Fužine: Hotel Bitoraj

Marinko Kauzlarić: Ulaganje će nam se vratiti za 25 godina, a sada smo sretni da možemo plaćati kredite

Izvor i foto: LIDER

Autor: Kata Pranić

U sklopu hotela Bitoraj u Fužinama istoimeni je restoran uvršten u 100 najboljih hrvatskih restorana, a to je samo dio poslovanja obiteljske tvrtke Fos, koja u tom gradiću posao razvija već trideset godina. Tu je i kafić te putnička agencija, OPG i brojna druga turistička ponuda. No, korona je i njima, kao i drugim ugostiteljima, otežala poslovanje
Hotel Bitoraj u središtu maloga i prelijepoga gorskokotarskog mjesta Fužine kruna je poduzetničke karijere Marinka Kauzlarića. No poduzetnička priča Kauzlarića počela je mnogo prije nego što je 2008. otvoren Bitoraj, hotel s četiri zvjezdice, čiji su vlasnici Marinko i njegova supruga Vinka. Prije nego što je postao poduzetnik, Kauzlarić je bio inženjer u najvećoj fužinskoj tvrtki Drvenjača. Čim je promjenom društveno-ekonomskog sustava i osamostaljenjem Hrvatske omogućeno privatno poduzetništvo, supružnici Kauzlarić otvorili su 1990. pizzeriju, a 1994. osnovali tvrtku Fos koja se bavi ugostiteljsko-turističkom djelatnošću i u okviru koje posluju hotel Bitoraj, istoimeni restoran koji je uvršten u 100 najboljih hrvatskih restorana, kafić te putnička agencija. Osim tvrtke, obitelj Kauzlarić ima i OPG, pčelinjak i peradarnik.


U obiteljskoj tvrtki, koja ima 27 stalno zaposlenih djelatnika, rade i svi članovi obitelji Kauzlarić. No tvrtkom od početka srpnja ove godine zbog Marinkova odlaska u mirovinu upravlja druga generacija, Andrej i Petra, djeca supružnika Kauzlarić. Andrej je direktor marketinga, prodaje i tehničkog održavanja, a Petra je direktorica financija i nabave te kadrovske službe.

Gosti ipak stižu
Prije nego što je obitelj Kauzlarić zahvaljujući kreditima i hipoteci na obiteljskoj kući postala vlasnik nekretnina koje posjeduje, poslovala je u unajmljenom prostoru. Danas hotel Bitoraj kvalitetom usluge može konkurirati bilo kojem hotelu istoga ranga, a gastronomska ponuda restorana u kojem dominiraju jela od divljači i goranska kuhinja privlači goste iz šire okolice poput kvarnerske rivijere, Rijeke i Zagreba.


Marinko Kauzlarić

Trenutačno je manje gostiju u hotelu nego inače, ali umjesto stranaca, posebno Azijata koji su prošlih godina dolazili u velikom broju, sad je više Hrvata, a i dalje stižu gosti iz Belgije, Nizozemske i Skandinavije. Hotel trenutačno radi s 35 posto kapaciteta, a da bi bio dohodovan trebao bi biti 55 posto popunjen, no restoran oduvijek donosi dvije trećine prihoda ovoj tvrtki, a to se nije promijenilo ni tijekom koronakrize. Ipak, održati poslovanje stabilnim u ovim uvjetima, uz kreditno opterećenje od dva milijuna eura, nije jednostavno, iako je u razvoj poslovanja tvrtke Fos uloženo mnogo više novca od spomenutoga iznosa. Kauzlarići su počeli od nule, a osim novca u razvoj poslovanja uložene su i tisuće njihovih sati odrađenih izvan radnog vremena.

Početak s pizzerijom

Marinko Kauzlarić ističe da su se počeli baviti ovim poslom još dok Fužine nisu imale nikakvih turističkih sadržaja, a danas imaju 700 kreveta u apartmanima. Prva poduzetnička inicijativa bila im je otvaranje pizzerije s pogledom na jezero Bajer, koju su vodili do 1994. kad su se spustili u središte Fužina i otvorili mali restoran koji je počeo nuditi složeniju gastronomsku ponudu, a iznad restorana imali su dva apartmana. To su bili njihovi počeci u turizmu i odlično su se snašli u tomu poslu iako je Vinka medicinska tehničarka, a Marinko inženjer elektrotehnike.

Na mjestu gdje je sad hotel bila je stara građevina u derutnom stanju koju su 1998. unajmili i adaptacijom pretvorili u restoran i šest soba te su to, uz dva apartmana, bili njihovi prvi smještajni kapaciteti. Budući da je veći dio zgrade bio nacionaliziran, čekali su da je država vrati vlasnici Nedi Andrić Kauzlarić, utjecajnoj političarki u bivšoj državi i osnivačici Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, kako bi je 2000. godine otkupili za ondašnjih 750 tisuća njemačkih maraka.


Sjajna gastroponuda

Zgradu su u nekoliko navrata adaptirali i dograđivali te pretvorili u lijep i udoban hotel koji liči na švicarske planinske hotele, a čiju su kvalitetu smještaja gosti na booking.comu ocijenili izvrsnom ocjenom od 8,7.

– Veću investiciju imali smo 2007. godine kad smo postojeću zgradu adaptirali, nadogradili te dodali još jednu etažu, tako da ovaj objekt sad ima 25 udobnih soba, spa i wellness te vrlo moćan kapacitet restorana. Mnogo prostora posvetili smo pripremi hrane jer cijelu našu priču temeljimo na gastronomiji, a i u današnjem ukupnom godišnjem prometu restoran ima dvije trećine prihoda.

Restoran u zatvorenom prostoru u dvije dvorane ima 140 mjesta, a na terasi još 70 mjesta, te café-bar, koji je prije rekonstrukcije hotela bio salon u kojem smo imali svečane ručkove vikendom. Svi predsjednici države koji su od 2007. bili na toj poziciji bili su naši gosti – ističe Marinko, koji je ostvario svoj poduzetnički san otvorivši hotel visoke kategorije u svojem rodnom mjestu te se potkraj lipnja ove godine povukao u mirovinu, ali i dalje svakodnevno dolazi u tvrtku.
Osim bavljenja poduzetništvom, bio je i dvanaest godina uspješan načelnik općine Fužine, ali se nakon tri mandata više nije kandidirao zbog bolesti njegove supruge Vinke, koja je obiteljski poslovni uspjeh platila velikim srčanim problemima.

Ništa bez ulaganja

Kauzlarići su, osim spomenuta dva milijuna eura, uložili još mnogo novca u razvoj poslovanja, a njihov prvi kredit bio je opterećen kamatom od 13,5 posto. Tvrtka Fos je prije tri godine, kad je uređivala petu etažu hotela i welleness-centar, u što je uložila milijun i pol kuna, dobila 150 tisuća kuna nepovratnih sredstava od Ministarstva turizma, koje joj je 2006. subvencioniralo i dva posto kamata za jedan od kredita.

U međuvremenu su Kauzlarići 2015. morali reprogramirati kredit od dva milijuna eura, a zbog koronakrize očekuju teškoće u poslovanju kao i cijelo hrvatsko gospodarstvo. Sezona u Fužinama vezana je uz morsku i hotel tijekom ljeta nije teško napuniti gostima, ali radi 365 dana pa ih tijekom pet mjeseci ima ih vrlo malo. Fužine i okolica imaju desetke kilometara biciklističkih staza, jezera Bajer i Lepenicu, špilju Vrelo, zabavni park Vrata, kaubojsko selo Roswell u kojem je sniman film 'Winnetou', crikvenička rivijera udaljena je samo pola sata vožnje, ali gostima se nema što ponuditi zimi jer nema skijališta. Da bi obogatili turističku ponudu Fužina, Kauzlariću su 1998. kupili kočiju koja i sad vozi turiste po okolici te deset bicikla za unajmljivanje, a Marinko je sam upravljao brodom kojim su turisti plovili po fužinskim jezerima.

Planovi nove generacije

–​ Fužine su se razvile uz nekadašnju Karolinu, prvu cestu koja je povezivala panonsku i jadransku Hrvatsku i nekad bila najkraći put do mora te su putnici ovdje odmarali i noćili više od 160 godina, ali dok se moja obitelj nije ozbiljno počela baviti turizmom nije bilo pravih turističkih sadržaja. Iako radimo cijele godine dobit je minimalna, ali sretan sam što možemo servisirati kredite. Investiranje u manje objekte na ovakvoj poziciji pokazuju nisku profitabilnost i uloženo se vraća tek za 25 godina – napominje Marinko. Druga generacija obitelji Kauzlarić ima nove planove, o kojima govori Andrej.

– Teško je govoriti o planovima poslovanja kad na njih utječe koronakirza, ali bez njih se ne može poslovati tako da uvijek postoje planovi A i B. Ideja je da Bitoraj postane mali butik hotel i da se više posvetimo što većoj kvaliteti usluge i smještaja. Posebnu pozornost posvetili smo tehnologiji pripreme hrane, kuhinja ima kapacitet 500 obroka i nudimo jela goranske kuhinje tako da gosti u potpunosti dožive ljepote i gastronomiju Gorskoga kotara – ističe Andrej. Osim toga, namjerava uspostaviti i jače veze s azijskim tržištem, otkud je posljednjih godina dolazilo sve više gostiju u hotel Bitoraj. No i dalje će veliku pozornost posvećivati individualnim gostima koji se u Fužinama žele opustiti i ljeti uživati u svježini, a zimi na snijegu.