bila je VIII. Augusta, osnovana još u doba Republike. Na njezinu amblemu bio je prikazan bik. Za osvajanja Galije zapovjedništvo nad legijom preuzeo je Gaj Julije Cezar, kojemu je služila i za građanskog rata s Pompejom. Istaknula se u Kantabrijskim ratovima pod zapovjedništvom cara Augusta te se vjeruje da je tada dobila počasni naslov Augusta. Osim toga, sudjelovala je u panonskim ratovima, nakon čega je bila stacionirana u vojnom logoru Petoviju (Ptuj) do vremena cara Klaudija, kada je prebačena u Novae (Bugarska) u Meziji. U građanskom ratu triju careva pridružila se Otonu, a nakon njegove smrti stala je na Vespazijanovu stranu. Nakon građanskog rata stacionirana je u logoru Argentoratumu (Strasbourg). Boravak VIII. legije u Burnumu još nije razjašnjen, ali krovni crjepovi s pečatom spomenute legije ukazuju na to da je u njemu dugo boravila. Osim toga, pronađene su dvije nadgrobne stele pripadnika te legije. Po svemu sudeći, riječ je o aktivnim vojnicima.