Može li Hrvatska postati moćna u kongresnoj industriji?

 

Izvor: Privredni.hr        Foto: Shutterstock

Autor: Jozo Vrdoljak

MICE (Meetings, Incentives, Conferences and Exhibitions) jest segment turizma u Hrvatskoj koji još uvijek nije razvijen koliko bi mogao biti. Ne može se reći da nemamo taj segment turizma, ali on je uglavnom povezan s hotelskim kućama. Kongresni centri i izložbe jedan su od glavnih proizvoda urbanog turizma. U nekim gradovima čak i do 40 posto posjetitelja dolazi zbog poslovnih razloga. Kongresi su važan i propulzivan segment urbanog turizma. Gosti ostvaruju potrošnju značajno iznad prosječne. Zapošljavanje, jačanje imidža i urbana regeneracija predstavljaju koristi koje opravdavaju visoka financijska ulaganja u kongresne centre. Riječ je o gostima koji koriste i druge sadržaje u turističkoj ponudi. Beč je najrazvijenija kongresna destinacija u Europi, s multifunkcionalnim kongresnim centrom. Zanimljivo je da, unatoč tome što je najrazvijeniji, taj centar nije sam po sebi održiv u poslovanju. Zato se kongresna renta koju plaćaju bečki hotelijeri, ugostitelji te razni poslovni subjekti smatra nametom protiv kojeg nitko u Beču nikada nije rekao ni riječ. Svi dobro znaju kakve koristi imaju od kongresnog centra.

Linda Pereira, međunarodna savjetnica, predavačica i spisateljica, organizatorica brojnih internacionalnih kongresa i događanja, u jednom razgovoru koji smo vodili prije nekoliko godina rekla mi je da Hrvatska bez ikakve sumnje ima sve preduvjete da postane vrlo moćna u kongresnoj industriji. „No, bez obzira na to što je u samom startu bila vodeća u utrci i imala bolju infrastrukturu u odnosu na svoje susjede iz regije, kongresna industrija u Hrvatskoj djeluje vrlo tromo i može izgubiti utrku za prvo mjesto jer najbliži susjedi dosta ulažu u edukaciju i treninge na internacionalnoj razini te koriste moćne alate umrežavanja. Hrvatska je pogotovo loša kad je riječ o lokalnim isporučiteljima usluga potrebnih za kongrese, koji su jako nepouzdani.

Bez obzira na pojedinačne investicije u hotelijerstvo namijenjeno kongresnim gostima, ne mogu se oteti dojmu da se hotelijeri ponašaju po onoj ‘mi to znamo’ i to ih uvelike unazađuje. Većina hotelijera još uvijek ima velike poteškoće u razumijevanju potreba i specifičnosti planera kongresa. Zbog toga što ova dva aktera nemaju zajedničke polazišne osnove, dolazi do raznih nesporazuma. Pored toga, kada organizator kongresa dođe na potencijalno mjesto održavanja kongresa, ono mu se ne doima inspirativno. Često, kada sva ta mjesta provedete kroz misli i sjećanje, imate problem da neko izdvojite u odnosu na drugo. Hrvatski hotelijeri ne razlikuju rad s turističkim grupama od rada s kongresnim gostima i tretiraju ih jednako. To svakako stvara zbrku i predstavlja veliku prepreku, tako da se organizatori kongresa okreću prema onima koji govore sličnim jezikom i na koga se mogu osloniti. Istina, ljepota je tu, privlačnost je tu, prihvatljivost je tu, infrastruktura je gotovo tu, ali se postavlja pitanje mogu li se organizacijski nositi s konkurencijom. Moguće je ako nauče gledati izvan svojih zidova i pokušaju slušati što klijent želi. To je slaba točka zbog koje hrvatski kongresni turizam može izgubiti“, kazala mi je tada Linda Pereira.

Od tada naovamo činjenica je da su neke destinacije napravile značajan iskorak u MICE segmentu. Uz standardno dobar Dubrovnik, veliki iskorak napravio je i Rovinj te nekadašnji šibenski Solaris koji je izgradio konvencijski centar. Konvencijski centar Šibenik, u sklopu Amadria Parka, danas je, uz nekadašnju tvornicu duhana u Rovinju, ozbiljno mjesto za MICE segment ponude.