Tonči Skvrce

Analiza sezone 2018. u Dubrovniku

Izvor i foto: Turizmoteka

Piše: Tonči Skvrce, Dubrovački Vrtovi Sunca, Odjel Financija

Analiza sezone 2018. u Dubrovniku

Kako dalje, Grade ? Prva je polovica rujna, djeca su krenula u školu, a vrhunac turističke sezone u Dubrovniku polako ide prema svome kraju. Kakva je, zapravo, bila dubrovačka turistička 2018. sezona ? U brojkama, prema podacima sustava za prijavu i odjavu turista E-visitor, Dubrovnik je u prvih osam mjeseci nastavio ostvarivati rekordne turističke rezultate.

U Dubrovniku je, tako, boravilo 921 531 turista, što je 6 % više nego u istom razdoblju 2017. godine. Ove godine su, tako, ostvarena tri milijuna noćenja pet dana ranije nego prošle godine. Do 31. kolovoza 2018. godine ostvareno je 3 063 800 noćenja, odnosno 4 % više nego prošle godine. Slično kao i prethodnih godina, mnoge su poznate osobe iz svijeta zabave i sporta pohodile naš prelijepi Grad. Tako su tijekom ljeta u Gradu uživali Oprah Winfrey, Tony Blair, Lothar Matheus, Haider Ackermann, Naomi Campbell... Grad Dubrovnik je donio Strategiju razvoja turizma do 2025. godine. Koja dobra priča, reklo bi se… Ima li, međutim, cijena dubrovačkog uspjeha i svoju drugu stranu ?

Sezona puna problema

Sezona 2018. u Dubrovniku je bila sve samo ne lagana i opuštena, ponajviše u infrastrukturnom smislu. Problema je zaista bilo i previše. Prisjetimo se, tako, samog početka srpnja i izlijevanja fekalija u Pile, sličnog izlijevanja u more ispod hotela Libertas Rixos ili pak onečišćenja mora u Gružu gdje su fekalije „ iscurile „ iz putničkog broda koji je tada bio na privezištu.

U kolovozu je došlo do onečišćenja mora na Kalamoti, jednom od Elafitskih otoka, na način da su morem plutale plastične boce i vrećice, te da se posvuda osjetio intenzivan smrad kanalizacije. U Orašcu slična situacija. Vrhunac problema sa onečišćenjem se, međutim, dogodio na prijelazu iz kolovoza u rujan, kada voda iz izvorišta Ombla, koje opskrbljuje vodom grad Dubrovnik, nije bila za piće nekoliko dana zbog onečišćenja nikada utvrđenom izvorom. Cisterne su za vodu bile posvuda po Gradu, usred turističke sezone. Nije, izgleda, bila riječ o bakteriji E- Coli, ali se javnost još uvijek pita o kakvom je, zapravo, zagađenju tu bilo riječi ? O kakvoj se opasnosti po zdravlje ljudi može raditi dovoljno govori primjer Egipta, gdje su nedavno u hotelu Steigenberger Aqua Magic u Hurghadi, pronašli visok udio E-Coli i Staphylococcus bakterija u hrani, od kojih su umrla dva britanska gosta.

Paralelno s tim, unutar povijesne jezgre su primjećena poprilična ulegnuća i napuknuća kamenog pločnika na više lokacija, ponajviše u Ulici od Puča, očito zbog preopterećenja i gužvi, ali i zbog karića koji svakodnevno prevoze težak teret za potrebe opskrbe povijesne jezgre. Promet pješaka na ulazima u povijesnu jezgru se i ovu sezonu regulirao konopima i prometnim znakovima…

Osim ovih, Dubrovnik se tijekom sezone suočavao i sa drugim problemima, poput prosvjeda taksista i njihovog bunta protiv liberalizacije auto-taxi prijevoza, stranaca koji glume vodiče i time ne poštuju Zakon o pružanju usluga u turizmu ali uredno uzimaju novac, ili pak ilegalnih booker-a izleta, koji su svoju djelatnost obavljali „na divlje“ i posvuda po Gradu.

Uz časne iznimke, dio ugostitelja je svojim stolovima izlazio izvan gabarita koji su određeni Ugovorom o zakupu javne površine, cijene njihovih usluga su odletjele u nebo, o razini usluge i kvaliteti hrane bi se moglo raspravljati. Kajaci za iznajmljivanje su se i dalje odlagali na maloj plaži u parku u Pilama, kvareći prekrasnu vizuru te predstavljajući tako ruglo nedostojno Dubrovnika. Uz sve navedeno, imali smo i incident sa šamaranjem gosta od strane vlasnika ugostiteljskog objekta na Lopudu. O prometu, do dana današnjeg nerješivom problemu Grada Dubrovnika, odnosno nesnosnih gužvi koje se stvaraju na prilazima povijesnoj jezgri i ključnim cestama ponajviše za vrijeme lošeg vremena, postaje zaista bespredmetno govoriti…
Sve je navedeno previše za jedan mali, već poprilično izmrcvareni Dubrovnik.

Što rade institucije ?

Vladajuće je garnitura, dolaskom na vlast u svibnju 2017. godine, obećala da će u Grad u svakom pogledu uvesti reda. Jedna od prvih aktivnosti, odmah u rujnu iste te godine, je bila pokretanje projekta RESPECT THE CITY, kojim su se trebale uvesti nove norme ponašanja, ali i donijeti nova rješenja koja se odnose na održivost samog turizma u vidu skupa mjera i aktivnosti s ciljem održivog i odgovornog upravljanja destinacijom.

Paralelno s tim, gradska uprava je stupila u kontakt s CLIA-om, udruženjem Cruise Lines International Association, kako bi se donijela kvalitetna rješenja vezana uz veliki istovremeni priljev gostiju s brodova na kružnim putovanjima. Inicijativa i dobra volja je zaista postojala od samog početka. S infrastrukturne strane, pokrenut je projekt čišćenja srednjevjekovne kanalizacijske mreže u povijesnoj jezgri, što je također naišlo na pozitivne reakcije građana. Promatrajući, međutim, sezonu 2018., potpuno je jasno je da su se te aktivnosti pokazale nedovoljnim i netransparentnim. Nedovoljnim zbog toga što se, neovisno o ad-hoc pokušajima prometnog rasterećenja platoa Pila gdje se događa najveći zastoj, kao i drugim mjerama gradske uprave, u danima vršnog opterećenja nastavio događati nered, gužva i opći „krkljanac“.

Netransparentnim, međutim, zbog toga što se, zapravo, više i ne govori o projektu RESPECT THE CITY na način na koji je prvotno govorilo, što nema informacija o aktivnostima po tom pitanju niti bilo kakvih novih inicijativa. Ništa se već neko vrijeme na tu temu ne može iščitati iz medija. Znajući da je od inicijalnog sastanka prošla godina dana, cijela priča postaje pomalo neozbiljna, dok vrijeme za smislene aktivnosti neumitno curi. Institucije se sa navedenim teško nose, i kao da nemaju cjelovita rješenja za preopterećenu infrastrukturu, probleme sa pitkom vodom ili pak onečišćenja.

Kada se navedeni infrastrukturni problemi dovedu u kontekst projekta Golfa na Srđu, kojeg lokalna razina u suradnji sa državnim institucijama i dalje sustavno „gura“ te čini sve kako bi taj neodrživi, megalomanski projekt ugledao svjetlost dana, možemo samo pretpostaviti kako bi, hipotetski, Dubrovnik izgledao ukoliko bi do realizacije tog projekta u jednom trenutku ipak došlo ? Tu bi se, vjerujte, bilo bolje ne naći.

S druge strane, TZ grada Dubrovnika o svemu navedenome jednostavno – šuti. Jedino s čime se hvale su povećanja već spomenutih fizičkih pokazatelja, broja noćenja i dolazaka, kao da žive u nekom paralelnom svijetu. Govore, doduše, i o prezentacijama koje odrade u pokojem dijelu svijeta. O svemu ostalom – niti pisma, nit' razglednice !

Vratimo se, međutim, na incident koji se dogodio u ugostiteljskom objektu na Lokrumu, koji zorno pokazuje izostanak bilo kakvog kriznog komuniciranja TZ grada Dubrovnika s ciljem preveniranja potencijalne eskalacije problema. Riječ je o situaciji kada je vlasnik, sa dva šamara „ počastio“ gosta koji se, kako se može iščitati, neprimjereno i bahato ponašao. Otprilike u isto to vrijeme, u Splitu je vlasnica nelegalnog hostela premlatila nekakvom palicom britansku gošću, koja je zbog hematoma i rana na glavi završila na hitnoj pomoći.

Koja je sličnost između ova dva slučaja ? Sličnost je ta da su gosti premlaćeni od vlasnika objekata u kojima su se nalazili. Koja je, međutim, razlika između ova dva slučaja ? Razlika je u tome što je TZ grada Splita odmah reagirala, kontaktirala premlaćenu gošću, ispričala se i ponudila britanskoj studentici besplatno ljetovanje kako bi joj pokazali da je napad na nju bio izdvojen slučaj, te da je Hrvatska sigurna zemlja za turiste iz Velike Britanije. Ta isprika je uredno prenesena u britanskim medijima.

Što je učinila TZ grada Dubrovnika po pitanju ošamarenog gosta ? Odgovor je – ništa. Nikakav kontakt, možda neko pismo isprike ili poziv na besplatno ljetovanje. Ništa. Možda je i bilo nekakve interne reakcije, ali ona nije zabilježena u medijima, a što nije bilo u medijima - kao da se nije niti dogodilo. Sličan slučaj izostanka reakcije institucija je onaj sa onečišćenom vodom, koja nije bila za piće nekoliko dana. Samo da budemo jasniji, ovdje govorimo o izvorištu koje vodom napaja administrativno područje Grada Dubrovnika, ne jedan gradski kotar ili mjesni odbor. Lokalni su ljudi za to znali, pa su se okrenuli cisternama za vodu ili bocama flaširane vode, ali gosti – nisu. Oni su jednostavno svo to vrijeme uredno uzimali vodu sa fontana, pili je i osvježava li se, bez ikakvog upozorenja ili obavijesti koja bi sugerirala da do daljnjega nije preporučljivo tu vodu koristiti za piće. postavlja se pitanje - zašto gosti nisu o ovome bili obavješteni ? Zbog čega na fontanama nije bilo nikakve obavijesti ? Tu je inicijativu trebala preuzeti TZ grada Dubrovnika, te u suradnji sa Gradom Dubrovnikom i Vodovodom obavijestiti goste, ali - nije. I nikome ništa. Nitko za to nije i neće odgovarati. Pojeo vuk magare, kako bi se narodski reklo…

Što napraviti ?

Gradu Dubrovniku je nužan – RESET. Vraćanje na početne pozicije, umjesto manje – više bezuspješnih, kontinuiranih pokušaja krpanja sve većih rupa u sustavu. Jasno je, međutim, da vraćanje na početne pozicije neće biti moguće. Ono što, stoga, gradskoj vlasti preostaje za napraviti je početi u potpunosti upravljati procesima i nametnuti se kao apsolutni autoritet svim zainteresiranim dionicima. Apsolutni autoritet. Ne dozvoliti više da procesi upravljaju Gradom. Za to ima financijske, logističke i ljudske potencijale.

Grad, također, ima puno pametnih i stručnih ljudi koje bi na nekim razinama odlučivanja trebalo uključiti, pitati za mišljenje i pokoji savjet. O svim sferama života. I možda najvažnije – da u svemu što radi mora imati mjeru. Što se tiče Strategije razvoja turizma do 2025. godine koja je izglasana u Gradskom vijeću i tako postala strateškim dokumentom Grada Dubrovnika, nužno je odmah krenuti sa izradama akcijskih planova koji proizilaze iz same Strategije, kako taj dokument ne bi završio zaboravljen u ladicama nekog od gradskih ureda.

Tako se Dubrovnik, uz infrastrukturnu problematiku, akcijskim planovima mora detaljno pozabaviti svojim re-brendigom, sigurnosnim standardima ili pak prilagodbi svoje turističke ponude sve izraženijim klimatski promjenama, koje će u budućnosti zasigurno biti ozbiljna prijetnja globalnom turizmu. Iz svega što smo svjedočili u sezoni na izmaku, jasno je da Dubrovnik više nema vremena. Žurni, ponekad bolni, ali smisleni rezovi su neophodni ukoliko se želi sačuvati supstanca Dubrovnika, prije nego se počne intenzivnije i nepovratno razgrađivati. Tada će, nažalost, već biti prekasno.