„PET P“ – ključne teme za održivu budućnost Dubrovnika

Izvor: Turizmoteka        Foto: TZG Dubrovnik

Autor: Tonči Skvrce


Pokušavajući promišljati trenutačno stanje Dubrovnika te njegovu budućnost kroz prizmu održivosti, iznova mi se nameće pet ključnih tema. Možda to nisu najvažnije teme, zasigurno ima i boljih i važnijih, ali su iz moje perspektive presudne. No, krenimo redom.

1. PROSTOR

Dubrovački se kulturni krajolik i jedinstveni zavičaj sustavno uništava i razara od strane podivljalog kapitala, uz pomoć lokalnih mešetara, politikanata i manipulatora. Lokalni su moćnici kroz godine pružali logističku potporu ovom procesu, sve zbog malo političke moći te, kako narod priča, puno osobnog interesa. Ne trepnuvši. Grad u kojem sam odrastao se „čereči“ do neprepoznatljivosti. Finale negiranja krajobraza i rastakanje prostora doživljava svoj „ forte“ upravo dok ovo pišem. Iako je polovica lipnja, pikameri nesmiljeno udaraju, potkopavaju se putevi i brda, urušava zemljište, dizalice bruje posvuda. Gradska uprava kaže da je nemoćna, jer su, kako kažu, zatekli postojeće stanje. Kažu, po ovom pitanju ne mogu napraviti ništa. Možda su u pravu. Čemu, međutim, onda projekt RESPECT THE CITY koji, kao, na poštivanje Grada, njegovog krajobraza, baštine i kulturno-povijesnog nasljeđa, poziva sve one koji ga imaju namjeru ne poštovati ? Koja je onda svrha tog projekta ? Nije valjda postavljanje tabli sa zabranama vezano uz nepropisno oblačenje unutar povijesne jezgre ili pak skretanje pozornosti na nužnost vođenja pasa na povodcu najbolje što se na temu poštovanja Grada može napraviti ?

Licemjerno je tražiti od turista da , recimo, ne konzumiraju hranu pokraj spomenika kulture kada su u povijesnoj jezgri , a s druge strane bez sankcija dopuštati raznoraznim „investitorima“ da štemaju i grade bez dozvole devastirajući starinu unutar iste te povijesne jezgre ili pak da rade masakr nad krajobrazom, bezobzirno i bez limita . U istom tom Gradu. Uvjeren sam da se na spomen projekta RESPECT THE CITY spomenuti „investitori“ grohotom nasmiju, objeručke se hvatajući za stomak. Jer znaju da ih nikakav RESPECT THE CITY , ma koliko god bio osmišljen u dobroj vjeri, ne može omesti u njihovoj nakani da rade što ih je volja. Grad Dubrovnik, stoga, mora odmah proglasiti moratorij na postojeći GUP, utjecati na Vladu RH da se naprave izmjene zakona po žurnom postupku, te napraviti urbanističku studiju koja će biti osnova izradi novog GUP-a Grada Dubrovnika.

2. PLAN UPRAVLJANJA

Plan upravljanja zaštićenom spomeničkom cjelinom Grada Dubrovnika je dokument koji je već morao ugledati svjetlost dana. Taj bi Plan, naime, prije svega trebao dati uvid u trenutno stanje baštine, definirati što se štiti, dati uvid u probleme do kojih se došlo zbog sporosti i neučinkovitosti sustava, predložiti aktivnosti koje je potrebno provesti da bi se problemi uklonili te na kraju definirati projekte koje je nužno sprovesti kako bi se problemi otklonili ili ublažili. Da je takav Plan na snazi, danas se zasigurno ne bi dogodila „poplava“ bankomata na Stradunu i poprečnim ulicama ili pak bušenja stoljetnog kamena radi postavljanja nekakvih reklama unutar povijesne jezgre. Imali bismo, između ostalog, jasniju sliku vezano uz korištenje javnih površina.

Taj bi dokument omogućio očuvanje i unapređenje svojstava univerzalne vrijednosti pod zaštitom UNESCO-a, uz istodobno razvijanje suvremenog života Grada.
Grad Dubrovnik mora donijeti ovaj Plan što prije, krenuti sa njegovom provedbom na iskren, stručan i profesionalan način. Krajnji je čas. U suprotnom, supstanca Dubrovnika će se nepovratno razgraditi. Tada će, nažalost, već biti prekasno.

3. PREOPTEREĆENOST

Povijesna jezgra Grada Dubrovnika je toliko preopterećena da je na granici pucanja. Infrastrukturno su se dogodili neki pozitivni pomaci na kojima treba čestitati gradskoj upravi, pa je tako čišćena srednjevjekovna kanalizacija, koja će u budućnosti garantirati bolju protočnost sustava. Međutim, broj restorana, barova, kafića i apartmana je iz godine u godinu u nekontroliranom porastu, što dodatno čini pritisak na već ionako načetu infrastrukturu. Što se tiče brodova za kružna putovanja i gostiju sa istih, sada je potpuno jasno kako se ova gradska uprava strateški opredijelila upravo za taj vid turizma.
Cruiseri se, naravno, ne mogu dekretom ukinuti i sami po sebi ne bi trebali biti problem, pod pretpostavkom da su zadovoljeni najviši ekološki standardi, da se poštuju smjernice UNESCO-a i ICOMOS-a, da je riječ o manjim brodovima te ukoliko njihov broj čini balans između onoga što se nudi i onoga što Dubrovnik može podnijeti. Govorim o mjeri i skladu. Tome, međutim, nije tako.

Pa tako gradska uprava sustavno u medije plasira netočnu informaciju da će u Dubrovnik ove godine dnevno uplovljavati samo dva kruzera sa maksimalno 5000 putnika. Međutim, prema službenim podatcima Lučke uprave Dubrovnik, u Dubrovniku ćemo tijekom ove godine imati čak 86 dana uplovljavanja više od dvaju brodova, većeg ili manjeg kapaciteta. Što se tiče priče o maksimalno 5 000 gostiju dnevno, ona također nije točna. Ukupno14 dana tijekom godine ćemo imati ukupno više od 7 000 gostiju koji će uploviti u Dubrovnik, dodatnih 14 dana ukupno više od 6.000 gostiju, dok ćemo 19 dana imati ukupno više od 5 000 gostiju. Ovdje nije uračunata posada, koja se također nalazi na brodovima i izlazi u odredište tijekom svog boravka.

Sveukupno, riječ je o 47 dana unutar kojih će brodovi za kružna putovanja dovesti u Dubrovnik više od uporno spominjanih 5 000 gostiju dnevno. Što se tiče sljedeće, 2020. godine, očekuje se povećanje broja putnika na cca 935.000, što čini povećanje od 15% u odnosu na ovu godinu. Ono što sada znamo je da će doći do nešto manjeg broja ticanja, ali je očito riječ o brodovima većeg kapaciteta, obzirom na povećanje broja gostiju. Opasan je trend povećanja broja gostiju koji je na snazi u protekle tri godine, tako da se vrlo brzo može očekivati povratak na milijun putnika sa kružnih putovanja godišnje kojeg smo imali u periodu 2010 - 2013, što bi po Dubrovnik bilo pogubno.

Grad Dubrovnik ne može ukinuti cruisere, ali strateška odluka Grada Dubrovnika mora biti postepeno smanjivanje broja putnika i ticanja u periodu 2021 – 2031, kako bi se došlo na razinu od maksimalnih 550 000 gostiju i 300 ticanja godišnje, bez mogućnosti pristajanja u akvatorij između povijesne jezgre i Lokruma. Možda zvuči radikalno, ali sve se osim toga može smatrati porazom i popuštanjem pod pritiskom interesnih lobija i krupnog kapitala.

4. PROMET

Promet je jedan od najvećih problema Grada Dubrovnika. Uz osobna vozila domicilnog stanovništva, najveći pritisak na gradske prometnice i stvaranje prometnog kolapsa rade taksisti te prometovanje putničkih autobusa. Taksista svih vrsta će ove sezone u Dubrovniku biti preko 2000, čemu je najvećim dijelom doprinijela liberalizacija auto taksi prijevoza. Što se tiče prometovanja putničkih autobusa, najveći kolaps se događa na prilazu povijesnoj jezgri, odnosno na samom platou Pila. Tako će u periodu svibanj – studeni ove godine, na temelju 70% izlaznosti putnika s brodova za kružna putovanja, dnevno prema platou Pila biti upućena 63 autobusa kapaciteta 50 sjedala.

Kada tome dodamo dnevne izletnike, koji uglavnom nenajavljeni dolaze na plato Pila te grupe stacionarnih gostiju koji također organizirano posjećuju povijesnu jezgru, dnevni broj autobusa u promatranom periodu će se najmanje udvostručiti. Što se pomorskog prometa tiče, tu opet dolazimo do problematike brodova za kružna putovanja. Najveći pritisak, ali i potencijalnu opasnost po sudionike pomorskog prometa u akvatoriju Dubrovnika, čine brodovi za kružna putovanja. Prisjetimo se samo havarije dva putnička broda sa ukupno 2600 putnika u kolovozu 2004. godine koji su na privezištu ispred povijesne jezgre, usljed jakog nevremena, umalo udarili u kopno, a prilikom manevra i izlaska iz opasne zone počupali podvodne kabele telefona, struje i vode koji vode prema otoku Lokrumu.

Također, upravo prije nekoliko dana smo svjedočili tragediji sa smrtnim posljedicama u Budimpešti u kojoj su sudjelovali manji putnički brodovi, kao i havariji putničkog broda kompanije MSC, koji je udario u operativnu obalu u Veneciji, srećom bez ljudskih žrtava. Stoga, Grad Dubrovnik mora početi upravljati procesima kada je riječ o problematici prometa.

Kada govorimo o cestovnom prometu, jedna od opcija je uspostavljanje CENTRA ZA UPRAVLJANJE POSJETITELJIMA – DISPEČERSKE SLUŽBE , koji bi upravljao procesima potpunom kontrolom zaustavljanja na Pilama, na način da se autobusi ne bi mogli zaustaviti na Pilama bez prethodnog odobrenja CENTRA, zakupa vremenskih SLOTOVA i kupnje VINJETE. Taj centar bi u budućnosti objedinio i taksi službu . Za takvu je organizaciju, međutim, potrebno na vrijeme odraditi određene predradnje, bez kojih planirana realizacija ovog prijedloga nije moguća. Kada je riječ o oslobađanju platoa Pila od prevelikog pometa, prijedlog CENTRA ZA UPRAVLJANJE POSJETITELJIMA – DISPEČERSKA SLUŽBA uključuje opciju „penjanja“ putničkih autobusa na plato Srđa, nakon čega bi se putnici sustavom žičara spuštali prema Gradu, relaksirajući na taj način u potpunosti pritisak putničkih autobusa na kontaktnu zonu. Što se tiče pomorskog prometa, upravo zbog mogućnosti ponavljanja spomenutih incidenata i havarija u budućnosti, Grad Dubrovnik u suradnji sa Lučkom upravom Dubrovnik mora raditi na smanjenju broja uplovljavanja brodova za kružna putovanja i broja putnika sa istih u sljedećih 10 godina. Svako daljnje povećanje broja putnika i ticanja po Dubrovnik je jednostavno neprihvatljivo.

5. POŠTOVANJE

I za kraj, poštovanje. Stvarno, iskreno poštovanje prema Gradu. Poštovanje prema Gradu koji nam je dao sve, prema bezvremenskoj ljepoti, skladu i mjeri, koja naočigled nestaje pred naletom brutalnog i bezobzirnog kapitala. Vraćajući se na sami početak, postavlja se pitanje zašto Grad Dubrovnik kroz projekt RESPECT THE CITY, nema hrabrosti tražiti od građevinskih mešetara da pokažu poštovanje prema institucijama i zakonima ove države, nema snage tražiti od istih tih mešetara da pokažu poštovanje prema građanima zbog ometanja njihove svakodnevne rutine, zbog buke koje proizvode pikameri, dizalice i kamionu u sezoni , nema odlučnosti tražiti od tih bjelosvjetskih „ investitora“ da pokažu poštovanje prema krajobrazu u koji su došli, zašto nema kompromisa u traženju da se pokaže poštovanje prema gostima od kojih živimo, koji su nam dali svoje povjerenje, došli u Grad koji ih je dočekao prepun građevinskih radova, zašto se konačno ne zabrani devastacija povijesne jezgre…s druge se strane penalizira goste, posjetitelje povijesne jezgre, tražeći njihovo poštivanje Grada, skrećući im pozornost na zabranjene aktivnosti unutar povijesne jezgre. To je u redu, ali u navedenom kontekstu nebitno. I poprilično licemjerno.

Da bi bilo učinkovito, poštovanje mora biti uzajamno i iskreno. Bojim se da je u slučaju Dubrovnika priča o poštovanju i respektu Grada kroz projekt RESPECT THE CITY samo dobra marketinška priča. U interesu Dubrovnika, volio bih da sam u krivu. Vrijeme će pokazati jesam li bio u pravu.