Jučer Španjolci poćeli s radionicama za POST-COVID turizam! Što je s nama?

Izvor : Turizmoteka         Foto: Valamar

Autor: Jerko Sladoljev

Na prvom radnom sastanaku u Hrvatskoj predstavnika udruženja La Rotta dei Fenici (Ruta Feničana), jedne od kulturnih ruta Vijeća Europe,održanog nedavno u Maloj vijećnici Grada Poreča direktor Rute i predavač na Sveučilištu u Bologni prof.dr.sc. Antonio Barone izjavio je u svom uvodnom govoru kako turizam kakvog pamtimo do danas trebamo zaboraviti a kakav će nam se desiti i kakvog ga moramo, zbog pandemije, osmišljavati, još ne znamo.

No da tome nije baš tako i da se neke stvari ipak pokreću u smislu osmišljavanja novog puta u turizam POST COVID dokazuju ovih dana turistički poslenici Španjolske koji su već za 20.10.2021 .g. u Barceloni, pod utjecajem efekta Corone , zakazali prvu radionicu na tu temu : „Kako umanjiti ovisnost od stranog turizma i usmjeriti se na nove segmente i niše klijenata iz okruženja i susjedstva?“
Iako se radi pretežito o kamping ponudi Španjolske , ova sezona je dokazala da postoji nova klijentela koja je ekskluzivno usmjerena na glamping ponudu a koja je i u nas ove godine bila hit i iznjedrila najbolje rezultate. Jedna od tema iz spektra inovacija post-covid su kampovi koji nude idealne mogućnosti za rad na daljinu s naglaskom „ gdje raditi bolje nego u kontaktu s prirodom“.

Kampovi se pomalo specijaliziraju na ovaj vid klijentele osiguravajući maksimalnu tehničku podršku poslovnjacima koji po zimi ali i u rano proljeće pa i kasnu jesen , umjesto da sjede u svom uredu u Frankfurtu, provađaju radni odmor u svom kamperu ili mobilnoj kučici. Tema je kako ponuditi komfort velegrada u prirodi i kampu a ništa ne nametnuti. Ambijent kampa je idealan za život u harmoniji s prirodom – sve je pri ruci bez presinga a uz dozu relaksa i zelenih kulisa.
Hoteli razvijaju nove vrlo fleksibilne ponude kako bi se prilagodili tržištu u neposrednoj blizini, okruženju i susjedstvu s cjenovno atraktivnim paketima , kulturnim eventima i gastro atrakcijma. Hotelski arhitekti pokušavaju još više individualizirati prostore hotela i stvoriti intimniji ambijent kojim se stvaraju sigurnosni otočići za obitelji u svim ponudama tog segmenta.

Posebno otkriće Corone su i gosti s kućnim ljubimcima koji se u eri pandemije pojavljuju sve više kao posebna tržišna niša . Kampovi i hoteli se nastoje sve više prilagoditi raznim novim zahtjevima nametnutim Coronom adaptirajući prostore novim profilima potražnje.

Iako smo znali za kategoriju „ neo“ kampera i kampista , taj profil klijenta je zapravo sada procvjetao. Tko su „ neo „ kampisti ?
Iako to nije novost i novi koncept kampiranja a Francuzi ga spominju još prije tri desetljeća, pojam je povezan prije svega s održivošću kamping turizma. Novo kampiranje odnosi se na održivo i luksuzno kampiranje. Teoretičari ga nazivaju kao novi megatrend i „neo-ekologijom“ i pritom se naglašava poseban utjecaj i popularnost pokreta takozvanih ''zelenih turista'' koji su pridonijeli općem interesu za ''zelene'' oblike odmora u prirodi kao što je kampiranje.

U skladu s procesima diferencijacije i specijalizacije ali i sada potražnje POST-COVID , sve je veći broj kampova koji pokazuju visok stupanj specijalizacije u tom smislu bilo u opremi ili usluzi. Tako se u budućnosti predviđaju sve više eko kampovi, dječji kampovi (mini, midi tinejdžeri), tematski kampovi, tehnološki kampovi, kampovi za kućne ljubimce, sportski kampovi, organski kampovi i drugi.
Kampiranje ulazi u fazu lansiranja novog proizvoda upravo po mjeri i formuli koja je nametnula pandemija. Možemo to nazvati i promotivnom ofenzivom održivog turizma.Tako je doba pandemije iznjedrilo i potvrdilo novi-stari naziv i generaciju kampista pod nazivom „cool" koja postaje sve raznolikija: kampovi s fantastičnim pogledom, intimom i romantikom kampinga u šumi, na moru, luksuzni kampovi na jezerima, spavanje u retro kamp kućicama i slično.

A što se dešava u nas?

Ponajprije svake godine velika euforija i proglašavanje „najboljih rezultata na Mediteranu“ i pobjeda nad svekolikom konkurencijom . Kako imamo i pregršt institucija od nacionalnih udruga do organiziranih državnih ureda koji prate turističku politiku , kad smo već prvaci, bilo bi poželjno očekivati da se pokrenu slične radionice s naglaskom na novo promišljanje turizma posebice temeljeno na održivom turizmu.

No trebali bismo konačno shvatiti da nismo veliki igrači u europskom kamping turizmu a niti naročiti trendseteri u turističkoj ponudi?. U nekim svojim ponudama , svjesno ili nesvjesno u prošlosti pokazivali smo ipak dozu originalnosti u ovom segmentu. Na primjer, prvi smo u Europi otvorili komercijalne naturističke kampove, po volumenu otvarali smo prve kamping areale sa preko 100 hektara zelenih površina što je u Europi bila prava rijetkost. Na otocima imamo najveći broj kampova uspoređujući to s Grčkom , Francuskom i Italijom s preko 66 kampova i prijemnim kapacitetom od šezdesetak tisuća osoba, a koji su s obzirom na mali broj stanovnika i svih procijepljenih , bili uvijek COVID FREE. Otoci su uvijek bili najveći adut i naša najjača komparativna prednost u turističkoj prići. I iako je to velika šansa skoro da je i ne koristimo u mjeri koju zaslužuje.

A i danas ulažemo sve značajnija sredstva u inovacije i kvalitetu kamping ponude na otocima što daje poseban „štih“ baš ovom segmentu u usporedbi sa konkurencijom u okruženju .
Dakle ako u post C -19 eri i ne budemo iznjedrili scenarije u održivom turizmu i pristupu novim turističkim valovima, trebali bi puno više isticati specifične prioritete koje naši takmaci u okruženju nemaju i ne nude. Pa stoga iskoristimo i njegujemo barem te izrazite prednosti na temeljima održivog turizma kao našu razvojnu šansu .
.