Kako je sve počelo: sedra je graditeljica slapova na kojoj počiva živi svijet rijeke Krke

Izvor i foto: NP Krka

U ciklusu objava Kako je sve počelo, nakon reljefa, kroz deset tekstova predstavljena je sedra, temeljni fenomen Parka, čime je završena velika cjelina o postanku Krke, iskonskim procesima koji su kreirali pejsaže kakve danas poznajemo.


Sedra, tufa, travertin, bigar ili vapneni mačak naziv je za kalcijev karbonat (vapnenac) koji se u tekućicama taloži iz vode na različite vrste podloga. Temeljni je fenomen u Nacionalnom parku „Krka“ a postanak i razvitak sedrenih barijera oblikovao je današnji izgled riječnog korita i obilježja živog svijeta Krke. Sedra je česta pojava u površinskim tokovima dinarskog krša, ali rijetko gradi slapove poput onih na Krki. Zato je u ciklusu objava Kako je sve počelo, nakon reljefa, kroz deset tekstova predstavljena upravo sedra. Time smo završili veliku cjelinu o postanku Krke, iskonskim procesima koji su kreirali pejsaže kakve danas poznajemo. Sada nam predstoji upoznati živi svijet koji se na njima nastanio. Dugo stoljeća sedra se koristila kao građevinski materijal u graditeljstvu uz Krku. I crkvica svetog Nikole na Skradinskom buku kompletno je izgrađena od sedre.

Danas znamo da cjelokupna opstojnost bazena rijeke Krke i njezinog živog svijeta počiva na razvoju sedrenih barijera pa je očuvanje procesa taloženja sedre temeljni cilj JU „NP Krka“.
Proces nastajanja sedre, osedravanje, stalan je i dinamičan proces međusobnog djelovanja fizikalno-kemijskih čimbenika i živih organizama u vodi. Sedra se može taložiti samo u vodama u kojima ima dovoljno otopljenog kalcijevog hidrogenkarbonata. Biljke, osobito mahovine, služe kao podloga na koju se izlučuje kalcit iz vode. Da bi se kemijski procesi mogli nesmetano odvijati važna je temperatura vode i brzina njenog strujanja, odgovarajuća pH-vrijednost te koncentracija otopljenog kisika i sadržaj organskih tvari. Iako je taj proces u osnovi fizikalno-kemijski, taloženje sedre je uvelike potpomognuto cijanobakterijama, algama kremenjašicama i ostalim skupinama alga.

Najmlađe sedrene tvorevine su pragovi. Oni nastaju ispod površine vode, a razlikujemo još i barijere, sedrene zastore, čunjeve i mnoge druge oblike. Taloženje sedre na rijeci Krki započelo je krajem posljednjeg ledenog doba kada se brzina strujanja vode smanjila. Veći dio sedre na krškim slapovima mlađi je od 10 000 godina. No, na pojedinim dijelovima toka može se naći i „fosilna sedra“ stara oko 125 000 godina. Po strukturi i veličini sedrenih barijera možemo vidjeti da su se najveće količine sedre taložile pri kraju riječnog toka, gdje je i brzina strujanja vode bila manja. Upravo je Skradinski buk najveća sedrena barijera na rijeci Krki i najduža sedrena barijera u Europi.

Sedreni slapovi rijeke Krke prirodni su i krški fenomen s odgovarajućim vrednotama od svjetskog znanstvenog interesa. S ukupnim padom toka od 224 m, redaju se od izvora Bilušića buk (22,4 m), Brljan (15,5 m), Manojlovački slap (59,6 m), Rošnjak (8,4 m), Miljacka (23,8 m), Roški slap (25,5 m) i Skradinski buk (45,7 m). Slapovi su vrlo nježne građe i dinamički svrhovit sklop osjetljiv na prirodne promjene i sve ljudske djelatnosti. Samo stalnim rastom sedre moguće je očuvati opstojnost slapova, koji su okosnica hidrogeološke i pejsažne slike te temelj biološke raznolikosti Nacionalnog parka „Krka“.