Piše: Doc.dr.sc. Romana Lekić

"Turizam i razvoj zajednice" tema je ovogodišnjeg Svjetskog dana turizma koji se svake godine obilježava 27. rujna i u sklopu kojeg se ove godine želi istaknuti potencijal turizma za promicanje mogućnosti za zajednice diljem svijeta, kao i uloga koju zajednica ima u promicanju održivog razvoja turizma.

Kao uvod u ovaj moj tekst iznosim i poruku koju je proprefekt Dikasterija za evangelizaciju, mons. Rino Fisichella, uputio povodom ovogodišnjeg svjetskog dana turizma a to je „Turizam i mir“. Kulturna razmjena među narodima, koja svoj povlašteni oblik nalazi u turizmu, može se također pretvoriti u konkretno predano zalaganje za mir. Poruka završava porukom nade: „Svi se nadaju. U srcu svakoga čovjeka prebiva nada kao želja i očekivanje dobra, iako ne zna što mu sutra nosi“

U skladu s temom ovogodišnjeg Svjetskog dana turizma dajem jedan antropološki pogled na fenomen turizma kao interkulturalne komunikacije i slavlje raznolikosti.

Turizam pridonosi interkulturalnom razumijevanju te je važan kanal koji omogućuje kontakt ljudi različitih kultura, nacionalnosti i načina života. Turizam je interkulturalni događaj između turista i domaćina i u skladu s tim isprepleću se ekonomski, politički, ekološki i društveni elementi koji imaju veliku mogućnost razotkrivanja značajnih nejednakosti među ljudima na osobnoj razini, osobito među ljudima različitih zemalja.

Tradicionalno, istraživanja interkulturalne komunikacije usredotočuju se na to kako se ljudi različitih kultura razumiju u svojoj interakciji kada nemaju zajednička kulturna iskustva i različitog su etničkoga ili nacionalnog podrijetla. Turisti su u takvoj vrsti komunikacije svojevrsni „ambasadori kulture“, a održivi turizam je tada mehanizam koji pruža mogućnost za lokalnu zajednicu koja kreira turistički doživljaj i turiste koji ga plaćaju i doživljavaju da jedni druge upoznaju sa svojim običajima i tradicijom i razmijene informacije i ideje.

Komunikaciju u turizmu promatramo tako sa jedne šire razine i na holistički način kroz turističku kulturu gdje turistička egzistencija počinje definirati i redefinirati uloge, pravila, norme, kretanje, oblike i očekivanja. U ovakvom svijetu turist, izvan uobičajenog vremena i prostora, koji je daleko od realnosti koja je ostala kod kuće, postaje glumac a turistička kultura scenarij.

Poseban naglasak trebao bi biti na istraživanju arhetipa i stereotipa u komunikaciji lokalne zajednice i dionika u turističkoj destinaciji s naglaskom i na nacionalne manjine. Nacionalne manjine snažan su resurs u turizmu koji je polazište za fenomen interkulturalne komunikacije i diplomacije gdje se komunicira s turistima iz različitih kulturnih i religijskih područja – tako se može ostvariti dodana vrijednost te autentičnost i identitet ponuđenog turističkog doživljaja kroz turizam posebnih interesa.

Kulturna raznolikost simbol je nastojanja da se poticajem razvoja svih svjetskih kultura spriječi unificirani razvoj svijeta. Spoznaja o kvantnoj znanosti, epigenetici i ljudskom zdravlju važan je dio održivog razvoja tim više što se dobio uvid o početku života na zemlji, velikom prasku i evoluciji – pitanja koja zanimaju vrhunske znanstvenike koji katkad ne mogu dati potpuni odgovor.

Za fenomen turizma koji je kako je javno proklamirala i UNWTO sve više se vidi da turizam postaje i iscjeljujuća industrija a putovanje dio osobnog razvoja. Za kreiranje turističkih programa bitan je način na koji „percipiramo“ naše okruženje te kako se kontrolira naše zdravlje. Što je najvažnije, kada promijenimo način na koji reagiramo na okoliš i našu zajednicu mijenjamo svoje zdravlje i utječemo i na budućnost.
Koncentracijom usmjerenom samo na jedan zatvoreni svijet, takozvani trodimenzionalni prostor koji je zapravo jednodimenzionalan svijest koja je jednodimenzionalna odmah ispušta iz vida ostale, nematerijalne dimenzije prostora.

Zato je potrebno sve više sustavno mišljenje (Senge 2001) jer ono postaje osnovica za uvođenje svih ostalih disciplina te „disciplina za sagledavanje cjeline“, međusobnih odnosa, a ne stvari, za promatranje obrazaca promjena, a ne statičnih prizora.

To je razlog zbog kojeg je sustavno mišljenje osnovno za razvoj održivog turizma a time i turističke destinacije i upravljanje njome ali i za sve dionike, za svako poduzeće, restoran, pa tako i hotel, turističku agenciju i ostale dionike u turizmu. To je disciplina kojom se implementiraju sve druge discipline. Bez sustavnog bi mišljenja ostale discipline bile izolirane i ne bi ostvarile svoj cilj jer ova disciplina povezuje ih u sustav koji prelazi zbroj svojih dijelova, ali uz sustavno mišljenje potrebne su i ostale aktivnosti - osobno usavršavanje, timsko učenje, mentalni modeli i zajedničke vizije.

Tako se dolazi i do ključne promjene i u filozofiji ponude turističke destinacije gdje turistička destinacija prolazi kroz svojevrsnu transformaciju i provodi se i proces empowermenta, odnosno osnaživanje i lokalnih stanovnika i dionika kroz njihovo udruživanje .

Svakako treba istaknuti i autora Otta Scharmera i njegovu „Teoriju U“ (2016 ) koja se idealno uklapa u temu ovogodišnjeg Svjetskog dana turizma. Ističe se transformacija kroz udruživanje i razvoj partnerskih odnosa u zajednici kroz fenomen turizma. Danas se naša okolina brzo mijenja i tjera nas da sami sebe nanovo otkrivamo. Što su promjene u našoj okolini dramatičnije, to se manje možemo oslanjati na obrasce iz prošlosti te moramo naučiti osluškivati i obraćati pozornost na budućnosti i buduće mogućnosti. To je posebno bitno u fenomenu turizma jer se pojavljuju novi trendovi i mijenjaju se i motivi za putovanje.

Teorija „U“, autora Otta Scharmera promjena je klasične ekonomije prema ekološkoj svijesti i bitna je za održivi razvoj turizma jer potiče one koji odlučuju da svoje razmišljanje prošire s glave na – srce! Načela „Teorije U“ pomažu znatno u komunikaciji i motivaciji jer mijenjaju neproduktivne obrasce ponašanja unutar lokalne zajednice. To je transformacija koja vodi kroz transformiranje isključivo materijalističkog kapitalističkog načina proizvodnje i života i putokaz je od ego svijesti ka ekološkoj svijesti.

Naziv „Teorija U“ dan je zbog procesa transformacije koji je svojevrsno putovanje jer da bi se ta preobrazba ostvarila mora se „sići“ kroz „U“ ( lijevom stranom) otvaranjem svog, uma, srca i volje a zatim nakon što se prođe ušicu igle“ na dnu slova „U“ može se krenuti prema „gore“ desnom stranom da bi se stvorile nove prilike. Implementacija ovog modela povećava razumijevanje sistema kada se sudionici povežu, surađuju, razmjenjuju ideje i zajednički ostvaruju rezultate.

Ističe se uloga „pokretača“ u lokalnoj zajednici koji su entuzijasti kao i udruga u koje su uključene različite generacije a združeni kroz otvoreno srce i um kroz volju za promjenu i boljitak svih.

• Podijeli na Twitteru
• Podijeli na Facebooku