Kulturna baština i turizam

Piše: Ante Gavranović

Izvor: Turizmoteka      Foto: UNESCO

Najava ugroženosti našeg turističkog bisera i prirodnog fenomena, Plitvičkih jezera, pa Dubrovnika zbog prevelike navale turista, ograničavanje broja turista na NP Krka vjerojatno nas prisiljavaju da se na posve drukčiji način odnosimo prema kulturnoj i prirodnoj baštini. Dodatni motiv je i činjenica da je Rijeka odabrana kao grad kulture u 2020. godini. Uostalom, U 2018. održava se Europska godina kulturne baštine. Cilj je potaknuti više ljudi na otkrivanje i istraživanje europske kulturne baštine te ojačati osjećaj pripadnosti zajedničkom europskom prostoru. Slogan Europske godine glasi: „Naša baština: spoj prošlosti i budućnosti”.

Analitičari turističkih kretanja slažu se u ocjeni da je turistička, promotivna i znanstvena eksploatacija kulturne baštine krajnji doseg marketinškog pristupa kulturnoj baštini. To je sustav u kojem postoji jasno izražena koncepcija osmišljenog privlačenja ljudi da, potaknuti vrijednostima kulturne baštine, odluče o odredištu svojeg putovanja ili boravka.


Piše Ante Gavranović

Znatan dio aktivnosti UNICEF-a odnosi se na očuvanje svjetske kulturne, povijesne i prirodne baštine. Naglasak je stavljen na ukazivanje na značenje koji baština ima za identitet pojedinog naroda i kulture, ali i za čovječanstvo u cjelini. Shvaćeno je da važnu ulogu u toj zaštiti imaju također podvodna i nematerijalna baština. Ukratko, 1972. godine usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine. Skupština Svjetske turističke organizacije donijela je pak 28. lipnja 1985. godine Deklaraciju koja uključuje načela o zaštiti i promociji prirodne, kulturne i povijesne baštine, kao i mjerila za njihovo korištenje u turističke svrhe.

Deklaracija glasi: „Kulturna baština jednog naroda podrazumijeva djela njegovih umjetnika, arhitekata, kompozitora, pisaca i filozofa, djela nepoznatih autora, koja su postala sastavnim dijelom naroda, kao i ukupnost vrijednosti koje daju smisao životu.

Riječ je o djelima materijalnog i nematerijalnog podrijetla, koja izražavaju kreativnost određenog naroda. To su: jezik, običaji, vjerovanja, mjesta i povijesni spomenici, književnost, umjetnička djela, arhivi i knjižnice“.

/UNESCO je 2001. donio Univerzalnu deklaraciju o kulturnoj raznolikosti, a 2003. Konvenciju o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, što je u mnogome učvrstilo međunarodne napore i podršku očuvanju svjetske kulturne i prirodne baštine./

Nova komponenta koja se pojavljuje u citiranoj definiciji kulturne baštine jest NEMATERIJALNO POVIJESNO NASLIJEĐE, koje podrazumijeva: folklor, obrte tehničke struke i drugih struka tradicionalnoga tipa, predstave, običaje, narodne festivale, priredbe, obrede, crkvene obrede, različite klasične sportske događaje. Ovo je važno spomenuti jer se Konvencija iz 1972. o prirodnom i kulturnom svjetskom naslijeđu odnosila samo na materijalno i fizičko naslijeđe.

Da bismo govorili o kulturnom turizmu moramo istodobno govoriti i o kulturi, ali i o turizmu. Kultura, kao najviši izraz ljudskog stvaralaštva, podrazumijeva skup svih materijalnih i duhovnih vrijednosti koje su nastale kao posljedica materijalne i duhovne intervencije čovjeka u prirodi, društvu i mišljenju. Kultura u užem smislu podrazumijeva sve oblike ljudskog izražavanja pomoću kojih čovjek iznosi svoje iskustvo, ideje ili viđenje. Kultura su, prema tome, objekti, prostori, ljudi i aktivnosti koje imaju svojstva da obogaćuju čovjekovu osobnost, šire vidike, podižu opću kulturnu razinu, razvijaju komunikaciju.

Turizam također podrazumijeva objekte, prostore, ljude i aktivnosti. Tu je ta potrebna spona s kulturom određenog područja, destinacije ili zemlje. Turizam je skup pojava koje proizlaze iz boravka ljudi u pojedinim mjestima izvan mjesta njihova stalnog boravka. Ti međuodnosi i pojave rezultat su ljudskih aktivnosti vezanih za promatranje, doživljavanje i potrebnu komunikaciju u prirodnim i socio-kulturnim prostorima.

Kultura i turizam imaju mnogo dodirnih točaka i moguća je korelacija tih pojmova. Prije svega, zajednički su im prostori i one pojave koje je čovjek stvarao i stvara, te koje su odraz ljudskog stvaralaštva, ali i ljudskog interesa. Ono što je bitno različito jest mjesto događanja. KULTURA se, s obzirom na sudionike, događa svugdje, što nije značajka turizma, koji se u odnosu na turiste događa jedino izvan mjesta stalnog boravka. Uzmemo li u obzir prirodne ljepote i bogatstva, kvalitetne komunikacijske veze, s primjerenom ponudom smještaja i prehrane, tada KULTURNA BAŠTINA postaje TURISTIČKI PROIZVOD.

Koristeći se promocijom vrijednosti kulturne, povijesne ili prirodne baštine stvara se zanimanje za određenu sredinu ili destinaciju, želja za prikazivanjem specifičnosti određenoga područja. Ukratko, kulturna baština pojedine zemlje postaje poticaj za određivanje i naglašavanje određenog turističkog odredišta. Uključivanje kulturne baštine u turističku ponudu može turizmu osigurati poželjan i potreban humanistički sadržaj. To je posebno važno u uvjetima kad se osjeća bijeg od masovnog turizma prema individualnim interesima, pa zapažamo svojevrsnu ekspanziju turizma sadržajnog i aktivnog boravka u pojedinim odredištima.
Važno je u tom stapanju kulture i turizma istaknuti prednosti takvoga pristupa, ali i potrebu podizanja svijesti o tome što je kulturni turizam, koje prednosti on donosi sudionicima kulturnog, turističkog, ekonomskog i društvenog razvoja pojedine zemlje ili destinacije.

Prema tržišnim ispitivanjima Instituta za turizam, koja prate motivaciju, aktivnosti, zadovoljstvo i potrošnju posjetitelja tijekom ljetnih mjeseci na jadranskoj obali, pokazuje se da je u stalnom porastu broj turista koji razgledavaju kulturne znamenitosti, posjećuju muzeje i izložbe, odlaze na koncerte, kazališne predstave, filmske festivale ili lokalne folklorne priredbe. Ipak, zapaža se da su, unatoč stalnom porastu kulturne ponude, turisti njome nezadovoljni .

Bitno je da ponudom kulturne baštine intenziviramo pozitivne utjecaje, kako turizma na kulturnu baštinu, tako i kulturne baštine na turizam. To pomaže da bitno smanjimo nepovoljne učinke turizma i na receptivno i na emitivno stanovništvo. Stoga cijeli marketinški i medijski pristup treba biti usmjeren prema onim vrijednostima kulturne baštine koje će prikazivati posebnosti i razlike određenih turističkih destinacija. Pritom je važna spoznaja da i gospodarenje kulturnom baštinom treba biti u funkciji takve promocije.

/NATURA 2000 je najveća koordinirana mreža područja očuvanja prirode u svijetu. U Europsku ekološku mrežu uključeno je 36,97 % kopna i 15,36 % morskog područja Republike Hrvatske./

Najpoznatiji aspekt djelovanja UNESCO-a jest očuvanje svjetske kulturne, prirodne i povijesne baštine. UNESCO turističkoj privredi nudi konkretan program: MEMORIES OF THE FUTURE. Dakle, spomenici iz prošlosti trebaju svijetu prikazati sve bogatstvo kulturne i prirodne baštine, te očuvati ga za buduće naraštaje.

/UNESCO je utemeljio projekt i program Memories of the Future 1992. u nastojanju da očuva i potiče svjetsku dokumentiranu baštinu. U tu svrhu razrađeni su kriteriji za izbor i stavljanje na popis svjetske materijalne i nematerijalne baštine./

UNESCO svoju ponudu zasniva na četiri zajednička interesa: kulturna i prirodna baština predstavljaju najvažniji komercijalni kapital i ulog u turističkoj industriji; radi se o privrednom kapitalu za lokalnu upravu i lokalno stanovništvo; to je važan segment istraživačkih napora u smislu očuvanja baštine; kulturni i povijesni kapital ima neprocjenjivu vrijednost za cjelokupno čovječanstvo.

Postoji i regionalna inicijativa UNESCO-a pod nazivom: Kulturna baština – most ka zajedničkoj budućnosti. Riječ je o okviru suradnje UNESCO-va ureda u Veneciji, zasnovanoj na zajedničkoj težnji regionalnog strateškog pristupa očuvanju i promicanju kulturne baštine na području jugoistočne Europe. Ovaj okvir suradnje počeo je Ministarskom konferencijom u Mostaru 2004, koja je rezultirala osnutkom posebnog Povjereničkoga fonda za kulturnu baštinu u jugoistočnoj Europi.
Cilj je bolja koordinacija i ostvarivanje konkretnih projekata zaštite i valorizacije kulturne baštine u ovom dijelu Europe, te jačanje dijaloga razumijevanja i tolerancije, te poštivanja kulturnih raznolikosti u samoj regiji.

Projekt je omogućio implementaciju brojnih aktivnosti u svim partnerskim zemljama – Albaniji, Bugarskoj, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji, Moldaviji, Crnoj Gori, Rumunjskoj i Srbiji. U sklopu ove inicijative organizirani su brojni projekti, među kojima ističemo arheološku kartu Albanije, promociju arheološkog naslijeđa Tračana, riznicu kulturne baštine Makedonije, zaštitu i promociju srednjovjekovnih tvrđava na Dunavu, promociju održivog kulturnog turizma u Transilvaniji.

Za nas je posebice važan projekt osnutka Međunarodnoga centra za podvodnu arheologiju u Zadru. On je proglašen UNESCO-vim centrom II. kategorije, a zadaća mu je pridonijeti poticanju novih projekata u istraživanju, predstavljanju i promociji podvodne arheološke baštine, te potaknuti međunarodnu kulturnu suradnju u regiji, ali i u svijetu.

U sklopu akcije KULTURA – MOST KA BUDUĆNOSTI, Hrvatska je 2011. sa Slovenijom organizirala Prvi forum mladih jugoistočne Europe o svjetskoj baštini. U povodu 40. godišnjice Konvencije UNESCO-a o svjetskoj baštini, organiziran je u lipnju 2012. regionalni skup u Kotoru o temi “Svjetska baština i održivi razvoj - uloga lokalnih vlasti”. Razmatrala su se dva tematska područja. Prvo, integralni proces upravljanja baštinom, i drugo, uključivanje lokalnog stanovništva i vlasti u očuvanje baštine.

Na Ministarskoj konferenciji, održanoj u Sofiji 2012., raspravljalo se o nematerijalnoj kulturnoj baštini i održivom razvoju. Skupu je prethodilo otvorenje Regionalnog centra za nematerijalnu kulturnu baštinu jugoistočne Europe, također u Sofiji, kojemu je cilj jačanje regionalne suradnje u izgradnji kapaciteta, te razmjeni znanja i primjera dobre prakse, s posebnim naglaskom na očuvanju nematerijalne kulturne baštine.

/Prihvaćena je završna deklaracija s naglaskom na značenju kulture za razvoj, te njezinu doprinosu postizanju Milenijskih razvojnih ciljeva s pozivom na usmjeravanje kulture u razvojnim politikama i strategijama./

 U 2017. Ministarska konferencija o kulturnoj baštini održana je u Tirani na kojoj se raspravljalo o različitim aspektima povezivanja sektora kulture s drugim sektorima relevantnima za povećanje i promicanje uloge kulture u održivome razvoju.
Ne smijemo zanemariti činjenicu da je Rijeka određena za Europsku godinu kulture u 2020., što je snažan poticaj i jačanju uloge baštine.