prof. Gojko Bežovan i prof. Josip Tica za HRT

Hrvatska već duže vremena bez ikakve svrhovite stambene politike

Izvor i foto: HRT

Autor: Studio 4/I.B./HRT

Čak 90 posto hrvatskih građana živi u vlastitom stanu ili kući, ali standard stanovanja je nizak, a mnoge mlade obitelji nemaju adekvatno mjesto za život. Kakvu stambenu politiku razvijati, kako to promijeniti u Hrvatskoj, ali i ostatku Europe, u Studiju 4 govorili su stručnjaci za stambene politike, profesori Gojko Bežovan i putem skype-a Josip Tica.

- Očito je da smo već duže vremena u Hrvatskoj bez ikakve svrhovite stambene politike kako bismo pomogli u stambenom zbrinjavanju onih građana koji hoće kupiti stan ili onih koji su osuđeni na najam stana. Oni su izloženi spekulativnom tržištu, novijem vremenu. Naši sugrađani koji imaju novaca nemaju gdje ulagati novac, tržište kapitala u Hrvatskoj je zamrlo. Oni ulažu u kupnju stanova i na takav način se povećavaju cijene stanova i najma. S druge strane nesvrhovite mjere Vlade subvencioniranja stambenih kredita također su dovele do povećanja cijena. Cijene najma posebno su rasle zbog prenamijene tj. turistifikacije stambenog fonda u program AirBnb, koji je sad u vrijeme pandemije zamro, ali on ostaje kao činjenica. Njemačka je to stavila kao jednu od svojih tema predsjedanja Europskom Unijom, jer su stambeni problemi očiti i u velikim europskim gradovima. Svjedočili smo prosvjedima u raznim europskim gradovima kako bi se prinudilo vlade da to stave na dnevni red, istaknuo je prof. Bežovan.

- Njemačka je ograničila rast cijena najamnina u privatnim stanovima i donijela cijeli niz drugih mjera koje odgovaraju na neki način na rastuće ciljeve na stambenom tržištu, dodao je.

- Širom svijeta postoji velik problem ekonomije dijeljenja. Nove aplikacije koje su dovele do popularizacije tog kratkoročnog najma. Što onda velik broj privatnih investitora privlači na stambeno tržište i dolazi do istiskivanja rezidencijalnog stanovništva iz svih središnjih urbanih područja: Prag, Berlin, San Francisco, Barcelona je ušla u ogromnu tužbu s pružateljem te ekonomije dijeljenja. To je jedan biznis koji je jako popularan. Nuspojava tog poslovnog modela je da stanovanje u nekim užim urbanim područjima, u centru, postaje financijski nedostupno lokalnom stanovništvu koje želi tamo stanovati, istaknuo je prof. Tica.

- Barcelona je dobila sudsku tužbu s Airbnb-om da ne možete staviti oglas, ako ne dobijete dozvolu grada. Velik broj gradova u Njemačkoj dozvoljava iznajmljivanje dijela stana, ali ne cijelog. Da bi se ti štetni učinci zaustavili. Međutim, neka ozbiljna istraživanja vezana uz stambenu politiku ukazuju da globalno rješenje problema proizlazi iz povećanja ponude i regulacije sektora kratkoročnog najma. O tim, nekim globalnim politikama, prvenstveno se ističe politika ulaganja u javni gradski prijevoz kako bi se općenito povećala površina grada i s kojom možete dnevno migrirati i druga stvar je politika zoniranja, kako bi se u datom prostoru povećala ponuda stanova, istaknuo je.

- Naš porezni sustav ima porez na nekretnine koji mi zovemo komunalna naknada. Ona formalno pravno radi razliku između poslovne i rezidencijalne djelatnosti, ali većina tih poslovnih modela koji se nalaze u kratkoročnom najmu i dalje spadaju u taj sektor rezidencijalnog oporezivanja.

- U Hrvatskoj, nažalost, postoji konsenzus da se nekretninski biznis ne oporezuje zato što velik broj ljudi ima velik broj nekretnina. Gotovo 90 posto stanovništva je u vlasništvu nekretnine pa se svi boje bilo kakvih promjena u tom sustavu, ali ono što generira ovaj sustav kakav imamo je činjenica da recimo ako imate poduzeće, platit ćete 10, 15, 20, 18 posto - ovisi u kojem mandatu koje vlade, porez na dobit. Onda vas još čeka dvostruko oporezivanje itd. dok recimo kratkoročni najam se u Hrvatskoj uopće ne smatra dohotkom. Činjenica je da je neravnomjerno raspoređivanje oporezivanja između onih koji se bave zapošljavanjem i onih koji iznajmljuju nekretnine dovelo do toga da je preinvestiran i previše nabujao taj poduzetnički duh na tržištu nekretnina koji onda onemogućuje mladim obiteljima kupnju stana po povoljnim cijenama. Onda to ima reperkusije na demografsku politiku, socijalnu politiku, itd., ističe prof. Tica.