O turističkoj sezoni

Sindikat Istre Kvarnera i Dalmacije

Izvor: SIKD.hr/ Marina Cvijetić                   Foto: Turizmoteka

Tema: Poslodavci o ovogodišnjoj turističkoj sezoni: „Ostvarili smo povijesne rezultate“, radnici : „Nikad nam nije bila gora sezona“

Sudionici konferencije: Marina Cvitić - predsjednica Odbora za turizam SIKD-a, Damir Gašpić - član predsjedništva SIKD-a, sindikalni povjerenik i predsjednik RV u Maistri d.d. Rovinj, te Vitomir Trabonjača - sindikalni povjerenik u Liburnia Riviera hoteli

Gotovo svi poslodavci u turizmu hvale se postignutim rekordnim rezultatima u ovoj turističkoj sezoni. Ruše se svi dosadašnji rekordi kako u ostvarenim noćenjima i broju posjetitelja, tako i u financijskim rezultatima. Tko ove godine nije ostvario dobit, treba mijenjati djelatnost. Nije mu mjesto u turizmu. I sami poslodavci tako kažu.
Nažalost, radnicima nikada nije bilo gore; radili su nerijetko i po 15 sati, bez dana tjednog odmora, bez dnevnog odmora, za plaću koja nije adekvatna uloženom radu i trudu. Posljedica je to nedostatka radnika, za što su odgovorni sami poslodavci. Godinama su iskorištavali radnike, mislili su da će unedogled moći povećavati svoju dobit, najviše na račun niske cijene rada i bahato se ponašali prema radnicima. Nažalost neki još uvijek nisu svjesni toga, pa se i dalje prema radnicima ponašaju na način: „Ako nećeš ti, će druga tri“.

Problem neće riješiti Hrvatski zavod za zapošljavanje, a neće riješiti ni Ministarstvo rada, niti Vlada ako omogući uvoz radnika, jer svakome su poznati uvjeti rada u Hrvatskoj. Da li postoji razlog zbog čega bi netko došao raditi u Hrvatsku, ako isti taj posao može dobiti u Italiji, Njemačkoj, Austriji ili Irskoj i to ne za hrvatsku plaću već za tri puta veću?

Na taj problem, da će se desiti nedostatak radnika Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije je upozoravao pred 4 - 5 godina. Onda su nas neki ugledni turistički radnici i poslodavci ismijavali, govorili da će doći Rumunji, Bugari …..

Predlagali smo, jer mogućnosti je bilo, da plaće treba kontinuirano povećavati, ako ne više, onda barem za iznos inflacije, da se ulaže u smještaj za sezonske radnike, da se vodi briga o radnicima. Oni su vodili brigu o vlasnicima, da im povećaju dobit, da im povećavaju „carstvo“ kroz akvizicije, misleći da će vječito imati na raspolaganju radnike iz drugih krajeva Hrvatske.

Danas ni za najnižu plaću od 4.000,00 kuna (koliko neki reklamiraju), ne mogu dobiti dovoljan broj radnika.
Rad u turizmu je težak, u razdoblju od lipnja do septembra toliko je intenzivan da mnogi sezonski radnici koji prvi put obavljaju te poslove, odustaju u startu, ne pitaju ni plaću za odrađenih nekoliko dana. Nema kompanije gdje tijekom sezone nije bilo fluktuacije radnika. A posao je trebao odraditi bez onih radnika koji su otišli, trebalo je naučiti nove i tako se ponavljalo iz tjedna u tjedan iz mjeseca u mjesec, često bez slobodnih dana.

S druge strane, dio radnika preuzimaju mali poslodavci nudeći veće plaće, naravno većim dijelom na crno, gdje radnici postaju nezaštićena meta, gdje im se često ni ta „dogovorena“ plaća ne isplaćuje.

Inspekcije ne rade ili ne rade dovoljno. Tijekom ove sezone izvršeno je oko 1200 inspekcijskih pregleda, što za cijelu Hrvatsku znači ako uzmemo u obzir samo 4 najjača mjeseca da je bilo 10 inspekcijskih nalaza dnevno, što je ništa na mnogobrojne ugostiteljske i hotelske objekte u Hrvatskoj, na broj zaposlenih radnika u ovoj djelatnosti ali i na broj prekršaja koje se u ovoj djelatnosti dešavaju.
Krajnji rezultat ove sezone: Svi su zadovoljni osim RADNIKA.

POSLODAVCI su zadovoljni jer su ipak, unatoč svim problemima uspjeli okončati i to veoma dobrim rezultatima turističku sezonu; VLASNICI jer su financijski rezultati sve bolji i bolji, i njihova dobit, odnosno dividenda raste, VLADA jer im turizam puni državni proračun i učestvuje u BDP-u sa gotovo 20% (Hrvatska je svjetski rekorder sa udjelom turizma u BDP-u), JLS ubiru prirez i razne rente, a samo su RADNICI nezadovoljni. Nezadovoljni su plaćom koja ni približno nije adekvatna uloženom radu, nezadovoljni su uvjetima rada, često i odnosom prema njima. U sezoni, u pravilu nemaju privatnog života, sezona je bila iscrpljujuća, za većinu na rubu fizičke izdržljivosti.

Što treba napraviti?

1. POVEĆATI PLAĆU i ostala materijalna prava (u dvoznamenkastom postotku - (najniža plaća iz Kolektivnog ugovora ugostiteljstva ne smije biti niža od minimalne plaće RH - sada -2950,00 u odnosu na 3276,00 kn koliko je minimalna)
2. POVEĆATI BROJ UGOVORA NA NEODREĐENO VRIJEME (broj stalnih i sezonskih radnika i dalje je u nesrazmjeru, posebno u odnosu na prijeratno razdoblje)
3. POVEĆATI BROJ UGOVORA ZA STALNE SEZONSKE RADNIKE (kontinuirani radni staž - sigurnost poslodavcu jer si za iduću sezonu osigurava kvalitetan kadar a radniku je u interesu jer kontinuirano tijekom godine ima i naknadu i radni staž)
4. SPRIJEČITI DISKRIMINACIJU DOMICILNIH RADNIKA I RADNIKA KOJIMA SE OSIGURAVA SMJEŠTAJ I PREHRANU (promjena poreznih propisa - razlika u trošku za poslodavcu oko 1800,00 kuna iz čega proizlazi da je razlika u naknadi Zavoda za zapošljavanje i do 1.000,00 kuna, a razlika će biti i u mirovini jednog dana. Kada bi smještaj i prehrana bili neoporezivi, zbog velikog udjela radnika koji su na smještaju kod poslodavca, ukupne plaće bi mogle porasti za 7% što je win-win situacija jer bi svi iz toga dobili)
5. SPRIJEČITI nelojalnu konkurenciju (povećanjem minimalne plaće i povećanim inspekcijskim nadzorima)
6. Promijeniti odnos prema radnicima, na način da se poslodavci počnu prilagođavati potrebama radnika (dosta je bilo obratno)
7. Stvoriti adekvatne i poželjne uvjete rada i smještaja sezonskih radnika
8. Zakonski delimitirati pravo na rad do polovice radnog vremena samo za umirovljenike koji su ostvarili pravo na punu starosnu mirovinu, i omogućiti da to pravo ostvaruju i umirovljenici koji su išli u prijevremenu mirovinu (kojima je u pravilu i veća potreba zbog niske mirovine).
9. Produžiti sezonu i stimulirati one poslodavce koji zapošljavaju radnike na neodređeno vrijeme i koji rade 12 mjeseci u godini.

Nedostatak radnika nije problem koji je nastao odjednom. I rješenje svakako neće doći preko noći. Sustavnim radom na unapređenju položaja turističkih radnika riješit će se problem i nedostatka radnika, a time će se poboljšati i položaj radnika u turizmu. Oni poslodavci koji to prvi shvate, prije će riješiti i problem. Onim drugima problem neće riješiti ni uvozna kvota.

Sindikat Istre Kvarnera i Dalmacije javno traži od vlasnika kompanija da dozvole svojim Upravama veće budžetiranje troškova rada u cilju povećanja materijalnih prava radnika i povećanje broja stalno zaposlenih radnika; od Vlade RH da uvedu promjene u poreznom sustavu na način da se zaustavi diskriminacija među radnicima, što će omogućiti i veće povećanje plaće, kao i mirovinske propise temeljem kojih će omogućiti dodatni rad svim umirovljenicima, a ne samo pojedinim); HUP-Udruge za ugostiteljstvo i turizam da u predstojećim Kolektivnim pregovorima za novi granski Kolektivni ugovor bitno povećamo plaće čime će se ne samo povećati standard turističkih radnika već će se i smanjiti nelojalna konkurencija.

Marina Cvitić

Predsjednica Odbora za turizam SIKD-a