Njegovo veličanstvo? turist

Piše: Boško Budisavljević

Foto: Anatomija otoka

Jedna splitska novinarka napisala je u svojoj knjizi nekoliko savjeta turistima. Prvi je bio da svako jutro kad izađu na rivu kažu „Dobro jutro more“. Drugi, da se prema stanovnicima treba odnositi s respektom, jer oni nisu poslužitelji, već su turisti njihovi gosti.

U nedostatku suptilnih lokalnih razvojnih strategija pojedinih otoka i drugih mjesta te krajobraza vrlo je često prisutna ona poznata „Gost je uvijek u pravu“. E pa nije. Gost (turist) je gost u pravom značenju te riječi. To bi značilo da se prije dolaska u određeno mjesto, regiju ili državu treba informirati o osnovnim obilježjima, navikama, tradiciji i drugim činjenicama koje će mu boravak učiniti zanimljivim i ugodnim.

Bjesomučno tuširanje ( jer je platio sobu) , šetanje u kupaćim kostimima, puštanje glasne muzike na jahtama u luci, prodiranje bez pitanja u svaki „dvor“, branje voća iz privatnih voćnjaka, uz standardno ostavljanje boca i igala po plažama, znak je pomanjkanja gore spomenutog respekta.

S druge strane, također bjesomučno građenje apartmana sa najnovijim dizajnom namještaja ili „starinskim“ štihom, uz sve obvezniji bazen (makar i u blizini mora) druga je krajnost. Znam slučaj jednog malog ljupkog sela u unutrašnjosti Visa, koje su vlasnici uredili s puno pažnje i ukusa i kao „šlag na tortu“ napravili i bazen. Pitam ih zašto bazen, odgovaraju da je jedna engleska agencija preko koje iznajmljuju to postavila kao uvjet !!

Bila su nekad uobičajena radnička odmarališta, jedina mjesta gdje se uvijek skromna i siromašna radnička klasa iz unutrašnjosti mogla doći odmarati po vrlo povoljnim cijenama. Mnogo ljudskije i prisnije nego danas moderni „time bulding“, prisilno druženje zbog efikasnije produktivnosti.

Bio jedan dizajner, zvao se Victor Papanek, i napisao knjigu „Dizajn za stvarni svijet“. U toj knjizi je predlagao rješenja koja su prilagođena mogućnostima najvećeg broja ljudi. Za vrijeme boravka u Hrvatskoj, tvornica namještaja „Oriolik“ od njega je naručila dizajn fotelje. Bio je to vrlo jednostavan i u proizvodnji jeftin komad namještaja. Kad se kasnije raspitivao kako ide prodaja, rekli su mu da su odustali, jer je zarada na jednoj njihovoj tapeciranoj fotelji ravna zaradi na deset Papanekovih.

Suprotnost ovome je slučaj iz Demokratske republike Konga (Brazzaville), kad je njemačka vlada odobrila kredit za kupnju televizijske opreme za prvi TV studio. Uvjet je bio da Kongo taj kredit potroši na njemačku opremu. Njemački proizvođač prodao je Kongu posljednji model TV studija, iako bi bilo logično da su svoj stari poklonili Kongu.

Za kraj da spomenemo još jednu domaću „sramotu“ na koju više nitko ne reagira. Ministar turizma je nedavno na TV izjavio da ćemo ove godine privući veći broj turista koji „više troše“. Toliko smo već oguglali na takve nepristojne i licemjerne izjave da to uglavnom i ne primjećujemo. A gdje je ostao respekt s početka članka ?

Boško Budisavljević