Nedo Pinezić, turistički konzultant

TURISTIČKI IZAZOVI 2022. – 2023.

Izvor i foto. Turizmoteka/nedopinezic.com

Rast turističkog prometa i pad udjela domaće komponente

Hrvatska je u 2022. imala odlične turističke pokazatelje. Barem što se dolazaka i noćenja tiče. Ostvareno je 18,9 milijuna dolazaka i 104,8 milijuna noćenja. To je na razini 91% dolazaka i 96% noćenja iz rekordne 2019. godine.

Po podacima HNBa u devet mjeseci 2022. ostvaren je veći prihod za 2 milijarde i 206 milijuna eura. To je za čak 23% veći prihod nego u istom razdoblju 2019. godine.

I turizam Kvarnera bilježi dobre rezultate što se dolazaka i noćenja tiče. 2022. smo po dolascima i noćenjima dohvatili 2019. – najbolju pretpandemijsku godinu.

Iako bi se prema ovim pokazateljima dalo zaključiti da se fizički i financijski promet nakon pandemije oporavljaju i povećavaju na željeni način te da stvaraju dobre učinke i na mikro razini, neki podaci ipak nedostaju.

U prvome redu su to podaci o postotnoj zastupljenosti domaće komponente u uslugama i dobrima koja su „ugrađena“ u iznos prosječne dnevne potrošnje po gostu. Nije svejedno da li od, na primjer, jedinice 100 kao dnevne potrošnje gosta, u Hrvatskoj ostaje veći ili manji dio financijskog prometa. Postavlja se pitanje koliko od te ukupne potrošnje u Hrvatskoj ostaje na Kvarneru, ili nekoj drugoj regiji ? Zašto je to važno ?

Porez na dohodak

Turizam nam je važan upravo kao „platforma“ za plasman domaćih proizvoda i usluga čime se postiže izvoz istih i povećava stvarni dohodak lokalne zajednice, županije i države. Taj dohodak je osnova za razvoj poduzetništva. Dohodak koji ostaje u zemlji povećava kupovnu moć, povećava potražnju, pozitivno utječe na rast gospodarstva na zapošljavanje i samozapošljavanje. Time se povećava broj poreznih obveznika poreza na dohodak koji je najveći izvor prihoda proračuna jedinica lokalne samouprave i županije. Na mikro razini se taj prihod investira u komunalni standard, odnosno poboljšanje društvenog standarda zajednice.

Ljudi odlaze zbog niskih primanja i visokih troškova života

Moramo biti svjesni da će županije zajedno s općinama i gradovima morati puno više financirati ne samo infrastrukturu već i javne službe u kojima postoji deficit kadrova. Sve vrste komunalnih usluga, primarna zdravstvena zaštita za stanovništvo i turiste, interventne službe poput hitne medicinske pomoći, vatrogasaca ali i službe sigurnosti, u prvome redu policija, suočeni su s pomanjkanjem ljudi zbog niskih primanja.

Evidentan je i nagli porast zaposlenika iz dalekih zemalja u sektorima turizma i graditeljstva. Očigledno više nema dostupnih djelatnika u zemlji i susjednim zemljama za sezonske i manje plaćene poslove. To također predstavlja rast uvozne komponente u složenom turističkom proizvodu. Koliko osobnih dohodaka ostvarenih u turizmu ostaje u Hrvatskoj a koliko odlazi u inozemstvo ?

Točka pucanja

Jednako tako prometna infrastruktura, gospodarenje pitkom vodom, zbrinjavanje otpadnih voda, zbrinjajvanje otpada pod jakim su pritiskom ogromnog povećanja turista u ljetnim mjesecima. Razvoj infrastrukture ne prati razvoj turističkog prometa. Sve to polako vodi u neodrživost sustava kojega imamo danas. Taj će problem biti izraženiji ako i dalje budemo imali trend smanjenja udjela domaće komponente u potrošnji dobara i usluga kroz turizam. Ako turistički promet raste a domaća komponenta pada, takav razvoj turizma postaje više opterećenje nego korist za lokalnu zajednicu. Pitanje je i do koje mjere možemo dalje nadograđivati infrastrukturu za kratkotrajna vršna opterećenja ?

Kada govorimo o strategiji razvoja turizma, potreban nam je razvoj koji primarno donosi korist lokalnoj zajednici. To ujedno znači da turistički razvoj ne smije ići na štetu lokalnog stanovništva, ne smije uništavati okoliš i životno važne resurse lokalne zajednice.

Planiranje razvoja turizma, osobito novih smještajnih kapaciteta, izravno ovise o rješavanju ovih kadrovskih i komunalnih problema. Za to postoje ograničenja.

Rješenje je poznato

Rješenje je povećani udio domaće komponente u turističkoj potrošnji čime se snaži domaće poduzetništvo i stvara šira porezna baza, veći, podnošljivi porezni prihodi kako bismo mogli ulagati u stručne ljude i vodovode, u ceste, parkirališta i kanalizacijske pročistače, reciklažna dvorišta, kompostane i slično.

Jednostavno rečeno, nije jedino važno koliko je gost potrošio u Hrvatskoj, još je važnije koliko je od te potrošnje ostalo u Hrvatskoj, odnosno u njenim regijama i turističkim odredištima. Ako se objekti grade uvoznim materijalom, ako ih grade strane tvrtke i strani radnici, ako se u izgrađenim smještajnim objektima zapošljavaju strani sezonski radnici, ako se opremaju uvoznom opremom, ako se u njima nude uvozna hrana i pića… onda zista nije važno koju cijenu postižu na tržištu jer veći dio tog novca „ne hrani“ lokalnu ekonomiju.

Upravo zbog toga u razvijenim turističkim zemljama, poput Austrije, uspješnost turizma se ocjenjuje kroz udio domaće komponente u proizvodima i uslugama za turizam kao i kroz utjecaj turističke potrošnje na jačanje gospodarstva u svim djelatnostima povezanim uz turizam.

Ovo je jedna široka tema, važna tema, i o njoj treba govoriti. Siguran sam da u Ministrastvu turizma i sporta ima znanja i mogućnosti komunicaranja važnosti turizma s hrvatskim predznakom. Ta važnost nadilazi kratkoročne intrese pojedinačnih poslovnih subjekata, udruženih društava kapitala a tiče se u konačnici svih koji žive u Hrvatskoj i koji žele da i njihovi potomci nastave ovdje živjeti.

Bez upravljanja razvojem turizma dogodit će nam se neželjeni, stihijski razvoj koji donosi štetne posljedice za svih.