Želimo li, ali iskreno, produljiti turističku sezonu ?

Piše: Tonći Skvrce   Foto: croatia.hr

Već je dugi niz godina produljenje sezone strateška odrednica hrvatskog turističkog sektora. O toj se važnoj temi puno govori u stručnim krugovima, medijima ili pak na specijaliziranim konferencijama koje tretiraju ovu problematiku, pokušavajući tako jasnije definirati modalitete i načine produljenja turističke sezone. Cijela je lepeza ideja kako doći do tog cilja, od povećanja broja letova izvan sezone, razvoja zdravstvenog i kontinentalnog turizma, kongresnog turizma, golf turizma, ciklo turizma, foto turizma, pustolovnog turizma…Koliko se, međutim, kroz godine odmaknulo od inicijalne ideje, odnosno koliko je toga zaista realizirano u praksi ?Postavlja se, također, pitanje koje još preduvjete moramo zadovoljiti kako bi se turistička sezona zaista produljila i na zimski dio godine ?

Treba li nam dulja sezona ?

Kada se govori o produljenju sezone, važno je tu temu promatrati kroz prizmu nekoliko bitnih aspekata. Osim GOSPODARSKOG ASPEKTA, koji se, između ostalog, manifestira kroz povećanje obujma posla, veće prihode i cjelogodišnju zaposlenost turističkih subjekata, važnost produljenja sezone se mora promatrati i kroz njen vrlo važan utjecaj na SOCIJALNI ASPEKT cijele priče.

Primjerice, duljina Ugovora o radu na određeno vrijeme sezonskim djelatnicima u trajanju manjem od 6 mjeseci, kojem su poslodavci godinama kontinuirano pribjegavali kako bi smanjili trošak radne snage, dovela je, između ostalog, do situacije sa kojom se sektor sada suočava, a to je nedostatak ključnog kadra svih turističkih profila. Također, da nije bilo dugogodišnjeg lutanja sektora vezano uz određivanje osnovnih strateških smjernica oko produljenja sezone kao i izostanka destinacijskog promišljanja na razini lokalnih samouprava i turističkih zajednica na tu temu, odljev radne snage u inozemstvo bi u svakom slučaju bio manji. Naime, nesigurnost i nemogućnost dugogodišnjeg planiranja svoje budućnosti, s kojom se sezonski kadar godinama suočavao, rezultirao je njihovim odlaskom u potrazi za boljim životom.

Da je situacija od početka bila jasnija, održivija i prema sezonskom radnoj snazi korektnija, zasigurno bi se kadar najvećim dijelom sačuvao, budući bi im bila pružena veća sigurnost te dugoročnija zaposlenost i u zimskim mjesecima. Posljedično, to bi dovelo ne samo do veće zaposlenosti, nego i veće ukupne socijalne sigurnosti tih ljudi. Osim navedenog, s PROMETNOG ASPEKTA produljenje sezone uspostavljanjem zimskih zračnih linija u pravilu pridonosi boljoj prometnoj povezanosti te lakšoj dostupnosti odredišta koja su predominantno avio-odredišta poput, recimo, Dubrovnika, uzimajući u obzir činjenicu da je prometna izoliranost, naročito tijekom zimskih mjeseci, jedan od najvećih problema s kojima se Dubrovnik danas suočava. Sagledavajući sve navedeno, odgovor na pitanje treba li nam dulja sezona se sam nameće, budući je jasno da je produljenje turističke sezone za gospodarski razvoj ove zemlje nužno potrebno, te bi trebalo biti od iznimnog strateškog značenja.

Dubrovnik zimi

Kako zimu promišlja Dubrovnik ? Dubrovnik je, naime, već polovicom 2000-tih među prvima krenuo sa pokušajima produljenja sezone i na zimske mjesece. Tako je TZ grada Dubrovnika 2005. godine osmislila i pokrenula projekt DUBROVNIK ZIMI, koji je kroz godine evoluirao i prerastao u sadašnji DUBROVAČKI ZIMSKI FESTIVAL. Tada je bila riječ o besplatnim koncertima u kazalištu Marina Držića utorkom, gastro-prezentacijama uz živu glazbu u otvorenim dubrovačkim hotelima petkom, te o DUBROVNIK WINTER kartici, besplatnoj „ zimskoj „ kartici sa 90-tak popusta koju su gosti, koji bi posjetili Dubrovnik u periodu studeni – ožujak, uz pripadajuću brošuru dobili prilikom prijave u hotel ili privatni smještaj.

Popusti su bili u rasponu od 10-50 % na ugostiteljske usluge, rent-a car usluge, ulaze u muzeje, galerije, fitness centre…Sastavnim dijelom projekta DUBROVNIK ZIMI je bio i program dočeka Nove godine na Stradunu, te značajniji kulturni programi koji su se u navedenom periodu održavali u Dubrovniku. Paralelno s tim, već se tada krenulo u razgovore oko pokretanja novih direktnih zračnih linija u zimskom periodu, kao i u pregovore oko pozicioniranja Dubrovnika u zimske kataloge važnijih touroperatora. Na taj su način, već tada, bili postavljeni temelji za priču oko dubrovačke zimske ponude i produljenja sezone i na taj dio godine.

Danas, projekt DUBROVAČKI ZIMSKI FESTIVAL je postao konstanta, a iz godine se u godinu, polako ali sigurno, povećava broj direktnih zimskih zračnih linija prema Dubrovniku. Gradska se uprava aktivno uključila ulažući napore kako bi motivirala ugostitelje da drže svoje lokale otvorenima, na način da ukidaju obavezu plaćanja najma javne površine onim ugostiteljima koji rade zimi. U taj paket potpore se ubraja i marketinška potpora svima koji su dijelom zimskog gastro-kalendara, a koji imaju uvjete za rad u unutarnjim prostorima. Za pohvalu, reklo bi se. Međutim, da li je sve navedeno uopće dovoljno ?

Zašto ?

Odgovor na to pitanje je jasan - naravno da nije ! Naime, prelistavajući on-line zimske kataloge 2018 / 2019, u ustima ostaje gorak okus zbog činjenice da Hrvatske u njima, zapravo, uopće nema ! Tako, recimo, veliki TUI Deutschland nudi pregršt svjetskih odredišta u svojoj zimskoj ponudi, između ostalog i Kanarsko otočje . Classic Holidays u svom zimskom katalogu WINTERSUN 2018 / 2019 nudi više odredišta u Španjolskoj i Portugalu, pa preko Maroka, Egipta i Kariba sve do Cipra ili pak Malte. JET 2 Holidays, jedan on najozbiljnijih „igrača“ o ovom segmentu, u svojoj ponudi WINTER 2018 Holidays nudi odredišta poput Algarvea, Antalije, Coste del Sol ili Coste Brave, Gran Canarie ili pak Madeire ili Tenerifa. Veliki njemački touroperator ITS u svojoj zimskoj ponudi, uz egzotična odredišta, nudi Kanarsko otočje ili Madeiru, dok DERTOUR stavlja naglasak na Island, te zimska odredišta u Njemačkoj i Austriji. THOMAS COOK. DE nudi, između ostalog, Kretu, Tenerife ili pak Mallorcu. Moglo bi se tako i dalje… Postavlja se pitanje - gdje je tu Hrvatska ? Zašto u zimskim katalozima velikih touroperatora nema hrvatskih odredišta koja, objektivno, imaju sve pretpostavke za produljenje sezone, poput recimo Dubrovnika ? Zašto nismo stvorili pretpostavke da touroperatori imaju razloga „ dignuti „ dodatne čartere prema našim odredištima ? Što rade turističke zajednice, njihova turistička vijeća i skupštine u kojima bi trebali sjedati profesionalci, ljudi koji bi trebali promišljati budućnost turističkog razvoja svakog odredišta, te u suradnji sa lokalnom zajednicom i Ministarstvom donositi strateške odluke ? Što rade jedinice lokalne samouprave u gradovima koji imaju potencijal za razvoj zimskog turizma, osim što donose nekakve populističke, kratkoročne i kozmetičke mjere ? Zašto su, tako, zimski kalendari događanja na službenim web stranicama tih gradova manje – više prazni, zašto nema velikih svjetskih zimskih događanja poput izložbi, vrhunskih koncerata ili festivala koji bi se nalazili u tim kalendarima a koji bi bili razlogom dolaska gostiju i u zimskom periodu ? Zašto se sve aktivnosti oko produljenja sezone svode na nekoliko dana, od Božića do Sveta tri kralja, sa kratkoročnim marketinškim aktivnostima okrenutim na zemlje regije ?

Sve se svodi na desetak koncerata, nekoliko priredbi, doček Nove godine, 30-tak kućica i brdo kobasica, sve za lokalne ljude i goste koji se, ničim izazvani, zateknu u odredištu u to doba ? Nakon toga – propuh ! Zašto se po ovom pitanju ne može postići sinergija, strateški dogovor svih dionika, zajednički pristup, zašto se ne može pronaći zajednički interes ? Ispada da je struka deklarativno za produljenje sezone, ali suštinski, zapravo, baš i nije. Zadovoljava se, valjda, sporadičnim poslovima koji su rezultat slučajnih upita, nikako strateškog promišljanja. O produljenju se sezone govori jer dobro zvuči, ali je figa u džepu poprilično čvrsta.

Koji su razlozi za toliku nezainteresiranosti ? Jesmo li zaista toliko bogati da propuštamo prilike koje se nude, a koje se odnose na dodatnu zaradu, veću popunjenost ili dulju zaposlenost svog kadra kroz posao manjeg intenziteta od onog ljetnog, ali kroz posao kontinuiteta ? Ili je jednostavno riječ o nezainteresiranosti, nerazumijevanju problematike ili pak potpunom nemaru ? Previše je tu pitanja na koja nikako da se ponudi suvisli odgovor…

Za kraj…

Bilo kako bilo, potpuno je jasno da će proći još jedna zima bez većih pomaka ili pak odlučnih strateških poteza odredišta vezano uz problematiku produljenja sezone. Činjenica je, također, da u Hrvatskoj postoje obalna odredišta koja imaju puni potencijal za cjelogodišnjim poslovanjem.

Pitanje je kako će u narednim godinama izgledati potražnja za hrvatskim odredištima, obzirom da se konkurencija, koja je imala problema u posljednjih nekoliko godina, polako, ali sigurno vraća na turističke mape svijeta. Za nadati je da struka istinski shvaća da je jedini prostor za širenje upravo prostor posezone, budući je predsezona zadnjih godina bilježi uglavnom dobre rezultate, a sezona već duže vrijeme preopterećena i prenapregnuta. U razdoblju kada ozbiljna europska odredišta prepoznaju zimu kao potencijal na kojeg se treba orijentirati, shvaćajući kako je, iz više razloga, mudro biti na tržištu tijekom cijele godine, mi se početkom studenog strateški vraćamo u brlog s ciljem što kvalitetnijeg spavanja zimskog sna. I tako iz godine u godinu.

Tko nam za to daje pravo ? Hoćemo li, u cilju boljitka ove države, jednom i zauvijek prestati s tom praksom ? Ukoliko nećemo, to treba javno i reći, umjesto neprestanog, kontinuiranog ponavljanja mantre o važnosti produljenja sezone.

Od te je mantre svima već pomalo loše.