Tomislav Lovro Pavleka

Raj

Izvor i foto: bale-valle.com

Piše: Tomislav Lovro Pavleka

Turizam i prostitucija sve su bliži pojmu koji se često u posljednje vrijeme terminski koristi kao doživljajna ekonomija. Postoje ljudi koji vole ovu inače moguću i zanimljivu industriju, ali iz neznanja i gramzivosti čine ju kontraproduktivnom i trajno degenerativnom.

Buka, svjetlosno zagađenje, pretjerane cijene, neopravdane kategorizacije većine hotela. Često se zvjezdice dijele po ključu ili po m2 ili po novotariji. Stare kuće sa nepromjenljivim gabaritima a daleko vrjednije u edukacijskom i povijesnom kontekstu ispadaju iz igre. Tada im se interpoliraju betonske kocke ili staklene piramide kako bi se "novi čovjek" zadovoljio novim prostorom.

Arhitektura uma prelazi svoju primarnu poruku i uputu. Arhitekti bez ozbiljnih urbanističkih planova i promišljanja stvaraju rugla svuda oko nas i time trajno narušavaju vizuru mjesta, njihovu povijesnu vrijednost i najviše mijenjaju način življenja. Djeca koja odrastaju pokraj velebnih kockastih bijelih vila, djeca koja vire iz hladnih kuća bez grijanja i kanalizacije ne vide stvarnim očima svijet koji im se ukazuje. Njihova stremljenja u kasnijem odrastanju prerasti će njihove mogućnosti koje im se nudi školovanjem, radom ili strukom. Arhitekti uma tako mijenjaju strukturu želja i same ideje o mirnom i dostojanstvenom suživotu ljudi na Zemlji. Gosti koji posjećuju hotele s 5 zvjezdica u Bugojnu, Zadru, Rovinju, Benkovcu ili u Londonu, Amsterdamu, Parizu nisu isti. Ovi "naši" su mahom jadnog idejnog sklopa misli. Oni ne znaju konzumirati estetiku koja bi im se trebala ponuditi i često ju miješaju s ravnim linijama. Voda nije samo Jana.

Ima i drugih voda koje vrijede puno novaca ali mi nismo nikada čuli za njih. Takve umotvorine koje proizilaze iz nekih nazovi avangardnih škola arhitekture u Hrvatskoj trajno uništavaju supstancu. I čovjeka i zemlju i more.

Pandemija i rat u Europi donijeli su nam strah od inflacije, ekonomskog kolapsa, i golema poskupljenja. Čime se primitivan um brani od primitivizma ako ne cijenom i preseravanjem? To su nam Englezi u svojoj raskošnoj povijesti nebrojeno puta pokazali. Ruse da ne spominjem.

Duže vrijeme promatram reakciju ljudi na nedaće koje su nas snašle. Svatko na osobnoj razini pokušava riješiti rebus no trika nema. Istina je samo jedna a ta je sljedeća: Inflacija se može zaustaviti samo tako da se prestane kupovati. Kad se prestane kupovati nestaje stabilnosti a odmah zatim i države s njenim blagodatima poput javnih škola, rasvjete, bolnica, suda i policije.

Državu treba hraniti novcem tj. radom. Potrošač kao krajnji u lancu se pokazao odan, hrabar i ustrajan. Do kada će tako? Dok u Splitu traje Ultra bit će i novaca. Kada ode Ultra netko će trebati početi misliti, no trebat će i djecu polako rehabilitirati. Već dugi niz godina slušamo samo o hotelima s 5 zvjezdica i elitnom turizmu. Tome treba stati na kraj. Pretvarate nas gospodo u roman "Mogućnost otoka" stanovitog Michela Houellbecqa koji niste i ne možete pročitati sve da vam stoji pokraj zahodske školjke. Ne razumijete. Lako za mene, ja sam od sebe takvog kakav bi trebao biti odavno odustao no što ćemo namrijeti vašoj , jer ja svoju nemam, djeci ? Stvarate proizvode a ne ljude. "Elohimi", (novi ljudi) iz romana, neće znati ništa o vašoj gladi u djetinjstvu i pogubit će se dezorijentirani poput ruskog predsjednika u začaranom dvorcu američkih dolara. Hoće li ti ljudi moći dogledati maglovit horizont? Neće. Glad je iskustvena informacija koja trajno skrnavi ispravan put.

Gladni narodi su jako opasni narodi. Današnji političari većinom su kao djeca gladovali ili su bili anemični. Kako god, čak ih je i vojska odbijala. Danas takvi do pola formirani vladaju svijetom, da ne kažem nama. Kad stasaju pretvaraju se u maligne stanice. Pseudociste na gušterači na primjer. Proizvode kiselinu umjesto šećera.

Turizam i prostitucija su postale dvije srodne duše koje službeno ne postoje.

Kamene priče pričaju 20 godina u recikliranoj kući starijoj od ideje, nas samih a kako stvari stoje i od Hrvata kao poznatog naroda. Ta kuća ima svoju poruku. Svoju tišinu, pravila igre i zaštitu. Nju za sada štite sudbina i sunce. Hrani se glazbom, mrakom i ljubavlju. Nemamo parking, bazen, nemamo ekskluzivno suđe , lude čaše, sto vrsta vina... ali imamo jednog odličnog vinara od kad smo tu. Jedan ali vrijedan. To je sva naša priča utkana u znanje, iskustvo i godine dubokog promišljanja o sadašnjosti. Mi jesmo tu i živimo sada. Dišemo u vremenu koje nas tvori i ne mijenjamo ga za prostor kako bi kupili zamišljenu budućnost mahom iskvarene estetike.

Sve to što sam nabrojao govori u prilog tome da je vrijeme za neka nova djela, vrijeme je da konačno postanemo ljudi jedni drugima i približimo se koliko je to god moguće u nadolazećem vremenu gdje neće biti veselo kao što je danas. Spoznati stvarnost, sebe. Pojeftiniti svoj proizvod u ekonomskoj krizi a ne poskupiti. Jednom se svijet zajebao 1929. Šteta bi bila da ponovi istu grešku. Spustimo loptice i dopustimo ljudima da se slobodno kreću ovim svijetom. Žičane ograde sa žilet žicom još stoje na našim granicama uma.

16 godina vam Kamene priče daruje besplatno jazz festival. Ne plaćate ulaznice.

20 godina ulažemo u lokalnu zajednicu preko Udruge za kulturu, Akademije Svega, Konobe...

Opstali smo jer nam vjerujete vi! Vi nas hranite! Hvala vam gospodo potrošači i eto , ovim malim znakom dobre volje otvaramo daljnju diskusiju. Sve cijene 2022 snizit ćemo za 20 %. Plaće povećati za 20 %. Žutu kuću kao jedinu rezidenciju za umjetnike i psihologe u Hrvatskoj i dalje ćemo financirati i održavati.

Art Simpozijum 2022. je krenuo ovim tekstom i naslonio se na prošlogodišnju temu imena "Apsurd". Nova tema je Raj! Danteov ciklus, trilogija bez vremena i prostora zvana: Ljubav je zakon, ljubav pod voljom!

Zatvaramo oktavu. Oktava je predispozicija i mjera evolucije.