Istra kao metafora

Turističke nedoumice

Izvor : Turizmoteka      Foto: tz-motovun.hr

Autor: Ante Gavranović

Nesumnjivo, Istra je naša najrazvijenija turistička destinacija. Među 10 najposjećenijih destinacija pet ih je u Istri. To se odražava i u strukturi BDP-a Istarske županije gdje turizam zauzima više od 30 posto i osjetno je iznad prosjeka Hrvatske. Unatoč tome, prerađivačka industrija godinama je držala korak s turizmom, u ponekim je njen udio u BDP-u bio čak i veći. Sada je ta „simbioza“ ozbiljno narušena. Gašenjem ili nemuštom budućnošću „Uljanika“ te stalnom prijetnom da će BAT napustiti Kanfanar prerađivačka industrija gubi svoja dva najjača aduta. Raste opasnost da se najjača turistička regija pretvori u monokulturu. Nepotrebno je isticati sve opasnosti koje se kriju u takvom raspletu vrlo zamršenoga razvojnoga scenarija.

Ova nam je kriza još jednom pokazala da turizam treba biti ekstenzija svih gospodarskih djelatnosti u zemlji, ali ne i dominantna djelatnost. On mora stvarati dodanu vrijednost, mora povećati svoj multiplikativni efekt da bi generirao dodatna financijska sredstva u ostalim gospodarskim sektorima. Dobit ostvarena turističkom djelatnošću trebala bi generirati infrastrukturu potrebnu za svakodnevni život jedne zemlje jer u protivnom nama ne ostaje dovoljna količina financijskih sredstava da bi se investiralo i razvijalo, već to moramo prikupljati putem poreznih davanja građana i poslodavaca.

Istina, još uvijek nije došlo do pomaka oko stavljanja u novu funkciju prostora bivšeg brodogradilišta. Postoje izgledi da se ostvare najave o ponovnom pokretanju brodogradnje na ovim prostorima, što bi umanjilo prevagu turizma i uslužnih djelatnosti nad prerađivačkom industrijom.

Isto tako, nisu završeni pregovori oko ostanka BAT-a u Hrvatskoj. Pokazalo se da najave odlaska u neku drugu sredinu nisu pouke prijetnje, ali nikako da se nađe primjeren odgovor na pitanje trošarina. Odlazak BAT-a, jedne od najuspješnijih tvrtki u Hrvatskoj, bio bi vrlo ozbiljan udarac cjelokupnom hrvatskom gospodarstvu. On bi, među ostalim, poljuljao i povjerenje stranih ulagača u poduzetničku klimu kod nas. Istaknuti ekonomisti tvrde da postoji realna opasnost da ubuduće u Istri sve bude koncentrirano prema turizmu, iako je udio BDP-a u industriji bio veći od onog iz turizma. Propast Uljanika, problemi s Plominom i sada opasnost da se povuče BAT "vode u situaciju koja na bizaran način gura u poziciju gdje će udjel turizma u ukupnom BDP-u biti još i veći“ – naglasio je ekonomski stručnjak Mladen Vedriš u nedavnom razgovoru za „Glas Istre“.

Potpuno je jasno da će smjer budućeg razvoja istraskoga gospodarstva ovisiti o tome hoćemo li se vratiti modelima rada i života kakvi su bili uobičajeni prije pandemije ili će trebati provesti znatnu i skupu prilagodbu novim okolnostima. Najveće ulaganje odnosi se na završnu fazu izgradnje istarskog ipsilona. Očekuje se gradnja novih maloprodajnih kapaciteta, a proširuju i se i grade novi trgovački centri. Nastavljaju se ulaganja u obnovu ili izgradnju novih smještajnih i ugostitelsjkih kapaciteta. Gdje je tu ona potrebna ravnoteža u razvoju?

U nas se, usprkos nedvojbeno povoljnim ekonomskim učincima turizma, već godinama vode oštre polemike o tome gdje je pravo mjesto turizma u gospodarstvu i razvoju Hrvatske. U javnosti se, odmah vezano za takav pristup, stvaraju dva tabora. Jedan pokušava javnost upozoriti na široko gospodarsko značenje turizma kao pokretača poslovnih aktivnosti širih razmjera, pa time naglasiti i (zapostavljenu) funkciju turizma u stvaranju ukupnoga BDP-a.

Druga, oporbena strana (ne mislim pritom na političku podjelu) dovodi u pitanje sve te rezultate, smatrajući da je način njihova izračuna nepotpun, model pogrešan i da samim time dovodi u zabludu.
„Važnost turizma za našu zemlju ne treba posebno dokazivati. Turizam ima status nacionalnog spasitelja, to je ona gospodarska djelatnost koja nas čini ponosnima, koja nas diferencira od zemalja regije, spašava ekonomskog utapanja i koja nam omogućuje da zaradimo devize prijeko potrebne za otplatu dugova“ naglašava Maruška Vizek, bivša direktorica Ekonomskog instituta Zagreb, propitkujuči da li je turizam za nas blagoslov ili proklestsvo. „I dok pozitivne učinke turizma glorificiramo posljednjih desetljeća o njegovim negativnim nuspojavama izbjegavamo razgovarati…

Popis pozitivnih ekonomskih učinaka turizma dovoljno je dugačak da nam odvuče pozornost od njegovih eventualnih troškova…“
Među nepovoljnim aspektima učinaka turizma autorica navodi posredni utjecaj na deindustrijalizaciju zemlje, zatim utjecaj na povećanje cijena robe i usluga, a time i životnih troškova, a presudan je na rast cijena građevinskog zemljišta i nekretnina. Kao poseban nedostatak ističe se razmišljanje je li „upravo turizam jedan od razloga zbog kojeg naše društvo nema inklinaciju da se bavi međunarodno konkurentnom proizvodnjom“.

Ovakve su dvojbe prisutne usprkos povoljnim rezultatima koje turizam postiže. Zašto? Turizam nije posebna gospodarska djelatnost, ali je važna tržišna niša i u makroekonomskim okvirima nezaobilazan segment finalne potrošnje širokih razmjera djelovanja. U praksi (još uvijek) nedostaju analitički što šire razrađene tablice međusektorskih odnosa hrvatskoga gospodarstva (tzv. input-output tablice), po mogućnosti s razdvojenim domaćim i uvoznim međusektorskim isporukama.

Pokazalo se da je to ujedno najveće ograničenje u ovom analitičkom pristupu, što samim rezultatima ne daje potrebnu uvjerljivost. Manjak tih analiza onemogućuje prepoznavanje stvarnog opsega potreba turista na različitim područjima potrošnje i pogrešno oslikava globalne bilančne odnose glede proizvodnje i potrošnje.

Takvom, gospodarski neprimjerenom odnosu prema turizmu u velikoj mjeri pridonosi i činjenica da se u našoj službenoj statistici uopće ili nedostatno prate financijski aspekti turizma. Tu, prije svega, mislimo na turističku potrošnju kao najvažniju financijsku stavku takve bilance, ali i na izdvajanje turističkih investicija. Bez tih, osnovnih podloga jednostavno nije moguće sagledati i pratiti učinke turizma na gospodarstvo, niti se cjelovito i dovoljno jasno mogu sagledati svi impulsi razvoja pojedinih sektora, čijim se proizvodima izravno ili neizravno pokrivaju oba finalna turistička segmenta potrošnje. Zapravo, tek smo posljednjih godina stvorili potrebnu kritičnu masu kojoj su takvi pokazatelji uopće potrebni.

Tek smo u kriznim vremenima shvatili veliku priliku koju pruža turizam za nacionalno gospodarstvo jedne izrazito receptivne turističke zemlje. Tek smo posljednjih godina prihvatili turizam kao ozbiljnu razvojnu perspektivu, truda vrijedno strateško usmjerenje, važan oslonac u razvoju ukupnoga hrvatskoga gospodarstva, integrativnu ulogu u uspješnom međusektorskom povezivanju domaće proizvodnje i svih oblika turističke potrošnje.

Turizam je, pokazalo se, jedan od temeljnih nositelja ukupnoga razvoja Hrvatske i važan strateški smjer njezina gospodarstva. Važno je, međutim – i to izaziva najviše prijepora i nedoumica kad govorimo o toj bilanci – koliko od iskazanog prihoda ostvarujemo plasmanom hrvatskih proizvoda, a koliko se, opet kroz turizam, plasiraju uvozni proizvodi. U javnosti je stvoren dojam da su u turizmu, posebice kad je riječ o investicijskoj potrošnji, zastupljeniji inozemni nego domaći proizvodi.
Struktura ponude za turističku potrošnju trebala bi, međutim, biti usmjerenija prema netradicionalnim proizvodima, pa bi i potpore domaćoj proizvodnji trebale ići u tom smjeru. „Vjetar u leđa” turizmu i čvrsto pozicioniranje turizma kao jasne strateške odrednice hrvatskoga gospodarstva poticaj je za razmišljanje velikom dijelu industrije i osobito obrtništva.

Sada je pogodan trenutak da se proizvođači i obrtnici uključe u aktivnosti uobličavanja novih proizvoda i iskoriste različite mogućnosti i pogodnosti stvaranja nove turističke ponude te na taj način pridonesu ostvarenju većega prihoda od turizma zasnovanog na domaćem razvoju, pameti i radu. KUPUJMO KROATIVNO u tim okvirima nije samo jeftina promidžbena parola nego je to ujedno i jasan poziv za očuvanje radnih mjesta u industriji i obrtništvu, svojevrstan zalog sigurnosti zdravstvenog, školskog i mirovinskog sustava.

Zašto navodimo Istru kao metaforu našega gospodarskog (i socijalnoga) razvitka? Pokazalo se da je oslonac na samo turizam previše krhka grana, nedovoljna za dugoročniju stabilnost svih ekonomskih i društvenih kretanja. U razvojnim pravcima i smjernicama svake turističke destinacije stoga mora biti ugrađen velik udio prerađivačke industrije, kao i ostalih proizvodnih poslovnih aktivnosti kako bi se izgradio stabilan „sanitarni koridor“ za sve krizne situacije.
Upravo stoga Istra mora istrajati na svom razvojnom konceptu gdje je turizam i dalje snažno naglašen, ali ne mora biti dominantan.