Propitivanje smisla i budućnosti turizma

Velimir Šonje

Izvor : Turizmoteka      Foto: Ivo Pervan

Autor: Velimir Šonje

Niti jedna gospodarska aktivnost ne izaziva tolike emocije kao turizam. U razdoblju izvan sezone ukazuje se na umrtvljenost naših obalnih mjesta. Analitičari raspravljaju o tome stvara li turizam takozvanu Nizozemsku bolest - svojevrsnu «zarobljenost» kapitala i radnika u turizmu dok bi se mogli produktivnije upotrijebiti u drugim djelatnostima. Ne bez zavisti, govori se o tome da Dalmatinci malo odnosno kratko rade pa se o tome pričaju vicevi. U negativnom se kontekstu spominje rentijerstvo i ističe navodno pretjerano povoljan porezni tretman kratkoročnog najma nekretnina u turističke svrhe.

Je li moguće da turizam čak i šteti ljudskom razvoju? Istraživač s Instituta za turizam Ivan Kožić nedavno je u časopisu Annals of Tourism Research objavio istraživanje pod naslovom Može li turizam uzrokovati propadanje ljudskog kapitala? Pokušao je dokazati da u mjestima s velikim rastom turističke aktivnosti mladi ljudi rjeđe idu na fakultete.

Kada se približe ljetni mjeseci, priča se mijenja; novinari i kamere sele na naplatne kućice. Počinje grozničavo brojanje prolaska automobila sa stranim registracijskim oznakama. Nacija postupno pada u stanje panike, u neku vrstu negativnog transa, kao da sva gospodarska budućnost zavisi o tome koliko će ljudi u automobilima proći naplatnim kućicama. Na aerodrome i u luke nitko ne ide, samo se rampe gledaju: «Bankrotirat ćemo ako sezona kolabira!»

Strah... mitološka «srpanjska rupa» odjednom postaje bauk veći od komunizma, a olakšanje koje slijedi u kolovozu pokazuje da Hrvatska striktno slijedi svoj ljetni ritam napetosti i opuštanja, dok nadležni podvlače crtu pod još jednu «uspješnu sezonu» i najavljuju napad na jesenske i zimske turističke sajmove radi «pripreme sljedeće sezone». Nacija dijeli nadu u nove rekorde i počinje sljedeći ciklus hrvatskog turističkog ludila.

U takvome ambijentu nije lako postavljati prava pitanja. No, ona bi se itekako trebala postavljati, jer strateška razvojna pitanja hrvatskog turizma i dalje su - otvorena.

Poznato je, naime, kako imamo turizam s relativno niskim sadržajem dodane vrijednosti. To se neće promijeniti, bez obzira na to hoće li sljedeće sezone kroz naplatne kućice proći 3% više ili isto toliko manje automobila. Neobično za jednu turističku zemlju, imamo premalo hotela u kojima se nude sadržaji više dodane vrijednosti, dok buja ono što smo nekada nespretno zvali «privatni smještaj», a danas se točnije naziva smještajem u nekretninama za kratkoročni turistički najam. Postavlja se pitanje: je li ranije spomenuti Kožićev rezultat o tome da u mjestima s velikim rastom turističke aktivnosti mladi ljudi rjeđe polaze fakultete posljedica nepovoljne strukture naše turističke ponude, ili je riječ o univerzalnom problemu turizma?

Slično pitanje proizlazi iz novog istraživanja Ivana Kožića, Petra Sorića i Ivana Severa koje u okviru projekta «Makroekonomski učinci turizma» financira Hrvatska zaklada za znanost (projekt IP-2018-01-2961). Autori su istražili iskustva 162 države u razdoblju od 25 godina i pronašli da utjecaj turizma na razvoj slabi kako se zemlja penje na skali gospodarskog razvitka. Štoviše, na višim razinama gospodarskog razvitka pozitivan učinak turizma na gospodarski rast posve nestaje. Koje su implikacije ovog rezultata?

Sam rezultat ne bi trebao predstavljati iznenađenje. Uzmimo za primjer mediteransku zemlju u kojoj se stvara najveća dodana vrijednost po turističkoj postelji - Francusku. Francusko gospodarstvo je općenito razvijenije i raznovrsnije od primjerice hrvatskog, ciparskog ili portugalskog, pa je za očekivati da će doprinos turizma razvoju Francuske biti manji ili možda posve neprimjetan u usporedbi s doprinosom turizma u druge tri spomenute zemlje. Odnos će posebno čvrsto vrijediti u usporedbi sa siromašnijim zemljama koje su se počele brzo razvijati zahvaljujući turizmu na mnogo nižoj razini razvoja, kao što je trenutačno slučaj u Ruandi.

Jasno je da razvojni odnosi nisu jednostavni, linearni: spomenuto istraživanje Kožića i suradnika to pokazuje. No, i uz površno poznavanje sektora, svakome je jasno da važnost turizma za gospodarski rast zavisi o općem stupnju razvoja, strukturi turističke ponude i ukupno akumuliranome znanju u društvu - o onome što zovemo ljudski kapital, a aproksimiramo pokazateljima obrazovanja. I dok je Kožić ranijim radom pokazao da se na razvojnom stupnju na kojem se nalazi Hrvatska može postaviti pitanje o tome kako turistička djelatnost utječe na odluku ljudi o ulaganju u vlastiti ljudski kapital, Odudele Floarin i suradnici su u članku iz 2017. pokazali da je razvoj turizma u Africi nakon 1998. izrazito pogodovao ulaganjima u ljudski kapital. Opet imamo sličan rezultat o složenim odnosima koji nisu linearni.

Imajući to na umu moramo se pitati gdje se nalazi Hrvatska. Točnije, gdje se nalazi hrvatski turizam: jesu li naš ukupan razvoj, znanja ljudi i struktura turističke ponude dostigli takve razine na kojima turizam više nije bitan za gospodarski razvoj? Potvrdan odgovor na to pitanje bio bi na tragu hipoteze o Nizozemskoj bolesti, a politički bi zaključak glasio da Hrvatska treba odustati od bilo kakve posebne brige za turizam (i zbog turizma).

S druge strane, negativan odgovor na postavljeno pitanje značio bi dvije stvari. Prvo, s obzirom da prema dodanoj vrijednosti po zaposlenom u hotelskom biznisu imamo zaostatak za Francuskom i Italijom od nekih 30%, a da u tom poslu koji stvara nekoliko puta veću dodanu vrijednost po postelji u usporedbi s tradicionalnim oblicima turističkog smještaja imamo vrlo mali broj postelja, očito je da nemamo zrelu turističku strukturu. Ova mana znači prostor za napredak, za ulaganja. Drugo, neke su naše regije toliko turistički specijalizirane da se nekakvo ciljano napuštanje ili zanemarivanje turizma u nejasnoj nadi da će «umjesto hotela niknuti moderni industrijski pogoni» pokazuje kao krajnje rizična strategija koja u konačnici neće dovesti do toga da mladi krenu na inženjerske fakultete, već je realna opasnost da će se odlučiti na drugi pravac - u inozemstvo.

Zaključno, jednostavnih rješenja nema. Istraživanja tek postaju ozbiljna i grebu površinu jako složenog problema. Vrijeme je da otvorimo raspravu o tome što je, unatoč nizu «rekordnih sezona», u hrvatskom turizmu pošlo krivo i što nas je spriječilo da bolje iskoristimo njegove potencijale.