Piše: Zdravko Cesar

Nekada sivo crni svijet Labinštine i rudarske prošlosti zamijenili su parkovi, zelenilo i pogled u budućnost. Osvjedočili su se tome članovi Zbora turističkih novinara HND.a u dvodnevnom posjetu Labinu. Zahvaljujući pozivu Turističke zajednice i prvoj dami turizma Astrid Glavičić koja nam je uspjela povezati najljepše strane Labina, od predivnog Starog Grada do trenutne najveće novosti, bacanja frizbija u veliki koš popularno nazvanog disc golf u čijim natjecanjima uživaju domaći ali i strani sudionici. I time Labin pokazuje da na neki svoj način slijedi moderne trendove u turizmu koji osim sunca i mora podrazumijevaju još niz aktivnosti na otvorenom.

Ne čudi onda ni podatak da samo Stari grad im više od deset posto porasta noćenja u odnosu na prošlu godinu. Prošlost naravno nije zaboravljena i krije se u brojnim simbolima rudara i njihovih vještina, ali se odnosi i na budućnost koja nagovješćuje velike stvari , od uređenja kilometara podzemnih rovova pa sve do žičare koja bi turiste iz Starog grada nakon kave i pića direktno spustila na plažu u Rapcu. Ideje naravno postoje kao i zanimanje i jedino što nedostaje je potreban novac.

Labin ne posustaje pa je tako i labinska cakavica 2018 godine dobila status zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra RH. Vrijedno se radi i na labinjonskim krafima koji bi trebali također postati zaštićeno ime. Novinarska družina je naravno isprobala ove gastro specijalitete i vjerujte dobili su najvišu moguću ocjenu. Posebice ako se poslužuju u sjajnoj kombinaciji sa sladoledom.

U obilasku grada navratili smo i kod Williama Negrija, maslinara i vinara u njegovu Art Gastro galeriju. I naučili vjerojatno više o maslinama nego što smo znali uz isprobavanje pjenušaca i vina. Dočekao nas je i ispratio gradonačelnik Labina Valter Glavičić koji je istaknuo da ovdje žele sačuvati prirodu i ne podlijeći masovnom turizmu već zadržati svoju osobnost.

Posjetili smo i atelje Vinka Šaina i na njegovoj prekrasnoj terasi s koje puca pogled na zelenilo Labinske okolice uživali u u dobroj vinskoj kapljici koju ovaj umjetnik sam radi. Ako dođete u Labin svakako morate potegnuti i do svojevrsnog parka skulptura koji na svoj posebni način svjedoči o umjetničkoj tradiciji grada koji ne posustaje u naporima da pronađe što više načina da izrazi svoju osobnost.

Tu je i međunarodni mediteranski kiparski simpozij koji se održava već godinama i čija dijela ostaju kao svjedočanstvo ove umjetnosti. Rudarska okna zamijenile su masline, vina, galerije i OPG-ovi čiji broj iz godine u godinu raste. Pokazala nam je to i mlada Marta Glavičić sa svojim sirevima koji su doista posebni u svakom pogledu. Pokazala je da se i mladi u sve većem broju uključuju u turističku ponudu Labina.

Labin ljubomorno čuva i sve one stare oblike istarske kuhinje uz naravno neizostavnu maneštru ili domaće fuže. Za njih naravno postoje posebni recepti koji se čuvaju desetljećima. Maneštru s bobići probali smo u restoranu Markus, a s fužima u posebnom šugu družili smo se u OPG-u Juričić. Uz sjajne krafe.

 Vino, masline, maneštra i fuži su naravno glavna obilježja turističke ponude Labina i njegove okolice. Ne treba imati međutim previše mašte da se u budućnosti zamisle obnovljena rudarska okna koja se kilometrima vuku ispod grada sa modernim vozilima u kojima sjede turisti koji traže nešto posebno. Cijeli podzemni grad je svakako izazov budućnosti koji bi ponudio svojevrsnu spektakularnost i u svjetskim okvirima. Što reći i o žičari koja bi spojila naizgled dva suprotna svijeta Labin i Rabac. I ponudila novi izazov turističkoj ponudi koja iz godine u godinu raste.

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku