Kako će pandemija utjecati na svjetsko gospodarstvo i globalnu razmjenu

Izvor i foto: Privredni.hr/I.B./HGK

U ovoj godini uspostavit će se snažna uzročno-posljedična veza rasta svjetskoga gospodarstva i globalne robne razmjene, pri čemu bi globalni rast trebao usporiti s prošlogodišnjih 3,0% na trenutno procijenjenih 1,5%–2,0%, navodi se u analizi HGK

S obzirom na usporavanje rasta globalnoga gospodarstva u prošloj godini te aktualna zbivanja oko pandemije izazvane koronavirusom i njezina negativnog utjecaja na globalno gospodarstvo, Sektor za financijske institucije i ekonomske analize HGK napravio je analizu povezanosti globalne trgovine i globalnog rasta. U analizi su posebno naglašeni vanjskotrgovinski odnosi najvećih svjetskih gospodarstava, SAD-a, Kine i EU, s obzirom na to da imaju iznimno snažan utjecaj na ukupna globalna kretanja, i to posebno u 2019. godini kada su oni znatnije pogoršani. Nažalost, zbog neizvjesnosti oko daljnjeg širenja virusa, pa tako i krajnjeg utjecaja pandemije na globalno gospodarstvo, nije moguće predviđati ni globalni rast ni kretanje opsega robne razmjene u ovoj godini, ali je izvjesno da će doći do znatnog usporavanja u odnosu na prošlu godinu.

Vrijednost robnog izvoza po zemljama ili grupacijama pokazuje veliku koncentraciju globalne trgovine na nekoliko najvećih svjetskih gospodarstva. Tako su redom najveći svjetski izvoznici – Kina, EU28 (s obzirom na to da se radi o podacima za 2018. godinu), SAD, Japan i Južna Koreja zajedno ostvarivali čak 40% globalne vrijednosti izvoza. S druge strane, najvećih je pet uvoznika – SAD, EU28, Kina, Japan i Hong Kong (Južna Koreja je šesta) ostvarilo 43% ukupne vrijednosti uvoza. Stoga je već na prvi pogled jasna povezanost vrijednosti ukupne svjetske trgovine i međusobnih odnosa ovih šest gospodarstava koja stvaraju gotovo tri četvrtine globalnog BDP-a.

Slijedom iste logike, pet gospodarstava (bez Hong Konga) najviše je utjecalo i na zabilježene trendove u globalnoj robnoj razmjeni. Točnije, podaci o nominalnoj vrijednosti robne razmjene u eurima pokazuju da je tijekom posljednjih petnaest godina blago povećan udio prvih pet izvoznika u vrijednosti globalnog izvoza, odnosno tih je pet zemalja ostvarilo veću stopu rasta nego sve ostale zemlje zajedno.

Vajskotrgovinski odnosi najvećih

Tri najveća svjetska gospodarstva po nominalnom iznosu BDP-a, SAD, EU28 (sada EU27) i Kina, međusobno ostvaruju velike iznose robne razmjene. Prema okvirnim podacima za 2018. godinu, njihova je međusobna robna razmjena činila oko 12% ukupne vrijednosti globalne robne razmjene. To je podrazumijevalo i međusobno visoke pozicije na ljestvici najvećih vanjskotrgovinskih partnera i kod izvoza i kod uvoza, pa su npr. SAD i EU najveća tržišta za izvoz roba iz Kine. U odnosima tih triju zemalja, Kina i EU su ipak u znatno boljoj poziciji u odnosu na SAD. Naime, SAD u robnoj razmjeni i s Kinom i s EU bilježi robni deficit, posebno s Kinom s kojom je u 2018. bilježio 4,5 puta veću vrijednost uvoza od izvoza. EU je istodobno bilježila suficit s SAD-om zbog 1,5 puta većeg izvoza od uvoza, a izvoz u Kinu joj je bio oko 45% manji od uvoza iz te zemlje. SAD je bio u najlošijoj poziciji i kada se promatra dugoročnija dinamika robne razmjene. U posljednjih je petnaest godina SAD ostvario nižu stopu rasta izvoza u EU i Kinu nego obrnuto, što je dovelo do rasta iznosa robnog deficita. Deficit je s EU u 2018. godini bio točno dva puta veći nego u 2003. godini, a s Kinom je robni deficit SAD-a istodobno povećan čak 3,2 puta ili u brojkama, sa 119,2 milijarde eura na čak 375,2 milijarde eura.

S obzirom na takva kretanja, ne treba čuditi reakcija SAD-a, odnosno administrativni pokušaj zaustavljanja takvih trendova do kojeg je došlo sredinom 2018. godine. Američki je Predsjednik 15. lipnja odobrio uvođenje carina od 25% na niz kineskih proizvoda u vrijednosti od 50 milijardi američkih dolara, čime je „službeno“ započeo trgovinski rat SAD-a i Kine. Međusobno pojačavanje carinske zaštite između SAD-a i Kine nastavilo se do kraja 2019. godine, kada je postignut privremeni dogovor tih dviju zemalja. Odnosi između EU i SAD-a su nakon prvobitno uvedenih carina dodatno narušeni nakon odluke WTO-a da SAD ima pravo uvesti dodatne carine na robu iz EU zbog subvencija Airbusu, što je SAD sredinom listopada prošle godine i iskoristio.

Posljedica je svega toga zaustavljanje dugogodišnjih trendova u međusobnim vanjskotrgovinskim odnosima, ako se zanemari razdoblje krize. Prema podacima američke statistike, izvoz SAD-a u Kinu u 2019. godini smanjen je za 11,3%, promatrano u američkim dolarima, a uvoz iz Kine za 16,2%. Tako je došlo i do znatnijeg pada iznosa robnog deficita SAD-a u robnoj razmjeni s Kinom od 17,6% na godišnjoj razini. Vanjskotrgovinski odnosi s EU istodobno nisu znatnije narušeni, pa je SAD svoj izvoz u EU povećao za 5,9%, a uvoz za 5,7%, što je dovelo do daljnjeg povećanja deficita od 5,5% u odnosu na prethodnu godinu. Točnije, samo se Kina među najvažnijim vanjskotrgovinskim partnerima SAD-a posebno isticala po padu vrijednosti ukupne robne razmjene u 2019. godini premda je i kod pojedinih drugih zemalja zabilježen manji pad vrijednosti uvoza ili izvoza, navode analitičari HGK.

Prema dostupnim podacima kineske statistike, smanjeni izvoz u SAD znatnije je utjecao na ukupna kretanja robne razmjene Kine, pa je u 2019. godini zabilježen ukupan rast izvoza od samo 0,5% te pad vrijednosti robnog uvoza od 2,8%, što je dodatno povećalo vanjskotrgovinski suficit te zemlje (podaci o robnoj razmjeni Kine po zemljama za 2019. još nisu dostupni). Snažan utjecaj robne razmjene s SAD-om ne treba čuditi s obzirom na to da je izvoz Kine u SAD u 2018. činio gotovo 20% izvoza te zemlje. Kod svih ovih podataka ipak treba uzeti u obzir da se radi o nominalnim vrijednostima, a kao što je u uvodu navedeno, vrijednost robne razmjene bitno ovisi i o kretanju globalnih cijena, strukturi izvoza i uvoza, poput udjela energenata u tom izvozu i uvozu, te o kretanju tečaja.

Nastavak negativnih globalnih trendova

Sasvim je jasno da će se zbog globalnog utjecaja pandemije uzrokovane koronavirusom prošlogodišnji negativni trendovi u kretanju globalne robne razmjene nastaviti, odnosno da će biti i znatno izraženiji. Koronavirus, koji se pojavio i raširio u Kini, doveo je do zaustavljanja pojedinih pogona, zatvaranja dijela domaćeg tržišta te do smanjenog izvoza kineske robe, što je u prvom kvartalu u Kini dovelo do pada opsega industrijske proizvodnje, a prema procjenama i do pada BDP-a. Prema raspoloživim podacima, industrijska je proizvodnja u siječnju i veljači na godišnjoj razini smanjena za 13,5%, a očekuje se da bi pad BDP-a u prvom kvartalu mogao iznositi čak i do 11%.

Nove procjene rasta BDP-a za cijelu godinu dosta se razlikuju, od onih da se rast zbog već prisutnog oporavka neće bitnije razlikovati od prvobitno predviđenih 5,6% te da će iznositi oko 5%, do onih vjerojatno realnijih do približno 3%. U skladu sa svim navedenim, već bi to bilo dovoljno da dovede do određenog usporavanja globalnoga gospodarstva. Međutim, došlo je do globalnog širenja koronavirusa koji je zahvatio i druga najveća svjetska gospodarstva, kao i ona manja, što je globalno dovelo do zaustavljanja dijela proizvodnje i otežane trgovine. Tako će se i u ovoj godini uspostaviti snažna uzročno-posljedična veza rasta svjetskoga gospodarstva i globalne robne razmjene, pri čemu bi globalni rast trebao usporiti s prošlogodišnjih 3,0% na trenutno procijenjenih 1,5%–2,0%. Također treba naglasiti da će i u ovoj godini biti prisutan snažan utjecaj kretanja globalnih cijena na nominalnu vrijednost robne razmjene jer je samo prosječna cijena sirove nafte u prva tri mjeseca približno 12% manja nego u istom prošlogodišnjom razdoblju, zaključuje u analizi HGK.