EU pravila: Pršut proizveden u Hrvatskoj ne znači da je hrvatski

Glavni sastojak nekoga prehrambenog proizvoda morat će biti istaknut u istom vidnom polju u kojem se navodi zemlja podrijetla hrane


Izvor i foto: HRT
Autor: Sanja Smiljanić Grubišić/E.L.S./HRT

Europska unija uvodi nova pravila u označavanju hrane. Kako bi potrošač bio što bolje informiran, od 1. travnja iduće godine, uz zemlju podrijetla, na proizvodima će morati pisati i zemlja podrijetla glavnog sastojka. No, tu nastaju problemi jer u nekim je proizvodima teško odrediti koji je sastojak - glavni.

Glavni sastojak nekoga prehrambenog proizvoda morat će biti istaknut u istom vidnom polju u kojem se navodi zemlja podrijetla hrane i biti ispisan propisanom veličinom slova.

Navođenje zemlje podrijetla hrane obvezno je ako izostavljanje tog podatka može potrošača dovesti u zabludu, a posebno ako informacije koje prate hranu ili cijela etiketa upućuju na to da hrana potječe iz druge zemlje.

- Konkretan primjeri bi bile kobasice koje su su proizvele u Hrvatskoj, a meso je iz uvoza. Proizvođač će morati navesti odakle je to meso dobavljeno ili će morati navesti da meso nije iz Hrvatske - objašnjava Marija Batinić Sermek iz Ministarstva poljoprivrede.

Uz zemlju podrijetla hrane morat će biti navedena i zemlja podrijetla glavnog sastojka, i to za: med, mlijeko, ekstradjevičansko i djevičansko ulje, voće i povrće, meso i ribu.

Laboratoriji će imati problema u dokazivanju geografskog podrijetla jer kako objašnjava Dario Lasić iz NZJZ-a "Dr. Andrija Štampar" skoro je nemoće dokazati geografsko porijeklo glavnog sastojka u nekim mješavinama.

Kod pršuta koji je pripremljen i sušen prema domaćoj recepturi, ako je proizveden od svinjskog buta iz Poljske, prema novim pravilima kao zemlja podrijetla glavnog sastojka pisat će "nije iz Hrvatske" ili "iz zemlje EU-a".

Nejasnoća ima još. Primjerice, što je u proizvodu poput voćnog jogurta glavni sastojak: voće ili mlijeko? To zabrinjava proizvođače koji unaprijed moraju pripremiti ambalažu.

Predlagatelj propisa, Europska unija, smatra da proizvođači imaju godinu dana za prilagodbu, odnosno važno je, kažu, da već sada imaju informaciju na koji način ispravno označiti hranu prema novoj uredbi.