Zašto su zaboravljene domaće turističke agencije?

Izvor: Turimoteka             Foto: RTL

Piše: Sonja Lovrentjev, voditeljica poslovnice u TA OBORD d.o.o. putnička                                                            agencija   specijalizirana za školska putovanja

Htjela bih skrenuti pozornost na jednu temu za koju smatram da je izostavljena i/ili ignorirana u medijima, mjerama Stožera civilne zaštite te resornog ministarstva. A ta tema su – putničke agencije. Naše resorno ministarstvo kada govori o turizmu i „spašavanju“ turizma spominje isključivo ljetnu sezonu, dolazak stranih turista i razmak među ručnicima na plaži. Vodeća udruga UHPA (Udruga hrvatskih putničkih agencija) u ovom svemu lobirala je za uvođenje vouchera i CRO kartice. I otprilike tu negdje staje priča. Putničke agencije su kongresni turizam, školski turizam, vjerski turizam, sva adventska, karnevalska i druga putovanja vezana uz manifestacije, vinske rute, sportske i adrenalinske ture, poslovni turizam i tako se može u nedogled... Otvorene grupe (sistem prijavi se tko hoće), zatvorene grupe (posebno složeni programi prema temi i broju putnika), domaći turisti koji putuju na jednodnevne izlete po Hrvatskoj ili u inozemstvo, višednevne ture domaćih turista po Hrvatskoj ili u inozemstvo pa zaključno s turama stranih turista u Hrvatskoj i inozemstvu. Upravo to je sve ono čime se bave domaće putničke agencije!

Putničke agencije počele su osjećati utjecaj situacije s koronavirusom prve – prije ijedne druge gospodarske grane i djelatnosti. Tijekom siječnja i veljače, dok su (gotovo) svi poduzetnici kojima su kasnije omogućene Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID – 19), mogli i normalno radili i ostvarivali uobičajene prihode, putničke agencije su već trpjele utjecaj – počela su otkazivanja putovanja. Odlukom od 19.3.2020. službeno su prestale s radom i već u prvom koraku popuštanja mjera bile među „sretnicima“ - djelatnostima koje otvaraju svoja vrata. Suludost izjave Stožera civilne zaštite kako poslovnice putničkih agencija otvaraju svoja vrata 27.4.2020. je očito prošla neprimijećeno. Putničke agencije su službeno dobile dopuštenje za rad u sljedećim uvjetima:

- Zabrana okupljanja na javnim mjestima
- Zatvoreni ugostiteljski i smještajni objekti
- Zabrana napuštanja mjesta prebivališta
- Zatvoreni granični prijelazi
- Muzeji i galerije otvoreni uz epidemiološke mjere koje dopuštaju posjet do 5 ljudi
- Poštivanje međusobne udaljenosti od 2m u zatvorenom prostoru

Uzimajući u obzir sve navedeno – što točno putničke agencije mogu raditi? Prema Zakonu o turizmu članak 12. definiraju se usluge putničkih agencija (da ih ne nabrajam ovdje) – gotovo sve su onemogućene. Izuzev turističkih agencija koje preprodaju smještajne kapacitete za pojedinačne goste, sve druge su onemogućene raditi. Daljnjim popuštanjem mjera, dok su se brojna poslovanja pokrenula u više ili manje ograničenim uvjetima – putničke agencije su ostale otvorenih vrata poslovnica i bez ikakve mogućnosti rada. Putničke agencije ne samo da su gubile prihode prije nego je koronavirusna situacija dotakla druge djelatnosti, već više od 2 mjeseca ne ostvaruju nikakve prihode (eventualno, tu i tamo koja akontacijska uplata koja će u konačnici vjerojatno morati biti vraćena) i ne postoje nikakvi izgledi da će putničke agencije uskoro početi prihodovati. Za početak potrebno je ne samo da se sve mjere ukinu, ne samo u Hrvatskoj, već i u susjednim zemljama, nego i da strah od prijenosa bolesti prilikom npr. putovanja u autobusu nestane!

Jedan od velikih problema u poslovanju putničkih agencija – otkazivanje ugovora o putovanjima riješen je uvođenjem moratorija na otkaz ugovora od 180 dana i mogućnošću izdavanja vouchera. Ukratko ću Vam objasniti zašto je to od iznimne važnosti. Putnici uplaćuju akontacijski (unaprijed) putovanja, putničke agencije tim novcima uplaćuju depozite kod hotelijera, prijevoznika i raznih institucija. Kada putnik traži povrat – agencija mu je dužna izvršiti povrat uplaćenih sredstava koja su utrošena. Politike plaćanja depozita služe kao potvrda rezervacije i ne vraćaju se, kao svojevrsna kapara. To je veliki korak i hvala svima koji su sudjelovali u donošenju takve odluke!

Ipak, htjela bih skrenuti pozornost na drugu stranu medalje u dvije važne razine:

- Usko specijalizirane putničke agencije ne mogu uvijek ponuditi voucher – kongresni turizam, školski turizam... i sva putovanja koja se organiziraju za pojedinu brojem definiranu grupu sudionika.
- Agencije moraju svojim klijentima (koji im vjeruju i baš njima povjeravaju organizaciju putovanja) objasniti da im nemaju od kuda vratiti novac. Pitanje je koliko će putnika imati razumijevanja, a koliko će ih to okarakterizirati lošim potezom ili dobiti krivi dojam o lošem poslovanju putničke agencije i odlučiti više ne poslovati. Dugoročna posljedica bit će gubitak klijenata.

Nadalje, predlaže se da voucheri budu pokriveni osiguranjem jamčevine (zaštita putnika u slučaju nesolventnosti putničke agencije).To je sasvim normalno i logično, dapače i inače sva putovanja (paket-aranžmani što ugrubo podrazumijeva kombinaciju 2 ili više usluga koje se prodaju objedinjeno) trebaju biti pokrivena osiguranjem jamčevine. To je polica osiguranja koja se sklapa u trajanju od jedne godine. Ono što nije nimalo normalno niti logično je da od kad je krenula situacija na svjetskoj razini s konoravirusom osiguravajuće kuće više ne žele izdavati tu vrstu osiguranja – iz vrlo jasnog razloga: kažu da je rizik prevelik. Konkretno sve veće osiguravateljske kuće kao što su Allianz, Croatia, Wiener, Generali su odustale od izdavanja polica osiguranja jamčevine. U slučaju da putničke agencije izdaju vouchere za putovanja (ili prodaju putovanja) bez valjane police spomenutog osiguranja posluju protivno Zakonu i za to se predviđaju kazne 5.000,00 do 30.000,00 kn za agenciju plus od 3.000,00 do 10.000,00 kn za odgovornu osobu unutar pravne osobe (članak 124.) . Nejasnoće su sljedeće:

- Hoće li vouchere moći izdavati samo one putničke agencije koje imaju trenutno valjanu policu osiguranja jamčevine?
- Što ukoliko za vrijeme izdavanja vouchera agencija ima valjanu policu osiguranja, no ona prestaje važiti u novom terminu putovanja?
- Ne mogu li nadležna tijela urigirati u ovoj situaciji i postići dogovor s osiguravajućim kućama?
- Ne može li samo Ministarstvo turizma ili neko drugo tijelo jamčiti za agenciju (u situaciji kada nema tko drugi)?
- Ostaju li putničke agencije pred odabirom hoće li raditi suprotno zakonu ili uopće neće raditi?

Željela bih naglasiti kako poslovanje putničkih agencija, uz to što zapošljavanju stotine djelatnika, direktno i indirektno upošljavaju brojne druge djelatnosti:

- Muzeji, dvorci i galerije, nacionalni parkovi i parkovi prirode – institucije koje imaju pojedinačne posjete ali putničke agencije dovode (često) većinu ukupnih posjetitelja. Odjednom dolazi 30, 50 ili više posjetitelja.
- Restorani – na brojnim lokacijama restorani „žive“ isključivo od grupa koje dolaze organizirano, a i brojni drugi restorani ostvaruju značajan prihod od organiziranih grupa.
- Hoteli i hosteli – putničke agencije pune većinu smještajnih objekata (alotmanski ugovori, zakupi dijela smještajnih kapaciteta), putničke agencije koje organiziraju kongrese i školska putovanja često pune smještajne kapacitete upravo izvan glavne sezone.
- Turistički pratitelji / voditelji putovanja – za svako organizirano putovanje putnička agencija angažira barem jednog turističkog pratitelja ili voditelja putovanja. Izuzev rada kod putničkih agencija te osobe nemaju alternativu.
- Lokalni turistički vodiči – gotovo da ne postoje situacije gdje pojedinci koji putuju angažiraju lokalne turističke vodiče, dok u slučaju putovanja koje organiziraju putničke agencije svaki grad koji se posjećuje obilazi se uz lokalnog licenciranog vodiča!
- Prijevoznici – povremeni prijevoz je nedjeljiv od putničkih agencija. I prijevoznici žive od vožnji koje im daju putničke agencije. Ako pogledate prijevoznike koji vrše redovan prijevoz (gradski ili međugradski) vidjet ćete da svi do jednoga pružaju i povremeni prijevoz (odnosno nude najam autobusa) – uključujući ZET! Ako se pitate zašto – zato što se u povremenom prijevozu plaća kilometar, a ne prodano sjedeće mjesto, pa rizik manjeg broja putnika financijski snose putničke agencije, a ne direktno prijevoznici.

- Državni proračun – poslovanje putničkih agencija oporezuje se s punom stopom

PDV-a, odnosno 25%, dok se za ugostiteljstvo i hotelijerstvo primjenjuje umanjena stopa od 13% (ironično je da se ta snižena stopa naziva „Stopa PDV-a u turizmu“). I prije nego pohrlite na poslovne subjekte oslobođene PDV-a sjetite se da je granica za ulazak u sustav PDV-a 300.000,00 kn – što znači da su gotovo sve putničke agencije (izuzev prve poslovne godine) obavezne plaćati PDV po stopi od 25%. 

U ovoj iznimno teškoj situaciji svima je jasno da je teško i da će biti teško, to je neporecivo. Također, jasno nam je da ima toliko raznovrsnih poslovnih subjekata s vlastitim poslovnim specifičnostima i sukladno tome – problemima, da je potrebno negdje podvući zajednički nazivnik. Mi ne očekujemo „poklone“ nego alate koji će nam omogućiti da se borimo za spas ne samo nas - putničkih agencija već i svih direktno i indirektno povezanih suradnika.

Naposlijetku, nameću se sljedeća pitanja:
- Kako kozmetički i frizerski saloni (i slični) koji su otvoreni 4.5.2020. će primiti naknadu za Potpore za očuvanje radnih mjesta za svibanj, a realno izgubili su jedan jedini radni dan u svibnju (2.5.2020. subota), jednako kao i ugostitelji koji gube gotovo pola mjeseca te imaju značajnije restrikcije koje će uzrokovati smanjen promet i prihod, jednako kao i svi zaposlenici u putničkim agencijama, turistički pratitelji i vodiči te prijevoznici u povremenom prijevozu koji nemaju nikakvu šansu da ostvare i jednu kunu prihoda?
- Zašto se ne govori o dodatna 3 mjeseca potpora? Ima nas koji zaista NE MOŽEMO uprihoditi ništa (nema nas 484.922 za koliko je radnika uplaćena potpora HZZ-a u ožujku) zar se zaista ne može ponuditi rješenje da nekako preživimo?
- Zašto se putničke agencije ne tretiraju kao živ i važan sastavni segment turizma? Pa upravo smo mi ti koji upućujemo putnike na lokalna, autohtona mjesta gdje mogu jesti, piti, kupiti, a istovremeno upošljavamo brojne suradnike… Zašto se turizam sveo na iznajmljivanje apartmana i plaćanje boravišne pristojbe iznajmljivača? Kao da smo nestali s radara svih državnih tijela i medija dok se govori o hrvatskom turizmu!